Rev-839/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 839/14-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Šarića člana vijeća, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Hrvatske vode, OIB: ..., Vodogospodarski odjel za vodno područje primorsko istarskih slivova R., kojeg zastupa punomoćnica N. Š., odvjetnica u R., protiv ovršenika M. M. iz P., OIB: ..., radi naplate novčane tražbine, odlučujući o reviziji ovrhovoditelja protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4916/2013 od 27. prosinca 2013., kojim je potvrđeno rješenje Općinskog suda u Krku poslovni broj Ovr- 483/2012 od 28. kolovoza 2013., u sjednici održanoj 10. veljače 2016.,

r i j e š i o j e:

1. Ukida se rješenje Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-4916/2013 od 27. prosinca 2013. i rješenje Općinskog suda u Krku poslovni broj Ovr-483/2012 od 28. kolovoza 2013. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2. O trošku postupka povodom revizije odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

Rješenjem suda prvog stupnja sud se oglasio nenadležnim te odbacio ovrhovoditeljev prijedlog za ovrhu.

Rješenjem suda drugog stupnja odbijena je žalba ovrhovoditelja i potvrđeno rješenje suda prvog stupnja te odbijen ovrhovoditeljev zahtjev za naknadu žalbenog troška.

Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju je podnio ovrhovoditelj na temelju odredbe čl. 400. u vezi s odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP). Predlaže ukinuti drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti sudu drugog stupnja na ponovno odlučivanje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je osnovana.

U ovršnom postupku na temelju čl. 12. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12 - dalje: OZ) dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP. Tom odredbom je propisano da u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi stavka 1. istog članka, stranka može podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Iz sadržaja revizije proizlazi da ovrhovoditelj postavlja sljedeće pitanje:

„Je li za određivanje i provedbu ovrhe na temelju ovršnog rješenja Hrvatskih voda kojim je obračunata naknada za uređenje voda nadležan sud?“

Ovrhovoditelj navodi da shvaćanje na kojemu se pobijano rješenje temelji (o sudskoj nenadležnosti za prisilnu naplatu naknade za uređenje voda) nije pravilno te da je u suprotnosti sa shvaćanjem izraženim u različitim odlukama više drugostupanjskih sudova.

Pobijano rješenje je, sukladno čl. 392.a st. 2. ZPP, ispitano samo u dijelu kojem se pobija revizijom i samo zbog istaknutog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je revizija podnesena.

Predmet ovog ovršnog postupka jest prisilna naplata naknade za uređenje voda na temelju ovršnih isprava, izvršnih rješenja o utvrđenju naknade za uređenje voda koja su donijele Hrvatske vode.

Prvostupanjski sud se rješenjem oglasio nenadležnim te odbacio prijedlog za ovrhu, a drugostupanjski sud je povodom žalbe ovrhovoditelja potvrdio prvostupanjsko rješenje.

Zaključak o nenadležnosti nižestupanjski sudovi temelje na odredbama Zakona o financiranju vodnog gospodarstva („Narodne novine“, broj 153/09 i 90/11 - dalje: ZFVG) iz kojih proizlazi da se naknada za uređenje voda obračunava i naplaćuje uz komunalnu naknadu prema propisima o komunalnom gospodarstvu Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 26/03- pročišćeni tekst, 82/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11 i 144/12 - dalje: ZKG), pa da se ovrha protiv svih obveznika naknade za uređenje voda, koja se obračunava uz komunalnu naknadu, provodi prema propisima o ovrsi komunalne naknade za koju ovrhu je nadležno upravno tijelo.

Prema odredbi čl. 16. st. 1. ZFVG naknadu za uređenje voda obračunavaju Hrvatske vode te je i naplaćuju, osim u slučaju iz čl. 17. tog Zakona. Naknada za uređenje voda obračunava se rješenjem o obračunu naknade za uređenje voda koje donose Hrvatske vode (st. 2.).

Odredbom čl. 17. st. 1. ZFVG propisano je da na nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, jedinice lokalne samouprave, uz tu naknadu, naplaćuju i naknadu za uređenje voda.

Člankom 7. Uredbe o visini naknade za uređenje voda („Narodne novine“, broj 82/10) propisano je da jedinice lokalne samouprave koje obračunavaju komunalnu naknadu, a čiji broj stanovnika prema važećem popisu stanovnika ne prelazi 2000 nisu dužne obračunavati i naplaćivati naknadu za uređenje voda uz komunalnu naknadu na način uređen odredbom čl. 17. Zakona o financiranju vodnog gospodarstva. Za obveznike na području tih jedinica lokalne samouprave obračun i naplatu naknade za uređenje voda obavljaju Hrvatske vode.

Daljnja iznimka od primjene odredbe čl. 17. ZFVG propisana je odredbom čl. 8. Uredbe o visini naknade za uređenje voda, prema kojoj su, pod određenim uvjetima, Hrvatske vode ovlaštene preuzeti obračun i naplatu naknade za uređenje voda i od jedinica lokalne samouprave koje nisu izuzete od obveze obračuna i naplate naknade za uređenje voda prema čl. 7. te Uredbe.

Dakle, pod određenim uvjetima i za nekretnine na koje se obračunava i naplaćuje komunalna naknada prema propisima o komunalnom gospodarstvu, obračun i naplatu ovlaštene su vršti Hrvatske vode.

Odredbama ZFVG različito je propisan postupak naplate, ovisno o tome jesu li rješenje kojim se obračunava naknada za uređenje voda donijele Hrvatske vode ili je rješenje o obračunu naknade za uređenje voda uz određivanje komunalne naknade prema propisima o komunalnom gospodarstvu, postupajući prema odredbi čl. 17. st. 1. ZFVG, donijela jedinica lokalne samouprave.

Tako je odredbom čl. 72. st. 1. ZFVG propisano da se protiv svih obveznika naknade za uređenje voda, koja se obračunava uz komunalnu naknadu, izvršenje provodi prema propisima o izvršenju komunalne naknade i na način kako se izvršava komunalna naknada, dok prema odredbi čl. 73. st. 2. ZFVG ovrhu protiv obveznika vodnih naknada, za koje rješenje o obračunu donose Hrvatske vode, osim u slučaju iz čl. 71. st. 1. ZFVG (ovrha na novčanim sredstvima na poslovnim računima protiv pravnih osoba, obrtnika i osoba koje obavljaju djelatnosti u vidu slobodnih zanimanja), pokreću Hrvatske vode kao ovrhovoditelj po Ovršnom zakonu.

Odredbom čl. 1. OZ propisano je da se tim Zakonom uređuje postupak po kojem sudovi i javni bilježnici provode prisilno ostvarenje tražbina na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava (ovršni postupak) te postupak po kojem sudovi i javni bilježnici provode osiguranje tražbina (postupak osiguranja), ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

Kada je odredbom iz čl. 73. st. 2. ZFVG propisano da Hrvatske vode kao ovrhovoditelj pokreću postupak ovrhe po Ovršnom zakonu protiv obveznika vodnih naknada za koje rješenje o obračunu donose Hrvatske vode, onda je time zapravo propisana sudska nadležnost za određivanje i provedbu ovrhe na temelju rješenja o obračunu kojega donose Hrvatske vode radi naplate naknade za uređenje voda.

Dakle, za određivanje i provedbu ovrhe na temelju ovršnog rješenja Hrvatskih voda kojim je obračunata naknada za uređenje voda i naloženo njeno plaćanje, nadležan je sud. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP u vezi čl. 400. st. 3. i čl. 21. st. 1. OZ ukinuti prvostupanjsko i drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 10. veljače 2016.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.