Rev-2459/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2459/1995-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja M.R.I. iz O., sa sadašnjim boravištem u Nj., kojega zastupa punomoćnik N.G., odvjetnik u S., protiv tuženika A.M. iz P., kojega zastupa punomoćnik V.R., odvjetnik u D., radi činjenja i nepaćanja i u pravnoj stvari protutužitelja A.M. protiv protutuženika M.R., radi utvrđenja djelomične ništavosti kupoprodajnog ugovora, te prestanka uznemiravanja, rješavajući revizije obiju stranaka izjavljene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Dubrovniku od 22. svibnja 1995. br. Gž 269/95, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Korčuli od 23. rujna 1994. br. P 519/93, u sjednici održanoj dana 6. prosinca 1995.,

presudio je i riješio je:

Odbija se revizija tuženika - protutužitelja A.M. kao neosnovana.

Prihvaća se revizija tužitelja - protutuženika, ukidaju presude Županijskog suda u Dubrovniku od 22. svibnja 1995. br. Gž 269/95 i Općinskog suda u Korčuli od 23. rujna 1994. br. P 519/93 u dijelu, kojim je tužitelj Ante Roso odbijen s tužbenim zahtjevom i u odluci o parničnom trošku, te predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje o ukinutom dijelu.

Odluka o troškovima revizijskog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe stranaka kao neosnovane i potvrđena presuda suda prvog stupnja, kojom je presuđeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Dužan je tuženik A.M. porušiti ogradni betonski zid te dio betonskog zida svog podruma, sve sagrađeno na čest. zem. 595/1 K.O. Orebić u vlasništvu tužitelja, te predati tužitelju u vlasnost dio čest. zem. 593/1 K.O. Orebić u površini od 19 m5 do granične linije međe između s jedne strane čest. zem. 595/1 u vlasništvu i posjedu tužitelja a s druge strane čest. zem. 595/1 i 593/1 sve K.O. Orebić u vlasništvu i posjedu tuženog, a koja međa ide pravcem između točaka G-H u ukupnoj dužni od 25,25 m5, sve označeno na skici premjera mjernika vještaka dipl. ing. A.F. od 19. kolovoza 1992.g., te se za buduće kaniti ovakvog ili sličnog pačanja u nekretninu tužitelja, kao i naknaditi parnične troškove tužitelju ovog postupka sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

II. Odbijaju se protutužbeni zahtjevi protutužitelja koji glase:

1. "Utvrđuje se da je kupoprodajni ugovor od 10. siječnja 1980.g. sklopljen između prodavaoca V.B. i tužitelja M.R. za 555 m5 zemljišta djelomično ništav u pogledu suviška od 55 m5 bez pravnog osnova u kupoprodajnom ugovoru između M.F. i V.B. od 17. 4. 1979.g. u pogledu istog zemljišta čest. zem. 595/1 K.O. Orebić površine 500 m5, dok u ostalom dijelu taj ugovor ostaje na snazi."

2. "Nalaže se protutuženome da prestane uznemiravati protutužitelja u dijelu dvorišta u udaljenosti ogradnog zida garaža od 1/5 m po čitavoj širini tužiteljevog dvorišta (čest. zem. 593/1 i 593/2 K.O. Orebić prema dvorištu tuženog čest. zem. 595/1 K.O. Orebić) i u preostalom dijelu dvorišta protutužitelja istočno i zapadno od garaže po čitavoj širini parcela protutužitelja te u predjelu garaže protutužitelja, te se obavezuje protutuženog na naknadu parničnih troškova protutužitelju, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe."

Protiv presude suda drugog stupnja u odgovarajućim dijelovima stranke su izjavile reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj predlaže da se presude sudova nižeg stupnja ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tuženik predlaže da se presude sudova nižeg stupnja preinače u smislu navoda njegove revizije.

Tužitelj nije podnio odgovor na reviziju tuženika, a tuženik u odgovoru na reviziju tužitelja predlaže da se revizija tužitelja odbije kao neosnovana.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o revizijama stranaka.

Revizija tužitelja - protutuženika (u daljnjem tekstu: tužitelj) je osnovana, a revizija tuženika - protutužitelja (u daljnjem tekstu: tuženik) nije osnovana.

