Supreme Court dismisses appeal as unfounded, ruling defendant not liable for pedestrian pushing vehicle into motorcycle.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's revision against a second-instance judgment that reduced damages awarded to a motorcycle driver. The appellant argued for increased compensation and legal interest, but the court found no error in the lower court's application of the Road Traffic Safety Act. The court determined the defendant's insurance community was not liable because the damage was caused by a pedestrian pushing a vehicle, which falls outside the scope of motor vehicle liability insurance.
Legislator headnote
AI generatedčl. 4. st. 1. toč. 57. Zakona o sigurnosti prometa na cestama; čl. 54. Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba: Insurance communities are not liable for damages caused by pedestrians pushing vehicles into motor traffic, as such incidents do not constitute liability arising from the use of a motor vehicle under traffic safety laws.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 264/1996-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U DA
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Miljenke Vraničar kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Ilije Čuljata, Vladimira Drakulića i Katarine Buljan kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. iz S. B., zastupan po punomoćniku Ž. R., odvjetniku iz S. B., protiv tužene C. " d.d. Z., Filijala V., zastupane po punomoćnici M. T., dipl.pravniku tužene iz V., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 30. ožujka 1995. godine br. Gž-310/95-2 kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Virovitici od 20. prosinca 1993. godine br. P-33/92-21, u sjednici održanoj 20. svibnja 1999. godine,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Presudom Općinskog suda u Virovitici od 20. prosinca 1993. godine br. P-33/92-21 suđeno je:
"Obvezuje se tuženik C. d.d. Z., Filijala V. da tužitelju D.K. iz S.B., na ime naknade štete plati iznos od 26,569.868 HRD, zajedno sa pripadajućom zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. 10. 1991. godine pa do isplate kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 10,477.000 HRD, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja, uplatom svih dosuđenih iznosa na žiro račun br: kod P. banke Z., Poslovna jedinica S.B."
Presudom Županijskog suda u Bjelovaru od 30. ožujka 1995. godine br. Gž-310/95-2 suđeno je:
"Uvažava se žalba tužene, te se presuda Općinskog suda u Virovitici od 20. prosinca 1993. godine br. P-33/92-21 preinačuje i sudi:
Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Obvezuje se tuženik C. d.d. Z., Filijala V. da tužitelju D.K. iz S.B., na ime naknade štete plati iznos od 26,569.868 HRD, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 28. 10. 1991. godine pa do isplate, kao i da mu naknadi parnični trošak, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja, uplatom svih dosuđenih iznosa na žiro račun broj: ……………………. kod P. banke Z., Poslovna jedinica S.B."
Tužitelj je dužan tuženoj naknaditi parnični trošak u iznosu od 1.522,00 kn, u roku od 15 dana."
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da se revizija prihvati i pobijana presuda preinači u pravcu razloga revizije, te obveže tuženika da pored troškova utvrđenih presudom prvog stupnja isplati tužitelju troškove sastava odgovora na žalbu, sastava revizije, sve uvećano za 10% poreza na odvjetničke usluge, kao i sudske pristojbe na reviziju i odluku revizijskog suda, sve u iznosu od 2.058,00 kn, u roku od 15 dana.
Na reviziju nije odgovoreno, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske se nije izjasnio. Revizija nije osnovana.
Nema bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku ("NN" br. 53/91, 91/92 - dalje: ZPP), na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP).
Nije, međutim, osnovan niti revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, jer je drugostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 4. st. 1. toč. 57. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("NN" br. 84/92), kada je ocijenio na tuženoj nema odgovornosti za spornu štetu. Naime, utvrđeno je, da je M.V. gurajući vlastitom snagom vozilo na motorni pogon preko kolnika i pri tom se kretao brzinom čovječjeg hoda, dakle, kao "pješak", i da je na motocikl naletjelo vozilo tužitelja. Dakle, tužena nije odgovorna za štetu koju u prometu prouzroči pješak.
Naime, odgovornost zajednice osiguranja temelji se na odredbama Zakona o osnovama sistema osiguranja imovine i osoba ("NN" br. 53/91), i temeljem odredbe čl. 54. citiranog zakona zajednica osiguranja kod koje je osigurao korisnik odnosno vlasnik motornoga vozila mora nadoknaditi štetu koju je korisnik odnosno vlasnik ili vozač motornog vozila dužan
nadoknaditi na temelju pravnih pravila o odgovornosti zbog upotrebe motornog vozila, a koja je nanesena zbog smrti, ozljedi tijela ili zdravlja neke osobe, ili uništenja odnosno oštećenja nečije stvari, osim stvari primljenih na prijevoz i to najviše do visine ugovorenih osiguranih svota.
Odlučno je, dakle, za rješenje ove pravne stvari odnosno za odgovornost tužene, da li je vozilo osiguranika tužene bilo u upotrebi u času nezgode u smislu navedene zakonske odredbe.
U ovom postupku, međutim, utvrđeno je da je do nezgode došlo kada je M.V. gurao vlastitom snagom vozilo na motorni pogon preko kolnika, pa šteta tužitelju nije prouzrokovana na način predviđen u citiranoj zakonskoj odredbi.
Iz navedenih razloga reviziju je valjalo odbiti kao neosnovanu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
U Zagrebu, 20. svibnja 1999. godine,
Predsjednik vijeća:
Miljenka Vraničar, v.r.