Gž-1151/2007-3 · Županijski sud u Varaždinu

Broj: Gž.1151/07-3

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Dubravke Vinceković, kao predsjednice vijeća, te Jadranke Majcen-Horvat i Ljiljane Levatić-Uskoković, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. G. i B. G. iz D., zastupanih po K. H., odvjetniku iz V., protiv tuženika S. Š. iz V. T., zastupanog po Zajedničkom odvjetničkom uredu M. mr. P., S. M. i Z. K., odvjetnicima iz V., radi utvrđenja prava vlasništva i trpljenja, povodom žalbe tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Varaždinu br.P.922/06-57 od 28. rujna 2007. g., u sjednici vijeća održanoj 01. travnja 2008. godine,

r i j e š i o j e :

Usvaja se žalba tuženika i u cijelosti ukida presuda Općinskog suda u Varaždinu br.P.922/06-57 od 28. rujna 2007. g. g. te se predmet vraća istom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanom presudom pod toč. I izreke utvrđeno je da su tužitelji suvlasnici svaki u ½ dijela jugoistočnog dijela čkbr. 961/3 pašnjak I. sa 265 čhv. upisane u z.k.ul. br.1707 k.o. I., koji je ucrtan u skici izmjere M. P. od 10.04.07.g., a skica je sastavni dio rješenja Ureda državne uprave u varaždinskoj županiji Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo imovinsko pravne poslove klasa UP/350-05/07-01/1 Ur.br. 2186-05-02-07-2 od 10.05.07.g. Toč. II izreke obvezan je tuženik da je dužan trpjeti cijepanje čkbr.961/3 pašnjak I. sa 265 čhv. upisane u z.k.ul. br.1707 k.o. I., radi formiranja nove čestice, utvrđene toč. I izreke te presude te je ujedno dužan u zemljišnim knjigama trpjeti provedbu novoformirane čestice i uknjižbu prava vlasništva tužitelja N. G. i B. G. svakog u ½ dijela na novonastaloj nekretnini uz istovremeni otpis iz z.k.ul.1707 k.o. I. i istovremeni upis u drugi zemljišno knjižni uložak te je ujedno obvezan tužiteljima naknaditi parnični trošak u iznosu od 17.793,90 kn u roku od 15 dana.

Navedenu presudu, pravovremeno podnijetom žalbom, pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbe.

U odgovoru na žalbu tužitelji su se usprotivili navodima žalbe i predložili istu odbiti te potvrditi presudu prvostupanjskog suda uz prijedlog za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Žalba tuženika je osnovana.

Odlučujući o zahtjevu tužitelja prvostupanjski sud je svoje stajalište o osnovanosti toga zahtjeva utemeljio na sljedećim nespornim i spornim činjenicama utvrđenim tijekom provedenog dokaznog postupka i to:

- da su roditelji I tužiteljice i tuženika I. Š. i R. Š. bili suvlasnici svaki u ½ dijela čkbr.961/3 k.o. I. na kojoj se i danas nalazi njihova sagrađena kuća,

- da su Očitovanjem od 26.07.91.g. imenovani dozvolili tužiteljima da na čkbr.961/2 i 961/3 k.o. I. sagrade stambeni objekt, te im priznali da će isti biti njihovo vlasništvo nakon izgradnje i da su tužitelji temeljem toga Očitovanja od Sekretarijata komunalnih djelatnosti 14.10.91.g. ishodili rješenje o uvjetima građenja nakon čega su započeli i sagradili stambeni objekt u koji su uselili 1995.g. i gdje i danas žive,

- da su vlasnici zemljišta znali za gradnju i da se gradnji nisu protivili,

- da je I. Š. umro te je njegov suvlasnički dio na predmetnoj čkbr.961/03 k.o. I. naslijedila supruga R. Š.,

- da je Ugovorom o darovanju od 28.03.00.g. R. Š. predmetnu nekretninu darovala tuženiku – svome sinu i da je isti uknjižen u zemljišne knjige kao nositelj prava vlasništva na predmetnoj nekretnini,

