Kžm-23/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžm 23/05-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Erike Kocijančić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak Bosanac i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Melite Božičević Grbić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema mlt. T. K., zbog kaznenog djela iz čl. 192. st. 1. KZ odlučujući o žalbi maloljetnika, podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Bjelovaru, od 02. ožujka 2005. godine, broj Km-1/05-32, u sjednici održanoj dana 28. prosinca 2005. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Božice Cvjetko

r i j e š i o j e

Odbija se žalba mlt. T. K. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru, prema mlt. T. K., temeljem čl. 8. Zakona o sudovima za mladež ( "Narodne novine" broj 111/97, 27/98,12/02, u nastavku ZSM) izrečena je odgojna mjera sudskog ukora, zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 192. st. 1. Kaznenog zakona ( "Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04 u nastavku KZ).

Temeljem čl. 86. st. 1. ZSM troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio maloljetnik, po braniteljici B. J., odvjetnici iz B., zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Nakon što je spis na temelju čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02 u nastavku ZKP) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je u svom pismenom mišljenju predložio da se žalba maloljetnika odbije kao neosnovana.

Žalba maloljetnika nije osnovana.

Maloljetnik u žalbi ističe da prvostupanjski sud iz pravilno utvrđenih činjenica izvodi pogrešan zaključak da je počinio kazneno djelo spolnog odnošaja s djetetom.

U žalbi se ponavlja obrana maloljetnika i teza obrane da je postupao u pravnoj i stvarnoj zabludi. Nespornim čini okolnost da je ostvario jedan dobrovoljni spolni odnos sa oštećenicom, ali da pri tome nije znao za njezinu dob, što je potvrdila ošt. E. G. D., budući o njenim godinama nisu nikada razgovarali. Ističe da je rođen i živi trajno u Italiji, u romskoj zajednici, gdje je uobičajeno rano stupanje u spolne odnose, pa nije imao saznanja da je njegovo postupanje zakonom zabranjeno, te da nije bio upozoren od službenih osoba na sadržaj zakonske norme koja zabranjuje spolne odnose sa osobama mlađim od 14 godina.

Međutim, obranu maloljetnika već je analizirao i ispitao prvostupanjski sud, te s pravom našao da se ta obrana ne može prihvatiti i za to je dao određene i uvjerljive razloge.

U prilog utvrđenjima prvostupanjskog suda govore iskazi svjedoka M. Z. i J. D. koji su izričito upozorili roditelje maloljetnika da je održavanje spolnih odnosa sa osobom mlađom od 14 godina kazneno djelo, pri čemu su isti bili jasno upoznati i sa okolnošću da je oštećenica mlađa od 14 godina. U potpunosti su prihvatljivi zaključci prvostupanjskog suda u pogledu postojanja subjektivnog elementa djela na strani maloljetnika. S pravom se navodi da je oštećena došla u Republiku Hrvatsku radi “svadbe “ sa maloljetnikom, zbog čega su roditelji maloljetnika prijavili njen boravak nadležnoj policijskoj postaji i u tu svrhu predali njenu putovnicu znajući tako za njezinu dob. Posebice valja napomenuti da je indikativna obrana maloljetnika u kojoj navodi da nije znao koliko točno oštećena ima godina, ali da je mislio da ima (upravo) 14 godina. Ovakva obrana maloljetnika u konfrontaciji sa iskazima svjedoka M. Z. i J. D. evidentno je neprihvatljiva i stoga ju opravdano ne prihvaća ni prvostupanjski sud, kao ni iskaze majke S. K. i oštećenice, jer su njihovi iskazi usmjereni na otklanjanje kaznene odgovornosti maloljetnika, a što je zanimljivo, obzirom na posebno blizak odnos sa maloljetnikom.

U odnosu na zabludu o protupravnosti djela u pobijanom rješenju također su izneseni detaljni i argumentirani razlozi, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a u kojima se zaključuje da Romi kao manjina ne žive izvan civilizacijskog, evropskog okruženja, osobito maloljetnik koji u Italiji pohađa školu, a obitelj ima uhodan posao proizvodnje i prodaje odjeću što uključuje svakodnevnu komunikaciju i kontakt sa ljudima izvan njihove etničke skupine.

Kako je prvostupanjski sud u provedenom postupku potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice, nema potrebe da se u ponovljenom postupku procjenjuju utvrđene činjenice ili da se provode neki novi dokazi, na koje žalba i ne upućuje.

Odluka o izrečenoj odgojnoj mjeri ispitana je po službenoj dužnosti na temelju čl. 382. ZKP, jer žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist maloljetnika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji.

Na temelju prikupljenih podataka o osobnim i obiteljskim prilikama maloljetnika, njegovim životnim uvjetima, obrazovanju i odgoju, osobito utjecaju roditelja na učin kaznenog djela, te vodeći računa o vrsti i naravi kaznenog djela, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je prema imenovanom maloljetniku potrebno primijeniti odgojnu mjeru sudskog ukora u cilju korekcije njegovog ponašanja, te shvaćanja neprihvatljivosti njegovog postupanja kritične zgode, a sve u cilju daljnjeg pravilnog usmjeravanja u životu. Upravo će se njome moći najbolje ostvariti svrha odgojnih mjera iz čl. 5. ZSM.

Budući ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjsko rješenje pobija, niti povrede zakona iz čl. 379. st. 1. ZKP-a, valjalo je u smislu čl. 387. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 28. prosinca 2005. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Melita Božičević Grbić, v.r.

Erika Kocijančić, v.r.