Rev-x-1229/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 1229/11-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić, članice vijeća, Aleksandra Peruzovića, člana vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća i Marine Paulić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice u pravnoj stvari I. tužiteljice A. T., II. tužitelja K. T. i III. tužiteljice mldb. I. T. koju zastupa majka i zz A. T., svi iz Z., svi zastupani po punomoćnicima B. i Z. Š., odvjetnicima u Z., protiv tuženika Hrvatskog … iz Z., zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda G. i P., odvjetnicima u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-3707/08 od 14. lipnja 2011., kojim je potvrđeno dopunsko rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4760/99 od 9. rujna 2008., u sjednici održanoj 7. veljače 2012.,

r i j e š i o j e :

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gžn-3707/08 od 14. lipnja 2011., odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđeno je dopunsko rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-4760/99 od 9. rujna 2008. kojim je naloženo tužiteljima platiti tuženiku daljnje parnične troškove u iznosu 10.675,00 kn, za pobijani iznos 3.965,00 kn.

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju su podnijeli tužitelji pozivajući se na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP). U reviziji tužitelji ističu da reviziju podnose jer odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pa predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, preinači rješenje drugostupanjskog suda o parničnom trošku i odbije zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova te dosudi tužiteljima trošak sastava revizije.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi iz st. 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući o pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnog prvostupanjskog ili žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati sudsku praksu.

Na temelju odredbe čl. 382. st. 3. ZPP u izvanrednoj reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

To tim više što je odredbom čl. 392.a st. 2. ZPP propisano da u povodu revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

Pravno pitanje zbog kojeg je podnesena predmetna revizija je pitanje koje se svodi na to ima li pravna osoba (osiguravajuće društvo), kao stranka u postupku, pravo na naknadu troška za zastupanje po punomoćniku odvjetniku, unatoč tome što ima u radnom odnosu zaposlenike pravnike koji ispunjavaju pretpostavke za zastupanje te pravne osobe u postupcima pred sudovima?

Pobijanom drugostupanjskom odlukom sud je potvrdio prvostupanjsku dopunsku odluku o trošku u dijelu u kojem je tuženiku pozivom na odredbu čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP dosuđen daljnji trošak parničnog postupka u iznosu 3.965,00 kn.

U reviziji tužitelji navode da je pravno shvaćanje zauzeto u pobijanoj odluci u dijelu u kojem je odlučeno o troškovima postupka, kojom odlukom je tuženiku dosuđen parnični trošak, suprotno pravnom shvaćanju revizijskog suda zauzetom u odluci Rev 129/09 od 23. ožujka 2010., koju je dostavila uz reviziju.

U odluci ovog suda Rev 129/09 zauzeto je pravno shvaćanje da tuženiku, kao tvrtki odnosno pravnoj osobi, koja se bavi osiguranjem i ima zaposlene osobe koje ju mogu zastupati u postupku pred sudom ne pripada pravo na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku jer, u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP, nije potrebno da tuženika u odštetnoj parnici zastupa punomoćnik koji je odvjetnik.

U odlukama donesenim nakon te odluke (npr. odluka broj Rev 1371/09 od 20. travnja 2010. – objavljena 17. veljače 2011. i Rev 1076/09 od 20. kolovoza 2010. – objavljena 7. lipnja 2011.) ovaj sud je zauzeo pravno shvaćanje da tuženik, koji je pravna osoba i ima zaposlenike pravnike u radnom odnosu, koji ispunjavaju pretpostavke za zastupanje tuženika u parničnim postupcima, ima pravo na trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku te, ovisno o uspjehu tog tuženika u postupku, odlučivao o tuženikovom zahtjevu za naknadu parničnih troškova.

U ovom predmetu u svojoj odluci drugostupanjski sud nije izrazio shvaćanje protivno navedenom shvaćanju revizijskog suda niti se drugostupanjska odluka temelji na shvaćanju koje ne bi bilo podudarno s tim shvaćanjem.

Zbog toga se u konkretnom slučaju postavljeno materijalnopravno pitanje ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona u smislu čl. 382. st. 2. ZPP pa nije ispunjena pretpostavka u smislu čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP za dopuštenost predmetne revizije.

Iz tih razloga na temelju čl. 392.b st. 3. odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 7. veljače 2012.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v. r.