- da u vrijeme darovanja R. Š. nije bilo poznato da je stambeni objekt koji su tužitelji sagradili nalazi čkbr.961/3 k.o. I., te da ona taj stambeni objekt nije željela darovati tuženiku,

- da R. Š. i tuženik priznaju tužiteljima pravo vlasništva na predmetnom stambenom objektu,

- da je rješenjem Ministarstva zaštite okoliša, prostorno uređenja i graditeljstva, Uprave za inspekcijske poslove područne jedinice u V. od 04.10.04.g. naloženo tužiteljima uklanjanje stambene građevine koja je izgrađena na predmetnoj nekretnini bez konačne građevinske dozvole i da tužitelji nisu postupili po tom rješenju već i nadalje žive u tom stambenom objektu tijekom čitavog trajanja glavne rasprave,

- da između stranaka nije sporno vlasništvo tužitelja na sagrađenom stambenom objektu, ali je sporno koji dio zemljišta je tužiteljima neophodno potreban za redovnu upotrebu stambenog objekta sagrađenog na predmetnoj nekretnini,

- da su tužitelji pokrenuli upravni postupak kod Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove koja je donijela rješenje od 10.05.07.g. i kojim je rješenjem utvrđeno da je zemljište nužno za redovnu uporabu građevine tužitelja izgrađene na dijelu čkbr.961/3 k.o. I. u D., Ulica … prema skici koja je sastavni dio toga rješenja, a isto je postalo pravomoćno 01.06.07.g. Polazeći prije svega od utvrđenih činjenica da je tužiteljima u vrijeme gradnje stambenog objekta na predmetnoj nekretnini bilo poznato da ta nekretnina nije njihovo vlasništvo te da su tadašnji vlasnici nekretnine (roditelji I tužiteljice i tuženika) znali za gradnju i nisu se njoj protivili, utemeljeno na odredbi čl.24 st.1 Zakona o osnovnim vlasničkim odnosima (dalje ZOVO-a), koji smatra da se primjenjuje na konkretan slučaj budući drugih odredaba koje bi regulirao upravo takav slučaj taj zakon nije propisao, prvostupanjski sud je zaključio da su tužitelji stekli pravo vlasništva na jednake dijelove na predmetnoj nekretnini. U razlozima obrazloženja sud navodi da su tužitelji stekli pravo vlasništva kako na zemljištu na kojem je izgrađen stambeni objekt tako i na zemljištu koje je neophodno za njegovu redovnu upotrebu, a to je konkretno jugoistočni dio predmetne nekretnine prema skici M. P. od 10.04.07., a predstavlja sastavni dio rješenja Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo imovinsko pravne poslove od 10.05.07.g., time da uknjižbi svoga prava vlasništva, a zbog važećeg načela jedinstva nekretnine ne mogu postići na dijelu predmetne nekretnine dok ne bude provedena njezina parcelacija na dva dijela, odnosno dvije odvojene čestice koja će svaka imati zasebno svoj broj, te biti upisana u zaseban zemljišno knjižni uložak, radi čega je taj sud usvojio tužbeni zahtjev tužitelja.

Osporavajući presudu prvostupanjskog suda zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka tuženik ističe da je kod donošenja pobijane presude počinjena apsolutno bitna povreda parničnog postupka iz čl.354 st.2 toč.6 Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP-a), jer da je njemu onemogućeno raspravljanje pred sudom. Iznošenjem ovog žalbenog razloga tuženik prije svega polazi od rješenja od 10.05.07.g. (žalba očito pogrešno navodi godinu 05.) kojim je utvrđeno pripadajuće zemljište za redovnu upotrebu postojeće građevine izgrađene na predmetnoj nekretnini, donesenog u upravnom postupku u kojem on uopće nije sudjelovao te mu isto nikada nije dostavljeno, a što je protivno čl.49 Zakona o općem upravnom postupku (dalje ZUP), radi čega smatra da je to rješenje u čijem postupku donošenja on kao stranka nije sudjelovao, nije utemeljeno na zakonu, a niti ne odgovara istini (time da napominje da se u predmetnom spisu nalaze dva različita rješenja istog datuma, koja se razlikuju u toč. III pa je nejasno koje je činjenice upravno tijelo utvrdilo i na temelju kojih iskaza donijelo jedno, odnosno drugo rješenje), a niti je točno glede opisa stvarnog stanja na nekretnini (vezano na postojanje ulične ograde). Kako žalba smatra da prvostupanjski sud to rješenje ne ocjenjuje kritički, a niti njemu daje mogućnost da se na isto očituje, unatoč toga što i sam sud zna da ne odgovara istini, zbog toga po shvaćanju tuženika, čini navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354 st.2 toč.6 ZPP-a.

