Rev-222/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-222/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina, kao predsjednika vijeća, te Miljenke Vraničar, Tome Gložinića, Ljubice Munić i Petra Milasa, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Z. T. iz P., koga zastupaju A. O. i D. O., odvjetnici iz Z., protiv tuženika C. o d.d. Z., radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 2. srpnja 1996. godine broj Gž-9461/95-2, kojom je potvrđena Općinskog suda u Krapini od 18. srpnja 1995. godine broj P-56/95, na sjednici održanoj dana 14. listopada 1999. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Županijski sud u Gradu Zagrebu, kao drugostupanjski sud je svojom presudom od 2. srpnja 1996. godine broj Gž-9461/95-2 potvrdio presudu Općinskog suda u Krapini od 18. srpnja 1995. godine broj P- 56/95, s kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, da tuženiku bude naloženo platiti mu protuvrijednost svote od 10.000 DEM, prema srednjem tečaju Narodne banke Hrvatske na dan isplate sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate.

Protiv drugostupanjske presude izjavio je reviziju tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrješne primjene materijalnog prava. U reviziji se ističe, da je zaključak prvostupanjskog suda potpuno suprotan dokazima koji su provedeni tijekom postupka, pa je time ostvarena bitna povreda odredbe Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, dalje ZPP). Tužitelj u reviziji ističe da nije izračunat osnovni iznos premije, da nema tečajne liste, kako bi se mogla usporediti protuvrijednost i nema cjenika životnog osiguranja za premije u kolovozu 1994. godine. Tuženik je tvrdio da nije bilo moguće zaključiti ugovor o osiguranju života s osiguranikom starijim od 65 godina života bez prethodnog liječničkog pregleda, što je suprotno Općim uvjetima za osiguranje života, koji se primjenjuju od 15. svibnja 1992. godine. Tužitelj nije ustao sa tužbom na poništenje police, za života A.T. zbog toga što mu je djelatnik tužene obećao da će provjeriti papire. Drugostupanjski sud dakle, je propustio uočiti propuste učinjene od strane prvostupanjskog suda, pa je njegova presuda manjkava. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju, ukine pobijanu presudu te predmet vrati na ponovno suđenje.

Protivna strana nije dala odgovor na reviziju, a državni odvjetnik, kojemu je revizija također bila dostavljena u smislu čl. 390. ZPP nije se očitovao na sadržaj revizije.

Revizija nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 386. ZPP ovaj sud je utvrdio da u provedenom postupku nije ostvarena bitna povreda odredbe ZPP iz čl. 354. st. 2. toč. 10., dakle nije ostvaren taj razlog za reviziju u bitnoj povredi odredbi ZPP na čije ostvarenje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Također nisu ostvarene bitne povrede odredbi ZPP na koje upućuje revident i na način koji se spominje u reviziji. Revizija se svojim sadržajem gotovo u cjelini odnosi na utvrđeno činjenično stanje, a u smislu čl. 385. st. 3. ZPP nije moguće izjaviti reviziju zbog pogrješno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U svezi sadržaja revizije valja napomenuti da u smislu čl. 8. ZPP sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane. Revident iz utvrđenog činjeničnog stanja bez osnova izvodi zaključke koji idu u prilog njegovog stajališta.

Iz utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno sadržaja spisa proizlazi da su stranke sklopile ugovor o osiguranju osobe od posljedica nesretnog slučaja, odnosno ugovor o osiguranju u smislu čl. 901. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, dalje ZOO) budući da su potpisale policu osiguranja. Taj ugovor odnosno polica osiguranja, koja predstavlja ispravu ugovora o osiguranju po svom sadržaju je ugovor o osiguranju osoba od posljedica nesretnog slučaja. U provedenom postupku nije utvrđena niti jedna činjenica ili okolnost, koja bi upućivala na to da se radi o ugovoru za osiguranje za slučaj smrti, odnosno da je sklopljen takav ugovor. Dakle, ugovor koji su stranke sklopile je ugovor o osiguranju osoba od nesretnog slučaja, pa je neosnovan zahtjev tužitelja, koji se temelji na ugovoru o osiguranju za slučaj smrti, jer iz utvrđenog činjeničnog stanja ne proizlazi da su stranke sklopile takav ugovor. Zbog toga je neodlučna okolnost, koju revident ističe u reviziji da su spisu priklopljeni Opći uvjeti za osiguranje osoba od posljedica nesretnog slučaja, koji su u primjeni tek od 1. siječnja 1995. godine, a stranke su sklopile ugovor u mjesecu kolovozu 1994. godine, jer tužitelj svoj zahtjev temelji na ugovoru o osiguranju za slučaj smrti, a takav ugovor između stranaka, odnosno u korist tužitelja nije sklopljen.

Prema tome, nisu ostvareni razlozi za reviziju, kako oni na koje se poziva revident u reviziji, tako ni oni na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je ovaj sud na temelju čl. 393. ZPP reviziju odbio kao neosnovanu.

U Zagrebu, 14. listopada 1999. godine.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.