Kzz-12/1994-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kzz 12/1994-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zmajević mr. Branka, kao predsjednika vijeća, te Novoselec dr. Petra, Drakulić Milene, Gudelj Milana i Primorac Vladimira, kao članova vijeća i sudskog savjetnika Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. P.S. zbog krivičnog djela iz čl. 126. st. 1. KZRH, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti proitv rješenja Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 20. travnja 1994. br. Kž-647/94 i od 26. travnja 1994. br. Kž-693/94, u sjednici održanoj 26. svibnja 1994., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske V. mr. M.,

p r e s u d i o j e :

Utvrđuje se da je zahtjev za zaštitu zakonitosti osnovan i da je rješenjima Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 20. travnja 1994. br. Kž-647/94 i od 26. travnja 1994. br. Kž-693/94 povrijeđena odredba čl. 371. st. 2. ZKP te se oba rješenja ukidaju i žalba optuženika i njegova branitelja protiv rješenja Općinskog suda u Zagrebu od 15. travnja 1994. br. Kv-444/94 (Ko-260/94) vraća Županijskom sudu u Gradu Zagrebu na odlučivanje.

O b r a z l o ž e n j e

Rješenjem Općinskog suda u Zagrebu od 15. travnja 1994. br. Kv-444/94 (Ko-260/94) produljen je pritvor nad opt. P.S..

Rješenjem Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 20. travnja 1994. br. Kž-647/94 odbijena je kao neosnovana žalba što ju je protiv citiranog rješenja Općinskog suda u Zagrebu podnio optuženik osobno, a rješenjem od 26. travnja 1994. br. Kž-693/94 odbačena je kao nedopuštena žalba što ju je protiv istog rješenja podnio optuženikov branitelj S.V., odvjetnik iz Z..

Državni odvjetnik Republike Hrvatske podnio je zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv oba citirana rješenja Županijskog suda u Gradu Zagrebu zbog povrede odredbe čl. 371. st. 2. ZKP i predložio da se oba rješenja ukinu i predmet vrati drugostupanjskom sudu radi rješavanja žalbe optuženika i njegova branitelja.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 115. st. 4. ZKP ako okrivljenik ima branitelja, odluke od čije dostave teče rok za žalbu dostavit će se i branitelju i okrivljeniku. Ta odredba ukinuta je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske od 9. ožujka 1994. ("Narodne novine" br. 25/94) ali, kako je vidljivo iz njena obrazloženja, samo zbog druge rečenice, tj. zbog toga što je zakon, određujući da rok za podnošenje žalbe teče od dana dostave okrivljeniku, a ne branitelju, povrijedio ustavna prava okrivljenika na branitelja, odvjetničku pravnu pomoć i žalbu. Ustavni sud, dakle, nije doveo u pitanje odredbu prema kojoj se, ako okrivljenik ima branitelja, odluke od kojih teče rok za žalbu dostavljaju i okrivljeniku i branitelju. To, uostalom, proizlazi iz opće odredbe čl. 70. st. 1. ZKP prema kojoj je branitelj ovlašten u korist okrivljenika poduzimati sve radnje koje može

poduzeti

okrivljenik.

Nakon

ukidanja

odredbe

čl. 115. st. 4. ZKP zakon, doduše, više ne sadrži izričitu odredbu o tome računa li se rok za žalbu od dostave okrivljeniku ili branitelju, ali, dok se to pitanje ne riješi novom zakonskom odredbom, tu prazninu valja tumačiti u korist okrivljenika i uzeti da rok za žalbu teče od kasnije dostave, bez obzira je li kasnija dostava izvršena okrivljeniku ili branitelju.

U takvim okolnostima Županijski sud u Gradu Zagrebu nije smio odlučivati o žalbi prije nego se uvjeri da su i opt. P.S. i njegov branitelj primili odluku suda prvoga stupnja i da su jednome i drugome istekli rokovi za žalbu. On stoga nije smio dvjema odvojenim odlukama rješavati žalbe optuženika i njegova branitelja protiv iste odluke. Prema odredbi čl. 371. st. 2. ZKP o svim žalbama protiv iste presude sud drugog stupnja odlučuje jednom odlukom. Iako čl. 386. st. 1. ZKP izričito ne spominje da će se na postupak o žalbi na rješenje na odgovarajući način primijeniti i ta odredba, valja je analogijom proširiti i na postupak o žalbi protiv rješenja jer bi u protivnom slučaju, ako bi se žalbama na rješenje odlučivalo u odvojenim postupcima, moglo doći do proturječnosti među njima i do nejasne pravne situacije.

Prema tome, Županijski sud u Gradu Zagrebu svojim rješenjem od 20. travnja 1994. br. Kž-647/94 nije smio odlučivati o žalbi opt. P.S. jer tada pobijano rješenje još nije ni bilo dostavljeno njegovom branitelju S.V. (dostava branitelju izvršena je tek 21. travnja 1994.), a onda ni svojim rješenjem od 26. travnja 1994. br. 693/94 nije smio odbaciti žalbu branitelja kao nedopuštenu jer branitelj na temelju čl. 70. st. 1. ZKP ima pravo podnijeti žalbu u korist svog branjenika. Stoga je u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je Županijski sud u Gradu Zagrebu s oba pobijana rješenja povrijedio odredbu čl. 371. st. 2. ZKP pa je po čl. 409. st. 1. ZKP valjalo presuditi kao u izreci.

U Zagrebu, 26. svibnja 1994.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Lipnjak-Bosanac Zlata v.r.

Zmajević mr. Branko v.r.