Isto tako žalba ističe da je tijekom postupka nakon preinačenja zahtjeva tužitelja, a kojoj preinaci se on nije protivio, ali je zatražio rok za očitovanje i pribavljanje dokumentacije iz upravnog postupka, odbijanjem tuženiku zahtjeva za dodjelom roka, bez obrazloženja, prvostupanjski sud postupio protivno odredbi čl.190 st.6 ZPP-a, radi čega očigledno smatra da je ostvarena ova povreda parničnog postupka kao relativno bitna povreda iz čl.354 st.1 ZPP-a.

Nadalje, žalba smatra da je prvostupanjski sud postupao suprotno uputi sadržanoj u ranijem rješenju ovoga suda, te nije raspravio odlučne činjenice kojima bi se utvrdilo poštenje tužitelja kao graditelja predmetnog stambenog objekta na spornoj nekretnini.

Tuženik u tome dijelu ističe da su tužitelji Očitovanje od 26.07.91.g. od roditelja I tužiteljice ishodili radi ishođenja građevinske dozvole, što je bio uvjet pod kojim je njima bila dopušteno građenje, te da su 14.10.91.g. ishodili rješenje o uvjetima gradnje kojima im je odobrena rekonstrukcija (dogradnja postojećeg stambenog objekta), ali da su tijekom gradnje, a i nakon izgradnje sve do 2000.g. tužitelji tuženika i Š. R. držali u zabludi da je njihova kuća sagrađena potpuno legalno, pa smatra da se s obzirom na to ne može na konkretan slučaj primijeniti odredba čl.24 ZOVO-a, jer tužitelji nisu bili savjesni graditelji da bi građenjem mogli steći vlasništvo nekretnine, a koje okolnosti su odlučne za utvrđenje savjesnosti tužitelja i prema žalbi nisu utvrđene u prvostupanjskom postupku.

U odgovoru na žalbu, protiveći se navodima žalbe da bi u postupku donošenja prvostupanjske presude bila ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354 st.2 toč.6 ZPP-a, iznoseći da u konkretnom slučaju kada je na snazi bilo rješenje od 10.05.07.g. Službe za prostorno uređenje Varaždinske županije te ga se kao odluku koja je postala pravomoćna u upravnom postupku bio dužan pridržavati, odnosno takvim rješenjem bio vezan, uz činjenicu saznanja o vođenju upravnog postupka još od rasprave 21.06.07.g., nakon čega nije poduzeo nikakve radnje do 18.08.07.g., nikako postupanjem prvostupanjskog suda prema tužiteljima nije ostvarena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka, to tim više što tuženik za vrijeme postupka nije upoznao sud sa činjenicom pokretanja obnove toga postupka kod upravnog tijela, a u pravomoćnu upravnu odluku prvostupanjski sud nema razloga izražavati sumnju u njezinu vjerodostojnost.

