Rev-103/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-103/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i Vlatke Potočnjak-Radej, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M.I. iz Z., ... , koju zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik iz Z., protiv tuženika "C. Osiguranje" d.d. Zagreb, ... , radi naknade štete, rješavajući reviziju izjavljenu od tužiteljice protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 12. travnja 1994. godine, br. Gž- 1123/94., kojom je djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Zagrebu od 3. studenog 1993. godine, br. Pn-3668/91., u sjednici održanoj dana 10. lipnja 1998. godine,

p r e s u d i o j e:

I. Revizija tužiteljice M.I. djelomično se prihvaća, te se u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu štete s osnova duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti preinačuje presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 12. travnja 1994. godine, br. Gž-1123/94. i sudi:

"Nalaže se tuženici "C. Osiguranju" d.d. Zagreb, da isplati tužiteljici I.M. iz Z., . . . na ime nematerijalne štete s osnova duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti pored već dosuđenih 45.000,00 kn još i daljnji iznos od 25.000,00 kn (ukupno 70.000,00 kn) sve sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 3. studenog 1993. godine, do isplate, sve to u roku od 15 dana."

II. U preostalom dijelu revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

III. Odluka o trošku ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 3. studenog 1993. godine, br. Pn-3668/91. suđeno je:

"I. Tužena je dužna tužiteljici platiti svotu od 137.862.350 HRD, te zakonske zatezne kamate po stopi koju određuje članak 277. stavak 1. ZOO i to na svotu od 137.840.000 HRD, tekuće od 3. studenog 1993. godine do isplate, na svotu od 5.300 HRD tekuće od 29. kolovoza 1991. godine do isplate i na svotu od 17.050 HRD tekuće od 30. studenog 1991. godine do isplate, kao i naknaditi tužiteljici parnični trošak u svoti od 6.837.000 HRD sve ovo u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži isplatu daljnjih 14.760.000 HRD, te isplatu zakonskih zateznih kamata na svotu od 5.300 HRD tekućih od 15. ožujka 1991. godine do 28. kolovoza 1991. godine."

Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 12. travnja 1994. godine, br. Gž-1123/94. suđeno je:

"Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-3668/91 od 3. studenog 1993. godine u dielu kojem je tužiteljica uspjela sa dijelom tužbenog zahtjeva pa se sudi:

Odbija se tužiteljica i sa daljnjim iznosom tužbenog zahtjeva od 45.000.000 HRD."

"Ukida se odluka o trošku sadržana u presudi Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-3668/91 od 3. studenog 1993. godine, pa se u tom dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak, time da odluči i o trošku žalbe tužitelja."

Protiv ove pravomoćne presude suda drugog stupnja u dijelu kojim je preinačenjem prvostupanjske presude odbijen dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 45.000,00 kn reviziju je izjavio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predložio da sud reviziju prihvati, ukine pobijanu presudu Županijskog suda i predmet vrati na ponovno postupanje ili da istu presudu preinači sve uz naknadu troškova revizije.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tužiteljice sud prvog stupnja dostavio je, pozivom na odredbu čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. i 91/92. - dalje ZPP), na odgovor tuženici i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetniku.

Tuženica nije odgovorila na izjavljenu reviziju tužiteljice, niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nalazi da ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju bitnu povredu revizijski sud pazi, pozivom na odredbu čl. 386. spomenutog zakona, po službenoj dužnosti.

O svim ostalim bitnim povredama odredaba parničnog postupka, zbog kojih se može izjaviti revizija, bez obzira da li je riječ o apsolutno bitnim ili relativno bitnim povredama odredaba parničnog postupka, revizijski je sud ovlašten voditi računa jedino kada se revident na postojanje takvih bitnih povreda u reviziji određeno i konkretno poziva.

Kako revidentica u ovoj pravnoj stvari ne upućuje navodima revizije na postojanje takvih bitnih povreda odredaba parničnog postupka to je ovaj sud ocijenio da se revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvario.

