Legislator Case Law & Legislation
Rev-2399/2012-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to insufficient value and lack of unified law application arguments.

Case Number Rev-2399/2012-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the tenant's appeal against the lower court's eviction order and rent award. The tenant argued the appeal met specific statutory criteria but failed to provide reasons why the identified legal questions were necessary for ensuring uniform application of law. Consequently, the court ruled the appeal inadmissible under the Civil Procedure Act because the disputed value did not exceed the required threshold and the arguments lacked the necessary legal justification.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 1. toč. 1. i čl. 382. st. 2. ZPP; Revizija je nedopuštena ako vrijednost spora ne prelazi 200.000 kn ili ako se u reviziji ne izlože razlozi važnost pitanja za jedinstvenu primjenu prava.

Keywords

AI generated
Civil Procedure Act appeal inadmissibility disputed value threshold uniform application of law tenant eviction rent arrears dispute Supreme Court review

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2399/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u O., protiv tuženika T. S. iz E., kao nositelja obiteljskog gospodarstva S. s., zastupanog po A. Č., odvjetniku u O., radi isplate i otkaza ugovora o zakupu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-174/2010-2 od 24. svibnja 2012. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj P-2040/06-30 od 18. lipnja 2009., u sjednici održanoj 25. travnja 2017.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tuženika te je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 30.122,00 kn, u dijelu pod toč. II. izreke kojim je usvojen otkaz ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta Klasa 320-01/03-01/33 od 24. listopada 2003. sklopljenog između tužiteljice kao zakupodavatelja i tuženika kao zakupca te je naloženo tuženiku predati tužiteljici nekretninu kč.br. 133/4 k.o. O. u naravi oranica IV. klase površine 37 ha 00 a 44 m2, a u dijelu pod toč. III. izreke odbijen je protutužbeni zahtjev kojim tuženik traži da se naloži tužiteljici isplatiti mu 30.122,00 kn na ime zakupnine poljoprivrednog zemljišta za 2004. sa zateznom kamatom od 31. kolovoza 2004. do 31. prosinca 2007., iznos od 22.591,50 kn na ime zakupnine za 2005. sa zateznom kamatom od 31. kolovoza 2005. do isplate, 30.122,00 kn na ime zakupnine za 2006. sa zateznom kamatom od 31. kolovoza 2006. do isplate i iznos od 30.122,00 kn na ime zakupnine za 2007. sa zateznom kamatom od 31. kolovoza 200. do isplate.

Protiv te drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju ističući da reviziju podnosi prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 3. i čl. 382. st. 2. toč. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – dalje: ZPP), s prijedlogom da Vrhovni sud prihvati reviziju, ukine drugostupanjsku presudu te predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili da istu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev i usvoji protutužbeni zahtjev. Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude:

1. ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kn

2. ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa

3. ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373a. i čl. 373b. ovog Zakona.

Podnoseći reviziju tuženik ističe da reviziju podnosi prema odredbi čl. 382. st. 1. toč.3. ZPP-a.

Međutim, drugostupanjska presuda nije donesena prema odredbama čl. 373a. i čl. 373b. ZPP-a, niti je donesena u radnom sporu iz čl. 382. st. 1. toč. 2. ZPP-a, pa dopuštenost revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP-a ovisi o vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude.

Budući da ta vrijednost ne prelazi 200.000,00 kn revizija podnesena prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a nije dopuštena.

Tuženik je podnio reviziju pozivajući se i na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP-a.

Prema toj odredbi u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. ovoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice: 1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelskoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznijete tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima ili odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske ili Europskoga suda za ljudska prava ili Europskoga suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojega ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (st. 3.).

Kao važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tuženik je u reviziji naznačio sljedeća pravna pitanja:

"1. Da li je pravno primijenjeno materijalno pravo ako je u postupku nedvojbeno utvrđeno da tužitelj nije tuženiku predao stvar bez skrivenih nedostataka (oranicu pogodnu za poljoprivrednu proizvodnju usjeva)?;

2. Da li niži sudovi mogu donijeti zakonitu presudu u odnosu na protutužbeni zahtjev ako u tom kontekstu ne provedu niti jedan jedini predloženi dokaz?"

Međutim, u podnesenoj reviziji nisu izloženi razlozi zbog kojih revident smatra da su navedena pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, pa s obzirom na takav sadržaj nije dopuštena niti revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, sukladno odredbi čl. 392b. ZPP-a kojom je određeno da će vijeće revizijskog suda sastavljeno od pet sudaca odbaciti kao nedopuštenu reviziju iz čl. 382. st. 2. ovoga Zakona i ako u reviziji ne bude određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Slijedom izloženog na temelju odredaba čl. 392. st. 1. i 392b. st. 2. ZPP-a reviziju je valjalo odbaciti.

Zagreb, 25. travnja 2017.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.