Gzp-1743/2010-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1743/10-5

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja M. d.o.o, iz Č., koga zastupa punomoćnik Ž. B., odvjetnik u V., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 24. rujna 2010., 13. svibnja 2011.,

r i j e š i o j e:

I. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Pž-2286/07 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju u iznosu od 4.000,00 kn.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz t. II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagatelj je 24. rujna 2010. podnio ovom sudu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe čl. 27. stavka 1. Zakona o sudovima („Narodne novine“ broj 150/05, 16/07, 113/08, 153/09 i 116/10 - dalje: ZS) u kojem je naveo da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka u predmetu koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Varaždinu pod poslovnim brojem P-430/05 a koji se povodom žalbe nalazi pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske i vodi pod poslovnim brojem Pž-2286/07.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske koje zastupa protustranku u ovom predmetu nije se očitovalo o podnijetom zahtjevu predlagatelja.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-430/05, očitovanja Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 26. siječnja 2011., provjerom u pisarnici Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01. - pročišćeni tekst broj 55/01. i 76/10. – dalje: Ustav):

- 2. lipnja 2005. tužitelji su podnijeli tužbu Trgovačkom sudu u Varaždinu radi utvrđenja i zabrane naplata zadužnica,

- 20. lipnja 2005. tužba je dostavljena tuženiku na odgovor,

- 7. srpnja 2005. tuženik je podnio odgovor na tužbu,

- na ročištu održanom 2. prosinca 2005. nisu izvođeni dokazi te je rješenjem naloženo tužiteljima da se očituju o tuženikovom prijedlogu za izvođenje dokaza, a tuženiku podijeljen rok radi očitovanja na podnesak tužitelja,

- na ročištu održanom 31. svibnja 2006. nisu izvođeni dokazi, već je tuženiku određen rok radi očitovanja na podnesak tužitelja, a tužitelju radi očitovanja na tuženikov dokazni prijedlog,

- na ročištu održanom 27. studenog 2006. izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i zaključena je glavna rasprava,

- 27. studenog 2006. donijeta je prvostupanjska odluka kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, a tuženiku je naloženo platiti tužiteljima troškove parničnog postupka,

- 12. veljače 2007. tužitelji su podnijeli žalbu na navedenu presudu suda prvog stupnja,

- istog dana na navedenu odluku suda prvog stupnja žalbu je podnio tuženik,

- 18. svibnja 2009. spis je dostavljen sudu drugog stupnja radi donošenja odluke o navedenim žalbama.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku je razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U konkretnom slučaju, obzirom da je parnični postupak još uvijek u tijeku, pravno relevantno razdoblje teče od podnošenja tužbe (2. lipnja 2005.) i traje do 13. svibnja 2011., kao dana donošenja ove odluke o zahtjevu predlagatelja, a što ukupno iznosi 5 (pet) godina, 11 (jedanaest) mjeseci i 11 (jedanaest) dana.

Sagledavajući postupak kao cjelinu Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je dugim trajanjem ovog postupka pred Trgovačkim sudom u Varaždinu i Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, predlagatelju povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama, a koje je zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava.

Već samom duljinom trajanja postupka preko pet godina povrijeđen je standard suđenja u razumnom roku, jer je sukladno odredbi čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08. – dalje: ZPP), postupak trebalo provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku sa što manje troškova, uz onemogućavanje svake zlouporabe prava dok je u odredbi čl. 311. st. 2. ZPP izraženo nastojanje za koncentracijom glavne rasprave, tako da se po mogućnosti postupak dovrši na što manje ročišta.

Ocjenjujući postupanje nadležnog prvostupanjskog suda u pravno relevantnom razdoblju, ovaj sud ističe da je prvostupanjski sud poduzimao procesne aktivnosti usmjerene ka okončanju postupka, određujući održavanje ukupno četiri ročišta, na kojima međutim nije izvodio dokaze, već je samo izvršen uvid u dokumentaciju koja prileži spisu i strankama podijeljen rok radi očitovanja. U postupanju prvostupanjskog suda postojalo je samo jedno znatnije razdoblje neaktivnosti i to od podnošenja žalbi stranaka na navedenu prvostupanjsku presudu pa do dostave spisa sudu drugog stupnja radi donošenja odluke o žalbama stranaka.

Niti postupanje suda drugog stupnja ne može se ocijeniti ažurnim jer o žalbama stranaka podnijetim protiv drugostupanjske odluke nije odlučio niti po proteku 2 godine, 3 mjeseca i 26 dana.

S druge strane, valja istaknuti kako je i predlagatelj (u predmetnom postupku tužitelj) svojim držanjem u parnici pridonio trajanju postupka, jer se u razdoblju pasivnosti prvostupanjskog suda držao potpuno pasivno iz čega proizlazi njegova nezainteresiranost za ishod postupka.

U predmetnom parničnom postupku vidljivi su i elementi složenosti jer je predlagano i izvođenje dokaza financijskim vještačenjem, a riječ je i o postupku za koji zakonom nije propisana hitnost u postupanju.

Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je uslijed utvrđene duljine trajanja predmetnog sudskog postupka (preko pet godina), postupanja nadležnih sudova, složenost postupka, predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava.

Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je odmjerio u iznosu 4.000,00 kn imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, kao i s obzirom na socijalne i općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe članka 28 stavka 1. ZS odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 13. svibnja 2011.

S U D A C:

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.