Međutim, djelomično osnovano tvrdi revidentica da je pobijana presuda zasnovana na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, te da se zbog toga ostvario revizijski razlog propisan čl. 385. st. 1. toč. 3. ZPP. Sud prvog stupnja je utvrdio, a sud drugog stupnja ocijenio pravilnima utvrđenja suda prvog stupnja iz kojih proizlazi:

- da je tužiteljica u štetnom događaju 3. prosinca 1990. godine, zadobila tjelesne povrede (prema nalazu i mišljenju teške tjelesne povrede u vidu udarno krvnih podljeva glave, opsežne rane razderotine desne strane čela i lica, rane razderotine sluznice usta, prijelom II, III i IV zuba gore lijevo, udarno krvne podljeve prsnog koša, prijelom prsne kosti s izljevom krvi u prsište, udarne ozljede desne nadlaktice, prijelom vrata desne ramenjače, prijelom desne ključne kosti i pretrpjela traumatski šok),

- da je zbog zadobivenih tjelesnih povreda tužiteljica trpjela fizičke boli jakog intenziteta 10 dana, boli srednje jačine 14 dana i bolove manjeg intenziteta 30 dana, te povremene manje bolove kroz 4 mjeseca,

- da su kod tužiteljice i nakon završenog liječenja ostale trajne posljedice koje su smanjile njenu opću životnu i radnu sposobnost za 35% (prema nalazu vještaka - posttraumatske glavobolje, nervoza, nemir, smetnje u funkciji mimične muskulature, desni usni kut visi, deformirana i atrofična muskulatura desnog ramena i nadlaktice),

- da je kod tužiteljice iza povređivanja ostalo naruženje jakog stupnja zbog na desnoj strani čela i lica ožiljkastih deformirajućih promjena i velikih rana razderotina koje su presjekle lice i sluznicu usne šupljine s time da je tužiteljica u vrijeme povređivanja bila stara 51 godinu.

Na tako utvrđeno činjenično stanje sud drugog stupnja je pogrešno primijenio materijalno pravo kad je utvrdio visinu naknade štete s osnove duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u iznosu od 45.000,00 kn.

Ovo iz razloga što imajući u vidu sve kriterije i mjerila propisane čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91., 73/91., 3/94. i 7/96. - dalje ZOO), a posebno opseg smanjenja životnih aktivnosti kao i pojavne oblike kroz koje se smanjenje životnih aktivnosti kod tužiteljice svakodnevno očituje te okolnost da će tužiteljica predvidivo relativni dugi period (s obzirom na njene godine života) trpjeti posljedice smanjenja životnih aktivnosti po ocjeni ovoga suda pravičnu novčanu naknadu nematerijalne štete s osnova duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti predstavlja iznos od 70.000,00 kn.

Kako je sud drugog stupnja utvrdio visinu naknade štete s navedenog osnova u iznosu koji je niži od pravične novčane naknade utvrđene po ovome sudu, to je drugostupanjska presuda u navedenom dijelu preinačena primjenom čl. 395. st. 1. ZPP.

Imajući u vidu kako stupanj naruženosti tako i činjenicu da se ožiljne promjene nalaze tužiteljici na licu i da su vidljive u svakom susretu s drugim osobama, već na prvi pogled ovaj je sud suglasan s ocjenom suda drugog stupnja da s osnove naruženosti pravičnu novčanu naknadu predstavlja iznos od 20.000,00 kn. Upravo zbog navedenog neosnovano revidentica tvrdi da je naknada štete s osnove naruženosti po sudu drugog stupnja utvrđena u preniskom iznosu.

Zato u tom dijelu nije pogrešno primjenjeno materijalno pravo sadržano u čl. 200. st. 1. i 2. ZOO, pa je revizija tužiteljice u dijelu kojim je odbijen dio tužbenog zahtjeva sa osnova naknade štete zbog naruženja primjenom čl. 393. ZPP odbijena kao neosnovana.

Odluka o trošku za sastav revizije ostavlja se za konačnu odluku.

U Zagrebu, 10. lipnja 1998.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.

Suglasnost ovog prijepisa

s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent

(Štefica Klepac)