U odgovoru na žalbu osporava i navode žalbe vezane uz utvrđenje činjeničnog stanja protiveći se tvrdnji žalbe da su tužitelji, zbog toga što je predmetna kuća izgrađena bez građevinske dozvole, svjedokinju R. Š. držali u zabludi unatoč toga što je ta svjedokinja na raspravi od 23.01.07.g. iskazala da tužiteljima priznaje vlasništvo predmetne nekretnine i da ugovorom o darovanju nije imala namjeru kuću tužitelja darovati tuženiku, naprotiv smatraju da su postupci tuženika u vrijeme ishođenja uknjižbe u zemljišnim knjigama bili nekorektni te da je isti iskoristio njemu poznatu činjenicu na kojoj je nekretnini kuća tužitelja izgrađena (čkbr.961/3) i što ista u naravi predstavlja pa da se stoga ne može prihvatiti njegov iskaz dat na raspravi 23.01.07.g., da je mislio da je ta kuća izgrađena na sasvim nekoj drugoj odvojenoj parceli.

Ovaj sud smatra neosnovanim istaknuti žalbeni razlog apsolutno bitne povrede iz čl.354 st.2 toč.6 ZPP-a jer je prvostupanjski sud nakon što su tužitelji na raspravi od 13.09.07.g. svoj zahtjev preinačili bio dužan, a to sukladno odredbi čl.190 st.6 ZPP-a ostaviti tuženiku vrijeme potrebno da se može pripremiti za raspravljanje po preinačenoj tužbi, ako za to nije imao dovoljno vremena budući je u međuvremenu kod upravnih tijela doneseno rješenje od 10.05.07.g., a u kojem postupku tuženik nije sudjelovao te nije imao saznanje o donošenju toga rješenja. Naime, iako je točno da su na ročištu održanom 13.09.07.g. tužitelji preinačili tužbu i da je sud sukladno odredbi čl.190 st.6 ZPP-a za slučaj preinačenja tužbe dužan ostaviti tuženiku vrijeme potrebno da se može pripremiti za raspravljanje o preinačenoj tužbi, ako za to nije imao dovoljno vremena, obzirom da se razlog tužitelja za dodjelom roka odnosio na njegovo nesudjelovanje u upravnom postupku u kojem je doneseno rješenje od 10.05.07.g., a koje rješenje mu je prema izjavi punomoćnika tuženika na ročištu od 12.07.07.g. dostavljeno od strane suda 21.06.07.g., a kada je dakle već bio upoznat sa tom činjenicom radi koje je na ročištu od 13.09.07.g. zatražio odgodu toga ročišta, ovaj sud smatra da upravo obzirom na vrijeme saznanja tuženika o tom rješenju od 10.05.07.g., da je za to imao dovoljno vremena.

Konačno tuženik je tada na raspravi zatražio samo kraći rok kako bi pribavio „po privatnoj liniji rješenje od 10.05.07.g.“ iako je na raspravi od 12.07.07.g. naznačio da je već to rješenje primio od strane suda 21.06.07.g.

Radi toga ovaj sud smatra upravo obzirom na činjenicu da je tuženik već znatno ranije primio rješenje upravnog organa od 10.05.07.g. i da je sa njime bio upoznat, a da je uz to rješenje bila i tada pravomoćna upravna odluka uz koju je sud vezan, to time što taj sud tuženiku nije dao još dodatni rok za pripremu o raspravljanju o preinačenom tužbenom zahtjevu, pri tome nije postupio protivno odredbi čl.190 st.6 ZPP-a pa nije ostvario ni relativno bitnu iz čl. 354 st. 1 u vezi čl. 190 st. 6 ZPP-a , a niti apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354 st.2 toč.6 ZPP-a.

Međutim, i neovisno o ovim navodima žalbe tuženika, ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu i sadržaj predmeta temeljem čl.365 st.2 ZPP-a, po službenoj dužnosti, utvrdio da je donošenjem pobijane presude ostvarena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354 st.2 toč.11 ZPP-a.

