Rev-1823/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1823/2015-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dragana Katića, Darka Milkovića i Ivana Vučemila, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. M. iz J., kojeg zastupa punomoćnik Z. B., odvjetnik u S., protiv tuženika E. o. d.d., Z., OIB:..., koga zastupa punomoćnik N. Č., odvjetnik u S., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Splitu broj Gžx-3/14 od 19. veljače 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Starom Gradu broj IP-666/06 od 14. studenoga 2013., u sjednici održanoj 4. lipnja 2019.

p r e s u d i o j e:

Prihvaća se revizija tuženika, preinačuju se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gžx-3/14 od 19. veljače 2015. i presuda Općinskog suda u Starom Gradu broj P-666/06 od 14. studenoga 2013. u dijelu kojim je tuženiku naloženo tužitelju isplati kamatu na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 7. studenoga 2006. do 13. studenoga 2013. i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 42.150,00 za razdoblje od 7. studenoga 2006. do 13. studenoga 2013., kao neosnovan.

Nalaže se tužitelju tuženiku naknaditi trošak revizije u iznosu od 3.373,00 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo tužitelju isplatiti 42.150,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana utuženja do isplate, kao i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 7.098,65 kn. Ujedno odbijen je tužbeni zahtjev u daljnjem iznosu od 21.000,00 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe stranaka i potvrđena je prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je tužitelju dosuđena zakonska zatezna kamata na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od utuženja do presuđenja (za razdoblje od 7. studenoga 2006. do 13. studenoga 2013.), tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud preinači nižestupanjske presude u pobijanom dijelu na način da u tom dijelu zahtjev odbije kao neosnovan.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je osnovana.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

Smatrajući ga važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni tužitelj naznačuje pitanje

„Da li kamata na nematerijalnu i nenovčanu materijalnu štetu teče od dana presuđenja prema shvaćanju revizijskog suda izraženom u rješenjima Rev-x-441/12-2 od 11. rujna 2012. godine, Rev-x-1029/11-2 od 28. svibnja 2013. godine i Revr-655/12-2 od 23. listopada 2013. godine imajući u vidu da je do štetnog događaja došlo 21. prosinca 2005.godine?“.

Obrazlažući važnost naznačenog pitanja tužitelj ukazuje na više odluka ovog suda u kojima je izraženo shvaćanje koje nije podudarno sa shvaćanjem iz pobijane presude.

Po ocjeni ovog suda naznačeno pitanje važno je za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmet spora je naknada štete koju je tužitelj pretrpio ozljeđivanjem u štetnom događaju od 21. prosinca 2005 i u vezi s njim, kada je i nastao obvezno pravni odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu. Budući da je opisani odnos nastao u vrijeme važenja Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 113/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO/91) na odnose stranaka valja primijeniti upravo taj Zakon.

U odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata na dosuđenu naknadu nematerijalne štete u primjeni ZOO/91 ustaljena je praksa ovog suda, izražena između ostaloga i u odlukama na koje se poziva tuženik, i zauzeo je shvaćanje prema kojem zatezne kamate na pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete teku od dana donošenja prvostupanjske presude kojom je naknada određena. Ovo stoga jer novčana naknada prilikom prouzročenja štete još ne predstavlja novčanu obvezu kao glavnicu (čl. 277. ZOO) izraženu određenim brojem novčanih jedinica. Zato ni zatezne kamate po čl. 277. ZOO ne mogu početi teći dok taj broj novčanih jedinica još nije određen. Taj broj određen je tek prvostupanjskom presudom (Rev-2374/04 od 5. svibnja 1997.).

Budući da su dosudivši kamatu na dosuđeni iznos glavnice za sporno razdoblje (od utuženja do dosuđenja) nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, valjalo je na temelju čl. 395. st. 1. ZPP preinačiti nižestupanjske presude i zahtjev za isplatu zakonske zatezne kamate za to razdoblje odbiti kao neosnovan.

Tuženik u cijelosti uspio je s revizijom te mu je trošak revizije, zahtijevan sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12) i Tarife sudskih pristojbi ("Narodne novine" 26/03) , dosuđen u zahtijevanom iznosu od 3.373,00 kn.

Zagreb, 4. lipnja 2019.

Predsjednica vijeća:

Marina Paulić, v.r.