Legislator Case Law & Legislation
Rev-1444/1999-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal on tort damages for physical and mental suffering from a traffic accident.

Case Number Rev-1444/1999-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia rejected the appellant's appeal against a lower court's judgment awarding damages for physical and mental suffering resulting from a 1989 traffic accident. The appellant argued for a higher compensation amount, but the court found no error in the application of the Obligations Act regarding the calculation of damages for pain, fear, and disfigurement. Consequently, the appeal was dismissed as unfounded because the lower courts correctly assessed the specific circumstances and applicable statutory rates for non-material harm.

Legislator headnote

AI generated

Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. toč. 10.; Zakon o obveznim odnosima čl. 200.: The Supreme Court may not overturn a final judgment on the grounds of erroneous application of substantive law if the lower courts have correctly assessed the circumstances and applied the statutory rates for non-material damages.

Keywords

AI generated
tort liability non-material damages mental suffering traffic accident appeal review pain and suffering disfigurement compensation

Cited Legislation

AI generated
Zakon o parničnom postupku čl. 354. st. 2. toč. 10.
Zakon o obveznim odnosima čl. 200.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1444/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Ivke Zlokić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. J. iz Z., zastupanog po punomoćniku R. I., odvjetnici iz Z., protiv tužene Zajednice S. Filijala Č., Poslovnica V., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu, br. Gž-4174/97 od 30. lipnja 1998. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu, br. Pn-6521/93 od 29. prosinca 1994. godine, u sjednici održanoj dana 10. rujna 2002. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija se odbija kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

"I. Tužena je dužna isplatiti tužitelju iznos od 89.808,78 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja se obračunava u skladu s čl. 277. st. 1. ZOO-a koja kamata na iznos od 8,78 kn počinje teći od 12. veljače 1990. godine, pa nadalje do isplate, a na preostali iznos od 89.800,00 kn zakonsku zateznu kamatu koja počinje teći od 29. prosinca 1994. godine, pa nadalje do isplate, kao i naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 11.360,00 kn, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.

II. Odbija se tužitelj u dijelu zahtjeva za isplatu iznosa od 11.400,00 kn, kao neprimjerenim."

Presudom suda drugog stupnja je suđeno:

"I. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zagrebu od 29. prosinca 1994. godine poslovni broj: Pn-6521/93 u točci I. izreke i sudi:

Odbija se tužitelj s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 41.000,00 kn.

II. Odbija se žalba tuženog kao neosnovana i potvrđuje ista presuda u točki I. izreke za iznos od 48.816,78 kn."

Protiv odbijajućeg dijela presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž-4174/97 od 30. lipnja 1998. godine pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju je izjavio tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju, te pobijanu presudu preinači u smislu revizijskih razloga odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na reviziju je dostavljen odgovor tuženika u kojem predlaže da revizija kao neosnovana bude odbijena.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o reviziji nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju ovaj sud je utvrdio da nije počinjena bitna povreda odredaba Zakona o parničnom postupku iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje: ZPP) na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U ovom stadiju postupka je prijeporna visina nematerijalne štete koju potražuje tužitelj s osnova pretrpljenih fizičkih boli, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, po osnovu pretrpljenog straha i duševnih boli zbog naruženja, proizišlih mu iz prometne nezgode koja se dogodila 15. rujna 1989. godine – rođen 1956. godine kada je kao suvozač zadobio tjelesne ozljede od kojih mu je proizišla i nematerijalna šteta za koju je inače odgovorna tužena.

Nižestupanjski sudovi su utvrdili sve okolnosti o kojima u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 – dalje: ZOO) ovisi visina pravične novčane naknade za sporne oblike nematerijalne štete, te suprotno navodima revizije drugostupanjski sud nije na štetu revidenta pogrešno primijenio materijalno pravo kad mu je dosudio naknadu za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti za koju su nižestupanjski sudovi utvrdili da iznosi 20% u iznos od 30.000,00 kn, za fizičke bolove – jačeg intenziteta 8 dana, srednjeg 10 dana, lakog 20 dana i manjeg 20 dana iznos od 10.000,00 kn, te za pretrpljeni strah koji je kod tužitelja trajao u jačem intenzitetu 2 dana, a potom sekundarni radi brige za zdravlje i ishod liječenja iznos od 8.000,00 kn, te u ime satisfakcije za naruženje – ožiljaka koji se manifestira u lakšem obliku iznos od 8.000,00 kn.

Navedeno znači da nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

Iz navedenih razloga je temeljem odredbe čl. 393. ZPP-a presuđeno kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 10. rujna 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.