Naime, ovaj sud smatra da izreka presude nije dovoljno jasna i odrediva, a da bi bila podobna za eventualnu ovrhu, jer kada se tužbeni zahtjev odnosi na nekretninu isti mora biti tako određen (čl.186 ZPP-a) tako da sadržava podatke o nekretnini kako je ona označena u zemljišnoj knjizi (čl.10 st.2 Zakona o zemljišnim knjigama (dalje ZZK-a). To u konkretnom slučaju znači, budući predmetna nekretnina na kojoj tužitelji traže da se utvrdi njihovo pravo vlasništva još nije formirana kao zasebna parcela, da isti treba biti postavljen u skladu sa rezultatima postupka parcelacije kod upravnog organa, a u kojem slučaju bi tada tako postavljen zahtjev sadržavao podatke o nekretnini u kojima mora biti navedena katastarska oznaka i naziv katastarske općine, naziv nekretnine i njezina površina i u kojem slučaju bi takav zahtjev bio dovoljno određen, a time i odluka suda za slučaj njegovog usvajanja, a da bi bio podoban za upis u zemljišnu knjigu te time i za buduću eventualnu ovrhu. Međutim, kako za sada zahtjev tužitelja nije tako postavljen to je njegovim usvajanjem počinjena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

Isto tako temeljeći svoju odluku o stjecanju prava vlasništva tužitelja građenjem temeljem čl.24 st.1 ZOVO-a na predmetnom dijelu nekretnine prvostupanjski sud unatoč toga što je tužitelje utvrdio vlasnicima iste nije dao razloge za jednu od odlučnih pretpostavki, a to je savjesnost tužitelja kao graditelja nekretnine. Pobijana presuda naime ne sadrži nikakvih razloga o toj činjenici savjesnosti na prijepornom dijelu nekretnine kao jednoj od odlučnih činjenica za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja za utvrđenje prava vlasništva. Iz tog razloga ovaj sud smatra da je ostvarena navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl.354 st.2 toč.11 ZPP-a.

Ostvarenje istaknute bitne povrede odredaba parničnog postupka posljedica je i još za sada nepravilno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja pa pravilno tuženik iznosi i ovaj žalbeni razlog.

Prije svega za istaknuti je da tužitelji svoj zahtjev za utvrđenje vlasništva temelje na odredbi čl.24 st.1 ZOVO-a kojom je propisano da osoba koja može biti nosilac prava vlasništva, a koja izgradi zgradu ili drugu građevinu (građevinski objekt) na zemljištu na koje drugi ima pravo vlasništva (graditelj) stječe pravo vlasništva i na zemljište na kojem je izgrađen građevinski objekt, a i na zemljištu koje je neophodno za redovnu upotrebu toga građevinskog objekta, ako nije znala niti je mogla znati da gradi na tuđem zemljištu, a vlasnik zemljišta je znao za izgradnju i nije se odmah usprotivio.

To znači da je sud u ovom postupku kao pretpostavke za utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini bio dužan raspraviti i utvrditi stupanj izgrađenosti građevinskog objekta, a što znači utvrditi da li je isti u potpunosti izgrađen te završen i faktično doveden u stanje da se može upotrebljavati prema svojoj namjeni; činjenicu gradnje na tuđoj nekretnini te činjenicu savjesnosti graditelja i nositelja prava vlasništva na zemljištu, a uz utvrđenje i da li se predmetna nekretnina može dijeliti tako da čini zasebnu cjelinu sa jasno i nedvojbeno određenim identitetom čestica odnosno parcela, kako to nalaže čl. 10 ZZK-a.

U predmetnom slučaju neprijeporno je da su tužitelji na nekretnini vlasništvo tada svjedokinje R. Š. i pok. I. Š. (roditelja I tužiteljice) izgradili stambeni objekt čija izgradnja je u potpunosti dovršena te isti služi namjeni za koju je izgrađena i u kojoj tužitelji žive od 1995.g. Tijekom postupka tuženik nije osporavao pravo vlasništva tužiteljima na izgrađenom stambenom objektu, ali je bilo sporno zemljište koje je neophodno za redovnu upotrebu toga stambenog objekta, te je isto tako bila i unatoč nespornom vlasništvu na stambenom objektu sporna savjesnost tužitelja kao graditelja vezano na činjenicu da su tužitelji Očitovanjem danim od ranijih vlasnika predmetne nekretnine od 26.07.91.g. isti suglasnost za izgradnju tog stambenog objekta dobili i u svrhu ishođenja građevne dozvole, a koju međutim nisu ishodili pa je rješenjem Uprave za inspekcijske poslove Područne jedinice u V. od 04.10.04.g. određeno uklanjanje predmetne stambene građevine.

