I Kž-70/2000-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-70/00-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Milana Gudelja, kao predsjednika vijeća, te Hajrije Novoselec, Josipa Budinskog, Zlate Lipnjak-Bosanac i Erike Kocijančić, kao članova vijeća i više savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. F. Š. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu br. K-57/99 od 26. listopada 1999. godine, u sjednici vijeća održanoj 11. lipnja 2002. godine u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Milojka Vučkovića,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred potpuno izmijenjeno vijeće.

II. Uslijed odluke pod toč. I. žalba opt. F.Š. postala je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijski je sud u Splitu proglasio krivim F.Š. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona, za koje mu je izrekao kaznu zatvora u trajanju od jedne godine. Temeljem čl. 63. KZ u izrečenu kaznu uračunao mu je vrijeme provedeno u pritvoru od 20. svibnja do 26. listopada 1999. godine. Temeljem čl. 173. st. 7. KZ optuženiku je trajno oduzeta droga opisana u potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta. Temeljem čl. 76. KZ izrečena mu je sigurnosna mjera obaveznog liječenja od ovisnosti u ustanovi zavodskog tipa. Temeljem čl. 122. Zakona o kaznenom postupku (ZKP) sud je optuženika obavezao da na ime troškova kaznenog postupka plati 1.700,00 kn, a temeljem st. 4. istog članka oslobodio ga je od plaćanja paušalnog iznosa.

Protiv ove presude podnijele su žalbe obje stranke.

Državni odvjetnik pobija presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o troškovima kaznenog postupka, te predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Optuženik putem svoga branitelja M.O., odvjetnika iz Zajedničkog ureda L. i P. iz S. pobija presudu zbog odluke o kaznenoj sankciji, te predlaže da se ona preinači na način da mu se izreče kazna u znatno manjem trajanju i da se ukine odluka o izrečenoj sigurnosnoj mjeri.

Odgovori na žalbe stranaka nisu podneseni.

Prije održavanja sjednice temeljem čl. 373. st. 1. ZKP spis je dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledavanje.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok je žalba optuženika postala bespredmetnom.

U pravu je državni odvjetnik kada tvrdi da se pobijana presuda temelji na pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju.

Ne može se, za sada, ni po ocjeni ovoga suda prihvatiti zaključak suda prvog stupnja o tome da nije dokazano da je optuženik nabavio opojnu drogu u količini i vrstama koje su opisane u izreci presude radi prodaje, već da se iz provedenih dokaza može jedino zaključiti da ju je posjedovao samo za vlastite potrebe, radi čega ga je sud proglasio krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ.

Osnovano se u žalbi tvrdi da je sud olako i nekritički prihvatio obranu optuženika u dijelu u kojem objašnjava iz kojih je razloga heroin pakirao u “pizeve”, zašto su u njegov stan dolazile mlađe osobe i radi čega je, iako je zbog invalidnosti orijentiran pretežno na boravak u kući u kojoj ima telefon, nabavio i mobilni telefon.

Olako sud prihvaća obranu optuženika da su u njegov stan dolazile mlađe osobe na instrukcije iz latinskog jezika koje im je davala njegova majka, profesorica tog jezika, kada iz podataka pribavljenih opservacijom njegovog stana proizlazi da su se mlađe osobe, koje su ulazile u stan optuženika za vrijeme promatranja od 18.5. do 20.5.1999. godine, a vrata im je on otvarao, zadržavale vrlo kratko vrijeme, oko pola minute. Isto tako s pravom navodi državni odvjetnik da je tvrdnja optuženika da je heroin pakirao u “pizeve” da njegov mlljt. sin ne bi uočio da uzima drogu u suprotnosti s materijalnim tragovima koji su opisani u zapisniku o pretrazi stana i službene bilješke u kojoj je detaljno opisana radnja pretrage. Iz opisa na kojim je mjestima pronađena privremeno oduzeta droga proizlazi da je optuženik drogu držao na potpuno uočljivom i pristupačnom mjestu, na noćnom ormariću, gdje je pronađena marihuana, hašiš i tablete ecstasya, dok su na skrovitijem mjestu, u ormaru, pronađene samo tablete heptanona i četiri paketića u kojima se nalazio heroin.

Sud pogrešno uzima da i nalaz vještaka psihijatra dr. M.M. proizlazi da je uvjerljiva tvrdnja optuženika da je svu drogu držao za vlastite potrebe. Objašnjavajući kako se u pravilu ponašaju ovisnici o heroinu, a optuženik je, nesumnjivo, dugogodišnji ovisnik koji se već niz godina nalazi na metadonskoj terapiji, vještak je naveo da oni, kada zapadnu u apstinencijsku krizu, posežu za svim vrstama droge, tabletama, pa i alkoholom, ali je naveo i da ovisnici koji se nalaze na metadonskoj terapiji samo povremeno, jednom tjedno ili rjeđe, uzimaju heroin, te da marihuanu i hašiš ne koriste kao zamjenu za heroin, a uzimanje tableta ecstazya nije uopće karakteristično za ovisnike o heroinu.

Osnovano žalitelj tvrdi da je okolnost da je u stanu optuženika pronađeno 3.490,00 kn značajna indicija, uz ostale, za ocjenu da li je optuženik pronađenu drogu držao za sebe ili za prodaju, odnosno da li ju je držao i za prodaju, iako mu se ne stavlja na teret prodaja droge. Optuženik u obrani iznosi da prima socijalnu pomoć koja se kreće mjesečno od 300,00 do 700,00 kn i da drugih prihoda nema, pa se osnovano, kao potpuno logično, nameće pitanje odakle mu pronađeni novac, odnosno koji izvor zarade još ima, jer je evidentno da od socijalne pomoći jedva preživljava.

Polemizirajući s argumentima optužbe koja se temelji na indicijama u odnosu na tvrdnju da je optuženik držao drogu radi prodaje, sud u presudi navodi da indicije nisu “jednoznačne” i ocjenjujući svaku posebno zaključuje da se iz njih ne može utvrditi osnovanost optužbe u tom dijelu, ne ocjenjujući da li one, ukupno, predstavljaju povezani krug, logičnu cjelinu, iz koje proizlazi inkriminirani zaključak kao jedino moguć i siguran. Prema tome i ovo vijeće smatra da je činjenično stanje, na kojemu se temelji pobijana presuda, za sada pogrešno utvrđeno.

U ponovnom postupku sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano.

Pažljivo će analizirati sve dokaze, i s potrebnom kritičnošću ih ocijeniti, a naročito iskaz M.Z., na čiju neuvjerljivost žalba državnog odvjetnika također ukazuje, pa će tek nakon toga donijeti novu odluku.

Iz naprijed iznesenih razloga valjalo je prihvatiti žalbu državnog odvjetnika, ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pred potpuno izmijenjeno vijeće, uslijed čega je žalba optuženika uložena zbog odluke o kaznenoj sankciji postala bespredmetna (čl. 388. st. 3. ZKP).

U Zagrebu, 11. lipnja 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Milan Gudelj, v.r.