I Kž-389/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 389/13-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović kao predsjednice vijeća te mr. sc. Marijana Svedrovića i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Snježane Mrkoci kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. B., zbog kaznenog djela iz članka 231. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11. i 144/12. – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Varaždinu od 14. ožujka 2013. broj K-53/12, u sjednici održanoj dana 21. svibnja 2014.

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Varaždinu proglašen je krivim optuženik I. B. zbog kaznenog djela iz članka 231. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11 te temeljem istog zakonskog propisa uz primjenu članka 48. stavak 2. i članak 49. stavak 1. točka 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine tim da mu je temeljem članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda tako da se kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženik kroz vrijeme od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

Temeljem članka 69. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog ličenja od ovisnosti o drogi.

Temeljem članka 132. stavak 1. i 2. ZKP/97 optuženiku je naloženo da oštećeniku „K. H.“ k. d. Z. isplati na ime imovinskopravnog zahtjeva iznos od 350,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom.

Temeljem članka 122. stavak 4. ZKP/97 optuženik je u cijelosti oslobođen plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 119. stavak 2. točka 1. – 6. ZKP/97 te nagrade i nužnih izdataka postavljene braniteljice.

I Kž 389/13-4

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženik osudi na kaznu zatvor u trajanju od 1 (jedne) godine.

Odgovor na žalbu podnio je optuženik I. B. putem svoje braniteljice Ž. M. odvjetnice iz V. s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovna i potvrdi prvostupanjska presuda.

U skladu s odredbom članka 373. stavak 1. ZKP/97, spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u povodu žalbe državnog odvjetnika ovaj Vrhovni sud Republike Hrvatske istu je ispitao sukladno odredbi članka 379. stavak 1. i 2. ZKP/97 te nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti niti povrede kaznenog zakona na štetu optuženika.

Nije u pravu državni odvjetnik kada u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije na adekvatan način cijenio sve okolnosti koje su od utjecaja na vrstu i mjeru kazne, prvenstveno činjenicu da je optuženik svojim radnjama ostvario kvalificirani oblik kaznenog djela razbojničke krađe za koji je zapriječena kazna zatvora u trajanju od 3 (tri) do 12 (dvanaest) godina i to na način da je upotrijebio silu i prijetnju te nož kao opasno oruđe zbog čega je zaštitar u strahu za vlastiti život morao odustati u daljnjem sprečavanju optuženika da otuđi artikle iz dućana.

Naime, sve ove okolnosti koje se navode u žalbi predstavljaju obilježja kaznenog djela iz članka 231. stavak 2. u vezi stavka 1. KZ/11, pa iste ne mogu biti od utjecaja na ocjenu okolnosti koje su sukladno odredbi članka 47. KZ/11 relevantne prilikom izbora vrste i mjere kaznene sankcije, a to su olakotne i otegotne okolnosti koje sud nalazi na strani počinitelja i njegovog djela te su radi postizanja opće svrhe kažnjavanja od utjecaja da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža.

Prvostupanjski sud je optuženiku kao olakotno cijenio da je kaznenim djelom za koje je optuženik proglašen krivim nastupila vrlo mala šteta, da je optuženik tempore criminis bio smanjeno ubrojiv u znatnoj mjeri, odnosno nalazio se u vrlo složenom psihičkom stanju zbog ovisnosti o opojnim drogama, da je samoinicijativno poduzeo napore u cilju odvikavanja od ovisnosti, te da nakon tog djela više nije činio kaznena djela, dok mu je kao otegotno cijenio da je djelo počinio sa izravnom namjerom, te da je od ranije osuđivan zbog kaznenog djela iz članka 173. stavak 1. KZ/97.

Slijedom navedenog, evidentno je da na strani optuženika i njegovog djela dominiraju olakotne okolnosti time da i činjenica da je od ranije osuđivan, ali za kazneno djelo iz članka 173. stavak 1. KZ/97, upućuje na zaključak da nije sklon činjenju kaznenih djela imovinskog karaktera s elementima nasilja, pa pravilno prvostupanjski sud ocjenjuje da je predmetno kazneno djelo izolirani incident od njegovog uobičajenog ponašanja.

Stoga je ocjena i ovoga suda da će se tako izrečenom kaznenom sankcijom – uvjetnom osudom, sa zapriječenom kaznom zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i rokom kušnje od 2 (dvije) godine, u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, a istovremeno postići i opća društvena potreba za kažnjavanjem ovakvih i sličnih kaznenih djela.

I Kž 389/13-4

Kako se navodima podnesene žalbe prednja utvrđenja ne dovode u sumnju, trebalo je na temelju članka 387. ZKP/97, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 21. svibanj 2014.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v.r.

Senka Klarić Baranović, v.r.