Da bi tužitelji kao graditelji mogli steći pravo vlasništva na zemljištu na kojem je taj objekt sagrađen te na zemljištu koje je neophodno za njegovu redovnu uporabu sukladno zakonskoj odredbi iz čl.24 st.1 ZOVO-a oni trebaju biti savjesni graditelji (ne zna niti je mogao znati da gradi na tuđem) a vlasnik zemljišta je nesavjestan (znao za izgradnju ali nije se odmah usprotivio) a građevinski objekt mora biti izgrađen što znači da pravni učinci građenja na tuđem zemljištu nastupaju završenom izgradnjom građevinskog objekta kada je objekt faktično doveden u stanje da se može upotrebljavati prema svojoj namjeni.

U slučaju ispunjenja ovih uvjeta graditelj stječe i vlasništvo zemljišta na kojem je izgrađen objekt, te zemljišta neophodno potrebnog za njegovu upotrebu, a za koje je odredbom čl.21 st.1 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju (NN 30/94,68/98,61/00,32/02,100/04), sada je to čl.43 a st.1 Zakona o prostornom uređenju, propisano da kada za postojeću građevinu nije utvrđena građevna čestica ili zemljište nužno za redovnu upotrebu građevine parcelacija zemljišta iz čl.43 toga Zakona provodi se u skladu s rješenjem o utvrđivanju građevne čestice.

Kod toga obzirom na prigovore na valjanost rješenja Ureda državne uprave u Varaždinskoj županiji od 10.05.07.g. isticane tijekom postupka valja reći da prvostupanjski sud nije bio ovlašten ulaziti u ocjenu pravilnosti i zakonitosti te odluke upravnog organa već je istom obzirom na njezinu kvalitetu pravomoćnosti (s danom 01.06.07.g.) bio vezan, to i ovaj sud smatra povodom isto takvih prigovora žalbe tuženika, da do trenutka kada je to rješenje upravnog tijela na snazi, da isti nemaju utjecaja na pravilnost u tom pravcu utvrđenog činjeničnog stanja i temeljenja odluke suda između ostalog i na takvoj pravomoćnoj odluci upravnog tijela.

Međutim trebalo je raspraviti činjenicu savjesnosti tužitelja, time da prema stanju predmeta, vezano na savjesnost prednika tuženika, ranijeg vlasnika nekretnine svjedokinje R. Š. i njezinog pok. supruga budući su isti znali da se na predmetnoj nekretnini koja je bila njihovo zemljište gradi stambeni objekt te su tu izgradnju isti dali izričitu suglasnost temeljem koje su tužitelji trebali ishoditi i odgovarajuće isprave, oni su očito bili nesavjesni vlasnici sporne nekretnine.

Pravilno ističe žalba tuženika da prvostupanjski sud ne postupajući po uputi ovoga suda nije međutim raspravio i savjesnost tužitelja kao graditelja, a to vezano na sadržaj istaknutih, a ranije navedenih prigovora tuženika glede ishođenja građevinske dozvole radi koje su između ostalog isti i dobili suglasnost ranijih vlasnika za građenje na predmetnoj nekretnini, što nisu učinili pa je to rezultiralo donošenjem rješenja upravnog organa o uklanjanju objekta od 04.10.04.g.

