Legislator Case Law & Legislation
Gž-976/2018-2 AI generated

Court allows insurance company appeal dismissal, ruling interest runs from claim date under traffic accident law.

Case Number Gž-976/2018-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Court of Appeal dismissed the insurance company's appeal against a first-instance judgment ordering payment of damages and interest to a plaintiff. The defendant argued that interest should only begin after the medical treatment concluded, while the plaintiff contended it should start from the date of the claim. The court rejected this, citing the Law on Obligations in Traffic Accidents which mandates interest accrual from the date the claim is filed to protect the injured party.

Legislator headnote

AI generated

čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu; Interest on traffic accident compensation accrues from the date of the claim filing to protect the injured party, even if the exact damage amount is determined later.

Keywords

AI generated
traffic accident compensation statutory interest accrual Law on Obligations in Traffic Accidents injury damage assessment insurance liability appeal

Cited Legislation

AI generated
čl. 29. st. 2. ZOO-a
čl. 1103. ZOO-a
te odredbu čl. 1103. ZOO-a.
čl. 943. ZOO-a
čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu
ZOO-a kao i odredbom čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano da oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.
čl. 12. st. 4. ZOOP-a
ZOO-a, od kada je počela teći kamata, a i temeljem čl. 12. st. 4. ZOOP-a.
čl. 368. st. 1. ZPP-a
Slijedom iznijetog, a kako ovaj sud prihvaća u cijelosti dano obrazloženje prvostupanjskog suda, to je valjalo žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci sukladno čl. 368. st. 1. ZPP-a.
čl. 154. st. 1. ZPP-a
čl. 166. ZPP-a
u vezi s čl. 166. ZPP-a, kao ni zahtjev tužitelja za trošak odgovora na žalbu, jer isti nije bio potreban za meritorno rješenje ovog spora, sukladno čl.
čl. 155. ZPP-a
ZPP-a, kao ni zahtjev tužitelja za trošak odgovora na žalbu, jer isti nije bio potreban za meritorno rješenje ovog spora, sukladno čl. 155. ZPP-a.

Cited Case Law

AI generated
Vrhovni sud Republike Hrvatske, presuda od 10. svibnja 2018.
Zaključak sastanka predsjednika građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova Hrvatske, održanog 11. i 12. travnja 2016.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž-976/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, po sucu Robertu Fabrisu, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice D. H., Z., OIB: ..., zastupane po punomoćniku D. P., odvjetniku iz Odvjetničkog društva P. i P. u Z., protiv tuženika H. ured za osiguranje, Z., OIB:..., zastupanog po punomoćniku D. V., odvjetniku u Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2119/2016-19 od 25. svibnja 2018., 24. listopada 2019.

p r e s u d i o j e

I.Odbija se žalba tuženika te se u cijelosti potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-2119/2016-19, od 25. svibnja 2018.

II.Odbijaju se zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troška ovog žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

Pobijanom presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 10.335,00 kuna, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. ožujka 2016. do isplate, sve pobliže navedeno u izreci pobijane presude i to u roku od 15 dana. Ujedno je naloženo isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 12.612,50 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 25. svibnja 2018. pa do isplate, u roku od 15 dana.

Protiv te presude žalbu pravovremeno podnosi tuženik, i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava te navodi da tijek zakonske zatezne kamate je sud odredio s početkom 5. ožujka 2016., iz razloga presude je razvidno da je sud taj dan uzeo pozivajući se na odredbe čl. 29. st. 2. te odredbu čl. 1103. ZOO-a. Žalitelj navodi da je u ovom postupku vještačenjem utvrđeno da je liječenje tužitelja okončano 13. srpnja 2016., a što je vještak jasno naveo u svom iskazu na ročištu održanom 10. svibnja 2018., dok je tužba u ovom postupku podnesena 1. srpnja 2016., pa iz tog razloga nesporno je da je tužba podnesena prije nego je liječenje tužitelja okončano, što znači da je šteta nastala nakon podnošenja tužbe, a to iz razloga što se obim štete može utvrditi tek po okončanju liječenja. U ovom slučaju takvo je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, da neimovinska šteta dospijeva u trenutku zaključenja glavne rasprave. Iz navedenog žalitelj smatra da je sud pravilnom primjenom materijalnog prava trebao odrediti tijek kamate s danom donošenja prvostupanjske odluke, te predlaže da se u tom dijelu preinači pobijana presuda.

U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi svim žalbenim navodima te ističe da je odredbom čl. 943. i 1103. ZOO-a kao i odredbom čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano da oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Isto tako u prilog svoje tvrdnje prilaže i Zaključak sastanka predsjednika građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova Hrvatske, održanog dana 11. i 12. travnja 2016. u Šibeniku, te predlaže da se odbije žalba tuženika kao neosnovana.

