Rev-x-132/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 132/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Nenada Perina, predsjednika vijeća, te dr. sc. Ivana Kaladića, Željka Glušića, Renate Šantek i Gordane Jalšovečki, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. š. d.o.o. Z., Uprave … podružnice S., koga zastupa punomoćnica V. D. Š., protiv tuženika 1) G. „I.“ d.o.o. N. V., 2) G. „M.“ d.o.o. C., koje zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u R., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci br. Gž-3951/05 od 17. prosinca 2008. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici br. P-149/96 od 13. svibnja 2005., u sjednici održanoj 24. veljače 2011.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika se prihvaća preinačuju se presuda Županijskog suda u Rijeci br. Gž- 3951/05 od 17. prosinca 2008. i presuda Općinskog suda u Crikvenici br. P-149/96 od 13. svibnja 2005., te se sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženicima isplatiti tužitelju iznos od 2.671.522,65 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 13. svibnja 2005. godine kao dana presuđenja pa do isplate, po stopi od 15% godišnje, sve u roku od 15 dana.

Nalaže se tuženicima naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 8.832,50 kn, sve u roku od 15 dana.“

Tužitelj je dužan tuženicima naknaditi parnične troškove i to 1.tuženiku u iznosu od 568.002,31 kn, a 2.tuženiku u iznosu od 111.363,80 kn u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom u toč. I. izreke nalaže se tuženicima isplatiti tužitelju 2.671.522,65 kn sa zateznim kamatama od 13. svibnja 2005. kao dana presuđenja do isplate po stopi od 15% godišnje, - u toč. II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev za iznos od 142.846,91 kn sa zateznim kamatama, - u toč. III. izreke naloženo je tuženicima naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 8.832,50 kn.

Drugostupanjskom presudom odbijene su žalbe tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. i III. izreke.

Protiv drugostupanjske presude pravovremenu, dopuštenu i potpunu reviziju izjavili su tuženici zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude preinače odbijanjem tužbe ili odbijanjem tužbenog zahtjeva uz obvezu tužitelja na naknadu parničnih troškova.

U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio osnovnost revizijskih navoda i predložio da se revizija odbije kao neosnovana.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je … izbio požar na odlagalištu otpada smještenog na predjelu „D.“ kojem je gospodario JKP „V.“ d.o.o. C., te se proširio na šumski predio kojim gospodari tužitelj,

- da je u postupku sukcesije bivše Općine C. kao osnivača JKP „V.“ prvobitnog tuženika u ovom predmetu, u kojem su sudjelovali njezini pravni sljednici Grad C., Grad N.

V. i Općina V., arbitrirala nadležna Komisija Vlade Republike Hrvatske čijom je odlukom izvršena podjela cjelokupne imovine bivše Općine C. na njezine sljednike, pa tako i udjela te općine u temeljnom kapitalu JKP „V.“,

- da su sukladno toj odluci pravni sljednici bivše Općine C. sklopili sporazum o utvrđivanju udjela u kapitalu JKP „V.“ 25. travnja 1994., a istim sporazumom se utvrđuje kako će se iz JKP „V.“ izdvojiti sve komunalne djelatnosti, osim djelatnosti opskrbe vodom koju će djelatnost nastaviti obavljati isto poduzeće s izmijenjenim nazivom JKP „V. – Ž. d.o.o.“ kao pravni sljednik JKP „V.“,

- da je u skladu s tim sporazumom JKP „V.“ izmijenio naziv tvrtke i opseg djelatnosti te je kao pravna osoba nastavio poslovati pod nazivom JKP „V. – Ž.“,

- da je 1.tuženik osnovan 20. siječnja 1995., a njegov osnivač je Grad N. V., a 2.tuženik je osnovan 24. siječnja 1995. od strane osnivača Grada C., a oba tuženika osnovan su sukladno Zakonu o poduzećima ("Narodne novine", broj 53/91, 58/93),

- da su B. B. i I. B. bili u vrijeme štetnog događaja radnici JKP „V.“ te su u kaznenom postupku proglašeni krivim za kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine opće opasnom radnjom ili sredstvom, jer je I. B. kao vozač otpadni materijal istovario na neodgovarajuće mjesto uz rubni dio deponija na kojem vatra gori tijekom čitave godine, a da je B. B. čiji je djelokrug poslova predstavljao nadzor deponija u svrhu sprečavanja pojave požara, zajedno s I. B. otišao u C. i napustio deponij,

- da je na opožarenoj površini od 280 ha izgorjelo 2 ha na kojoj površini je bilo 4000 komada crnog bora, a na površini od 278 ha izgorjela je šikara hrasta medunca i crnog graba,

- da šteta od požara iznosi 2.671.522,64 kn.