Prvostupanjski sud unatoč toga što je upravo na temelju odredbe čl.24 st.1 ZOVO-a utvrdio da su tužitelji postali vlasnici spornog dijela nekretnine građenjem, međutim nije raspravio u tom pravcu iznesene prigovore tuženika tako i navode tužitelja te iskaze stranaka i svjedokinje R. Š. kojima isti čine nespornim vlasništvo tužitelja na stambenom objektu te na taj način utvrdio činjenicu savjesnosti (nesavjesnosti) tužitelja kao graditelja, na što ga je inače prema također ispravnom isticanju tuženika, ranijom ukidnom odlukom uputio i ovaj sud.

Isto tako, po ocjeni ovoga suda, a što žalba ističe kroz osporavanje rješenja kojim je utvrđeno zemljište nužno za redovnu uporabu spornog stambenog objekta izgrađenog na dijelu predmetne nekretnine Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove od 10.05.07.g., da prvostupanjski sud nije na pravilan način utvrdio i činjenicu koja predstavlja pretpostavku za podnošenje pravilnog tužbenog zahtjeva glede identiteta nekretnine, a to je parcelacija, jer je svoju odluku utemeljio samo na rješenju upravnog organa o utvrđivanju građevne čestice od 10.05.07.g., a koja je samo jedna od pretpostavki za diobu predmetne nekretnine na način da se dio nekretnine na kojem je izgrađen predmetni stambeni objekt i zemljište nužno za redovnu uporabu izdvoje kao samostalna cjelina te naznače na način kako se nekretnina označava u zemljišnoj knjizi sukladno čl.10 st.2 ZZK-a.

Pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje vezano na ovu odlučnu činjenicu posljedica je toga što nije sačinjen u skladu sa čl.21 st.3 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju (NN 100/04) a sada je to čl.43 b Zakona o prostornom uređenju, parcelacijski elaborat, koji je jedna, prema već rečenom, od pretpostavki za provođenje parcelacije sporne nekretnine, a da bi se moglo odlučivati o prijedlogu za diobu (cijepanje, otpis iz dosadašnjeg z.k.uloška i upis u novi z.k.uložak) čije trpljenje traže tužitelji tužbenim zahtjevom.

Kako prvostupanjski sud nije utvrdio ove činjenice, koje po ocjeni ovoga suda kao što to ispravno ističe i žalba, predstavljaju odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja, to ovaj sud smatra da je ostvaren i taj žalbeni razlog. Budući su osnovani i žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja to se za sada ne može ocijeniti i pravilnom primjena materijalnog prava usvajanjem tužbenog zahtjeva tužitelja kako na utvrđenje prava vlasništva na spornom dijelu nekretnine tako i na trpljenje diobe i upisa u novi zemljišno-knjižni uložak predmetne nekretnine.

Zbog toga je temeljem čl.369 st.1 i čl.370 ZPP-a valjalo usvojiti žalbu tuženika i ukinuti u cijelosti pobijanu presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud raspravit će činjenicu savjesnosti tužitelja kao graditelja, prema već rečenom, kako u kontekstu prigovora tuženika tako i izjava tužitelja te iskaza svjedokinje R. Š. i iskaza stranaka, na predmetnoj nekretnini, a ovisno o rezultatima raspravljanja svih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva temeljem čl.24 st.1 ZOVO-a i sukladno odluci upravnog tijela o zemljištu nužnom za redovnu uporabu predmetnog građevinskog objekta te rezultatima provođenja parcelacije, sa kojom tužitelji nužno trebaju uskladiti svoj tužbeni zahtjev tako da isti bude dovoljno određen, a da bi bio podoban za upis u zemljišnu knjigu, a time i ovršiv, ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu tužitelja pri čemu će nedvojbeno odluka suda ovisiti i o opstojnosti građevinskog stambenog objekta tužitelja obzirom na činjenicu da je rješenjem od 04.10.04.g. određeno njegovo uklanjanje.

Novom odlukom o glavnom zahtjevu prvostupanjski sud će odlučiti i o cjelokupnim troškovima postupka imajući u vidu pri tome i odlučne navode žalbe tuženika.

U Varaždinu, 01. travnja 2008. g.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Dubravka Vinceković v.r.