Između stranaka nije sporno, da je tužitelj vlasnik i posjednik k.č.br. 593/1 i da je tuženik vlasnik i posjednik k.č.br. 595/1 i 593/2 sve upisane u k.o. Orebić koje graniče između sebe a u naravi su izgrađene kuće sa dvorištem.

Razlozi za odbijanje revizije tuženika su slijedeći:

Sudovi nižeg stupnja nisu učinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu ZPP), jer presude sudova nižeg stupnja za odbijanje protutužbenih zahtjeva imaju razloge o činjenicama odlučnim za donošenje zakonite presude o ovim zahtjevima. Naime, utvrđeno je, da je tužitelj svoju zemljišnu česticu kupio od V.B. kupoprodajnim ugovorom od 10. siječnja 1980., koji je istu česticu kupio od M.F. kupoprodajnim ugovorom od 17. 4. 1979. i da je u ugovoru navedena površina kupljene čestice.

Tuženik traži utvrđenje djelomične ništavosti spornog ugovora između tužitelja i ranijeg vlasnika iz razloga da površina čestice u ugovoru ne odgovara navodima u katastarskim mapama. Sudovi nižeg stupnja pravilno su zaključili, da razlika u površini između navoda kupoprodajnog ugovora i katastarskog operata kada bi i postojala nije razlog za ništavost ugovora o prodaji (čl. 460. Zakona o obveznim odnosima).

Nadalje je utvrđeno, da tužitelj nije zašao u nekretninu tuženika već da je tuženik zašao u nekretninu tužitelja gradeći ogradni zid i dio podruma betonom, a što je opisano u skici mjerničkog vještaka dipl. ing. A.F. od 19. kolovoza 1992. tako da međa ide točkama G-H u ukupnoj dužini od 25,25 m, kojom je zahvaćena površina od 19 m5 (str. lista 29 u spisu).

S obzirom na navedeno utvrđenje sudovi nižeg stupnja pravilno su odbili tuženika s drugo postavljenim tužbenim zahtjevom primjenom odredbe čl. 3. Zakona o osnovnim vlasničko pravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, u daljnjem tekstu ZOVO), jer nije utvrđeno da bi tužitelj svojatao dio čestice tuženika i uznemiravao ga u njegovom pravu korištenja svoje čestice.

Razlozi za usvajanje revizije tužitelja su slijedeći:

Sudovi nižeg stupnja odbili su tužitelja s tužbenim zahtjevom primjenom odredbe čl. 25. st. 1., 2. i 5. ZOVO, tj. zbog zastare prava tražiti rušenje građevinskog objekta nakon proteka roka od 3 godine od završetka izgradnje građevinskog objekta i da nebi bilo opravdano porušiti izgrađeni objekt s obzirom na vrijednost objekta, imovinske prilike vlasnika zemljišta i graditelja i njihovo ponašanje u toku izgradnje.

Međutim, sudovi nižeg stupnja navedeni rok od tri godine ocijenjivali su kao subjektivni rok - kada je tužitelj saznao za gradnju, a ne kao objektivni rok, tj. od završetka izgradnje građevinskog objekta. Zatim su po slobodnoj ocijeni zaključili, da je vrijednost

zemljišta u iznosu od 7.000,00 kn, a da je vrijednost izgrađenog objekta veća i da nema opravdanja za rušenje spornog dijela objekta. Time su sudovi pogrešno primjenili materijalno pravo, a zbog čega je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđenog glede odlučnih okolnosti za primjenu naprijed navedenog propisa.

Stoga je valjalo prihvaćanjem revizije tužitelja ukinuti presude sudova nižeg stupnja u dijelu kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu i o odluci o parničnom trošku, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje o ukinutom dijelu.

U nastavku postupka sud prvog stupnja će utvrditi sporne okolnosti izvođenjem dokaza saslušanjem stranaka, te putem vještačenja, a po potrebi izvesti i dokaze koje stranke predlože, a nakon toga donjeti će novu odluku o tužbenom zahtjevu i o parničnom trošku u cijelosti. Pri tome će sud prvog stupnja voditi računa o svim okolnostima glede primjene naprijed navedenog propisa odnosno i o ponašanju stranaka u postupku a ne samo vrijedosti izgrađenog dijela objekta.

Iz navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja (čl. 393., 395. st. 2. i 166. st. 4. ZPP).

U Zagrebu, 6. prosinca 1995.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.