Smatrajući da su tuženici pravni sljednici JKP „V.“ nižestupanjski sudovi su obvezali tuženike da tužitelju plate na ime naknade štete 2.671.522,64 kn sa zateznim kamatama, no međutim prihvaćanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo je pogrešno primijenjeno. Prema odredbi čl. 170. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 – dalje u tekstu: ZOO) za štetu koju radnik u radu ili u vezi s radom uzrokuje trećoj osobi odgovara organizacija udruženog rada u kojoj je radnik radio u trenutku uzrokovanja štete, osim ako dokaže da je radnik u danim okolnostima postupao onako kako je trebalo. U predmetnom slučaju ostvarene su pretpostavke za nastanak odgovornosti za štetu na strani prvobitnog tuženika JKP „V.“ C., koja pravna osoba sada ne posluje pod tim nazivom.

Nije prihvatljiv zaključak nižestupanjskih sudova da su tuženici pravni sljednici JKP „V.“ C.. Naime utvrđeno je da je Grad N. V. osnovao 1.tuženika, a da je Grad C. osnivač 2.tuženika.

U toč. V. sporazuma o utvrđivanju udjela u kapitalu JKP „V.“ d.o.o. C. od 25. travnja 1994. što su ga sklopili pravni sljednici bivše Općine C. - Grad C., Grad N. V. i Općina V., u prvoj rečenici navedeno je: „Potpisnici sporazuma suglasno utvrđuju da će pravni sljednik JKP „V.“ d.o.o. C. biti poduzeće koje će obavljati isključivo djelatnost opskrbe vodom s izmijenjenim nazivom u JKP „V. – Ž.“ d.o.o. sa sjedištem u N. V..“, - a u petoj rečenici iste točke navedeno je: „Potpisnici sporazuma suglasni su da će u roku od 30 dana od osnivanja novih komunalnih poduzeća, odnosno izdvajanja pojedinih djelatnosti iz JKP „V.“ d.o.o. C. navedenih u točki IV. ovog sporazuma, izvršiti potrebne izmjene u statutu Javnog komunalnog poduzeća koje će obavljati isključivo djelatnost opskrbe vodom.“

Prema tome tuženici nisu nastali podjelom JKP „V.“ d.o.o. C. već njihovim osnivanjem od strane Grada N. V. i Grada C. u vezi izdvajanja određenih djelatnosti iz djelatnosti JKP „V.“ d.o.o. C., koje poduzeće nastavlja djelatnost opskrbe vodom s izmijenjenim nazivom – JKP „V. - Ž.“ d.o.o. sa sjedištem u N. V.. S obzirom na to u ovom slučaju pravni sljednik JKP „V.“ d.o.o. C. je JKP „V. – Ž.“ d.o.o. sa sjedištem u N. V..

Kako tuženici nisu pravni sljednici JKP „V.“ d.o.o. C., nisu odgovorni za naknadu štete iz predmetnog štetnog događaja.

Suprotno tvrdnji tuženika u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. i 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08 – dalje u tekstu: ZPP). Naime tužitelj u ovom predmetu su H. š. d.o.o. Z. koje imaju svojstvo pravne osobe, a područna Uprava … u S. kao organizaciona jedinica H. š. d.o.o. nije tužitelj u ovom predmetu, iako je ta podružnica u uvodnom dijelu prvostupanjske presude navedena u oznaci tužitelja, koji sadrži naziv H. š. d.o.o. Z., te su u stvari H. š. d.o.o. Z. tužitelj u ovoj parnici.

Nižestupanjske presude sadrže dovoljno obrazloženje i mogu se ispitati, te nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

S obzirom da je prihvaćanjem tužbenog zahtjeva materijalno pravo pogrešno primijenjeno, valjalo je prihvaćanjem revizije preinačiti nižestupanjske presude odbijanjem tužbenog zahtjeva (čl. 395. st. 1. ZPP).

S obzirom da je ovaj sud preinačio nižestupanjske presude odlučio je o troškovima cijelog postupka (čl. 166. st. 2. ZPP).

Budući da tužitelj nije uspio u parnici dužan je tuženicima naknaditi parnične troškove (čl. 154. st. 1. ZPP).

Prvotuženik je imao izdataka za sastav podnesaka, zastupanje, sastava žalbe, sastava revizije, sudske pristojbe za žalbu i reviziju s PDV-om u ukupnom iznosu od 568.002,31 kn, a 2.tuženik je imao izdataka za sastav podnesaka, zastupanje, sastav revizije, pristojbu za reviziju s PDV-om u ukupnom iznosu od 111.363,80 kn, pa je tužitelj dužan tuženicima naknaditi parnične troškove u navedenim iznosima.

U Zagrebu, 24. veljače 2011.

Predsjednik vijeća:

Nenad Perin, v.r.