Žalba tuženika nije osnovana.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom imovinske i neimovinske štete koja je za nju nastala u štetnom događaju od dana 10. prosinca 2015., kada je stradala kao putnik u autobusu, uslijed prometne nezgode za koju je odgovorna G. B. koja je upravljala vozilom reg. oznake:..., (S.).

Obzirom na žalbu žalitelja – tuženika, u ovoj fazi postupka, sporan je dan početka tijeka zakonske zatezne kamate, jer po žalitelju treba odrediti s danom donošenja prvostupanjske odluke.

Odlučujući o tom spornom pitanju prvostupanjski sud utvrđuje da se tužiteljica tuženiku obratila mirnim putem dana 4.03.2016. te kako joj je tuženik prije tužbe isplatio iznos od 7.000,00 kuna, to je istoj dosuđen iznos od 10.335,00 kuna sa kamatom od 5. ožujka 2016., sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a, od kada je počela teći kamata, a i temeljem čl. 12. st. 4. ZOOP-a.

Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita.

Pravilnom primjenom materijalnog prava i to odredbe čl. 12. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 76/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZOOP), koja se u predmetnom slučaju primjenjuje kao lex specialis, tužiteljici pripada pravo na zateznu kamatu od dana kako je to i zahtijevala tj. od dana podnošenja izvansudskog zahtjeva, pa do isplate.

Naime, Zakon o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13, dalje u tekstu - ZOOP) usklađen je s tom Direktivom da je lex specialis u odnosu na Zakon o obveznim odnosima, u dijelu koji se odnosi na uređenje prava oštećene osobe na podnošenje odštetnog zahtjeva neposredno odgovornom osiguratelju (čl.11.) i u čl. 12., na postupak i rokove za rješavanje odštetnih zahtjeva te pravo oštećene osobe na podnošenje tužbe (povećanje zaštite žrtava automobilskih nezgoda kao slabije strane u postupku, pravično izvršenje obveze odgovornog osiguratelja, sankcioniranje nepravovremenog izvršavanja obveza u obliku zateznih kamata radi brže obrade i likvidacije šteta te isplati naknade za štete, a u slučaju kada nije moguće utvrditi visinu konačnog iznosa naknade štete u propisanim rokovima.

Time je i obveza osiguratelja da o tome izvijesti podnositelja zahtjeva za naknadu štete s navođenjem opravdanih razloga, ali i izvršiti obvezu isplate nespornog iznosa naknade štete oštećenoj osobi, rasterećenje sudstva, kao i zaštitu osiguravatelja od izvršenja plaćanja zatezne kamate za naknade štete koje nije bio u mogućnosti riješiti u utvrđenom roku jer nije znao za istu), a o kojoj svrsi i cilju trebaju voditi računa sudovi.

Naime, čl. 12. st. 4. ZOOP-a određeno da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

Stavkom 4. članka 12. ZOOP-a upravo se ostvaruje svrha zaštite osoba oštećenih u prometnim nezgodama sankcioniranjem odgovornog osiguravatelja zbog ne postupanja s odštetnim zahtjevom u rokovima i na način propisanim u stavku 1. istog članka.

Slijedom toga tuženiku, su kao osiguratelju i „jačoj strani“ kojoj su u ispunjenju zakonske obveze utvrđivanja odgovornosti i visine štete na raspolaganju stručne osobe, liječnici-cenzori, nisu mogle ostati dvojbene ili sporne trajne posljedice u sferi tjelesnog zdravlja tužiteljice koje se ne mogu otkloniti daljnjim fizikalnim terapijama.

Konačno, iz Zaključaka sastanka predsjednika građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela Županijskih sudova Hrvatske održanog dana 11. i 12. travnja 2016. u Šibeniku, proizlazi da zatezna kamata teče od dana podnošenja zahtjeva u mirnom postupku odgovornom osiguravatelju i to u onom trenutku kada je nastala, odnosno, koja je u tom trenutku po redovnom tijeku bila predvidiva.

Upravo iz razloga što tuženik raspolaže stručnim osobama – liječnicima - cenzorima, te kraj činjenice da je tužiteljica dostavila kompletnu liječničku dokumentaciju to je i po ocjeni ovog suda predmetna šteta bila predvidiva, slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo dosudivši naknadu štete tužiteljici, s time da je tijek kamate odredio sa danom podnošenje odštetnog zahtjeva u mirnom postupku, radi čega je žalba tuženika neosnovana.

Slijedom iznijetog, a kako ovaj sud prihvaća u cijelosti dano obrazloženje prvostupanjskog suda, to je valjalo žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci sukladno čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Kako tuženik nije postigao uspjeh izjavljenom žalbom, to nije osnovan ni njegov zahtjev za naknadu troška žalbe, sukladno čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 166. ZPP-a, kao ni zahtjev tužitelja za trošak odgovora na žalbu, jer isti nije bio potreban za meritorno rješenje ovog spora, sukladno čl. 155. ZPP-a.

U Puli-Pola 24. listopada 2019.

Sudac

Robert Fabris,v.r.