Supreme Court dismisses divorce appeal, upholding custody to mother based on child's age and social worker report.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the husband's appeal against the lower courts' divorce judgment, which awarded custody of their six-year-old son to the mother. The husband argued that the lower courts failed to provide reasons for their decision and misapplied material law regarding the child's best interests. The court rejected these claims, noting that the lower judgments contained sufficient reasoning and that the social worker's report indicated the child's psychological development required the mother's presence despite the father's better financial situation.
Legislator headnote
AI generatedZakon o braku i porodičnim odnosima; Zakon o parničnom postupku: In divorce proceedings involving child custody, the court must prioritize the child's psychological well-being and attachment to the primary caregiver, particularly for children of school age, over parental financial disparities.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-71/1996-2
P R E S U D A
U IME REPUBLIKE HRVATSKE!
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Borisa Guttmanna, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužiteljice V. M. iz K., Hotel A., koju zastupa D. K. N., odvjetnica iz Z., protiv tuženika N. M. iz F., koga zastupa M. G., odvjetnik iz V., radi razvoda braka, odgoja i čuvanja djeteta, te plaćanja uzdržavanja, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 3. listopada 1995. godine, br. Gž-2-79/95-2, s kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vrbovcu od 13. listopada 1994. godine, br. P2-19/94-10, na sjednici održanoj dana 14. veljače 1995. godine,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Županijski sud u Gradu Zagrebu, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 3. listopada 1995. godine, br. Gž-2-79/95-2, odbio tuženikovu žalbu i potvrdio presudu Općinskog suda Vrbovec od 13. listopada 1994. godine, br. P2-19/94-10, s kojom je razveden brak između parničnih stranaka zaključen 9. srpnja 1978. godine u H.K., malodobno dijete stranaka sin M.M. rođen 1989. godine, povjeren na odgoj i čuvanje majci V.M., tuženiko naloženo plaćati mjesečno svotu od 433,50 kn, kao doprinos na ime uzdržavanja malodobnog djeteta počevši od 1. prosinca 1994. godine, na ruke majke i zakonske zastupnice V.M., a koja svota čini 30% plaće tuženika, koju on prima u školi u D. Istom presudom također je određen i način i vrijeme održavanja sastanaka odnosno veze tuženika i malodobnog djeteta.
Protiv pravomoćne drugostupanjske presude izjavio je reviziju tuženik, kako navodi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13., te zbog pogrešne primjene materijalnog prava podnositelj revizije smatra da drugostupanjski sud nije postupio u smislu čl. 375. st. 1. ZPP, pa je na taj način ostvario bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. Pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a naročito ne sadrži razloge u odlučnim činjenicama, čime je ostvarena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 13. Pogrešnu primjenu materijalnog prava nižestupanjski sudovi su ostvarili, jer nisu uzeli u obzir materijalne prilike parničnih stranaka. Malodobni sin je povjeren na čuvanje i odgoj majci, koja živi u daleko slabije imovinskim prilikama od oca. Ona živi u hotelu A., kao izbjeglica, a otac živi u trosobnom stanu u F. Otac ima redovitu plaću, a majka nije stalno zaposlena. Tužiteljica je napustila tuženoga i dijete prije dvije godine, pa je došlo do udaljavanja majke od djeteta. Tuženik je prosvjetni radnik, pa bi bio pogodinija osoba da se brine o školanju, jer će malodobni sin za godinu dana početi u školu. Zbog toga predlaže da ovaj sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, odnosno da preinači pobijanu presudu na način da tužiteljicu odbije sa zahtjevom da njoj bude povjereno na odgoj i čuvanje djete.
Odgovor na reviziju nije podnijet, a državni odvjetnik, kome je revizija dostavljena radi očitovanja u smislu čl. 390. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91. - dalje ZPP) se nije očitovao na sadržaj revizije.
Revizija nije osnovana.
Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku po nižestupanjskim sudovima nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., niti je pogrešno primijenjeno materijalno pravo u smislu čl. 356. u svezi s čl. 399. ZPP. Prema tome nisu ostvareni ti razlozi za reviziju na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
Nije u pravu podnositelj revizije, kada tvrdi da je ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 375. st. 1. ZPP. Obrazloženje pobijane drugostupanjske presude sadrži i osvrt na sve žalbene navode, koji su od odlučnog značenja, kao i razloge zbog kojih je presuda drugostupanjskog suda takova, kako je u izreci izražena. Bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 1. toč. 13. također nije ostvarena na način kako to podnositelj revizije navodi u reviziji. Presude nižestupanjskih sudova sadrže sve što je potrebno u smislu odredbe čl. 338. ZPP, uključujući i tu razloge o odlučnim činjenicama. Žalbeni i revizijski navodi se odnose isključivo na odluku o čuvanju i odgoju djeteta. U odnosu na to presude nižestupanjskih sudova su bez nedostataka, sadrže razloge o odlučnim činjenicama i potpuno je jasno zbog kojih su razloga nižestupanjski sudovi donoseći odluku o čuvanju i odgoju djeteta tužiteljici - majci povjerili čuvanje i odgoj djeteta.
Nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava po nižestupanjskim sudovima. Nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo, odnosno odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", br. 51/89, 59/90, 25/94), koje se odnose na donošenje odluke o čuvanju i odgoju djece prilikom donošenja presude o razvodu braka između roditelja. Podnositelj revizije svoje stajalište temelji na uvjerenju da bi malo dijete živjelo u boljim imovinskim prilikama, kada bi bilo na čuvanju i odgoju kod njega. Tvrdi da su njegove imovinske prilike neusporedivo bolje od imovinskih prilikama u kojima će ono živjeti kod majke. Prvostupanjski sud je radi donošenja odluke o čuvanju i odgoju djeteta zatražio mišljenje i prijedlog organa starateljstva u smislu čl. 335. Zakona o braku i porodičnim odnosima. Imajući u vidu mišljenje organa starateljstva nižestupanjski sudovi su pravilno zaključili, da je za dijete, koje se sada nalazi u dobi od 6 godina života korisno da bude na čuvanju i odgoju kod majke. Istina je da su imovinske prilike važana okolnost kod čuvanja i odgoja dijece. Međutim, imovinske prilike nisu presudne za odgoj djeteta, naročito kada je u pitanju djete u dobi u kojoj se nalazi sin parničnih stranaka. Djeca su u toj dobi u pravilu više privržena majci i više su vezana uz majku, nego uz oca. Majka se uistinu nalazi u slabijm imovinskim prilikama od oca, ali su one još uvijek takove, da će uz doprinos za uzdržavanje, koji će davati otac biti podmirene sve potrebe djeteta i osigurani uvjeti za čuvanje i odgoj, koji su uvjeti najbolji za djete u ovoj životnoj situaciji u kojoj se dijete našlo. U izviješću Centra za socijalni rad podružnica V. se navodi da su materijalne potrebe djeteta, nakon odlaska majke bile zadovoljene, ali je bio ugrožen normalan psihički razvitak djeteta, i način života oca nije pružao uvjete za normalan emocionalni razvoj djeteta. Centar za socijalni rad smatra da je blizina majke neophodna za normalan psihički razvitak djeteta u dobi u kojoj se nalazi dijete parničnih stranaka. U tom je izvješću prijedlog da ukoliko ne dođe o sporazuma o čuvanju i odgoju djeteta između roditelja, da dijete bude povjereno na čuvanje i odgoj majci. Na temelju takvog utvrđenog činjeničnog stanja odluka nižestupanjskih sudova o čuvanju i odgoju djeteta je pravilna i na zakonu osnovana.
Prema tome nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje se poziva podnositelj revizije, tako i oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.
U Zagrebu, 14. veljače 1996.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin, v.r.