Revr-252/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 252/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Dragana Katića predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića, člana vijeća, Brune Frankovića, člana vijeća i dr. sc. Ante Perkušića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Ž. A. iz G., kojeg zastupa punomoćnik Z. K., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo unutarnjih poslova, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u G., Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, broj Gž-1274/14 od 12. studenoga 2014. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću broj P-366/11-6 od 23. svibnja 2014., u sjednici održanoj 26. travnja 2016.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja odbijen je zahtjev tužitelja kojim je zatražena isplata iznosa od 15.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama od 10. srpnja 2008. do isplate te naknada troškova parničnog postupka (točka I. izreke). Tužitelj je obvezan naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 1.000,00 kn (točka II. izreke).

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana te je potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv presude suda drugoga stupnja tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13, dalje: ZPP). Predlaže da ovaj sud pobijanu presudu preinači na način da tužbeni zahtjev prihvati, a podredno da nižestupanjske presude ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. toga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U toj odredbi primjerice su navedeni slučajevi u kojima će se smatrati da je riječ o takvom pitanju i to:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskoga suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem, 3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi – osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Europskog suda – trebalo preispitati sudsku praksu.

Prema odredbi st. 3. navedenog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tužitelj u reviziji postavlja sljedeće pravno pitanje:

"Imaju li državni službenici pa tako i tužitelj pravo na naknadu štete od poslodavca Republike Hrvatske iz razloga jer im nije na vrijeme (odmah po isplati neto iznosa) uplaćen porez i prirez te im nisu izdavane odgovarajuće, točne i potpune isprave – obrasci o visini dohotka od nesamostalnog rada isplaćenog u pojedinim kalendarskim godinama (najkasnije do 31. siječnja tekuće godine za prethodnu godinu)?"

Navodi da se radi o pitanju o kojem revizijski sud još uvijek nije zauzeo pravno shvaćanje, a da bi se moglo očekivati da bi u praksi drugostupanjski sudovi mogli o tom pitanju imati različita shvaćanja. Nadalje navodi da je veliki broj državnih službenika sa identičnim tužbenim zahtjevom pokrenuo parnične postupke protiv Republike Hrvatske koji se vode pred prvostupanjskim sudovima, a u nastavku revizije obrazlaže tvrdnju o pogrešnoj primjeni materijalnog prava te se poziva na više odluka Europskog suda za ljudska prava. Međutim, na takav način revident nije iznio dostatne razloge važnosti navedenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Naime, u reviziji nije iznesena argumentacija koja bi uvjerila revizijski sud da postoji visok stupanj vjerojatnosti da će se, osim onoga pravnog shvaćanja zauzetog u pobijanoj odluci, u budućnosti pojaviti druge drugostupanjske odluke u kojima će biti zauzeto drugačije pravno shvaćanje.

Ni revizijski navod da se pred prvostupanjskim sudovima vodi veći broj sporova sa identičnim tužbenim zahtjevom kao u ovom sporu, nema značaj određeno iznesenog razloga važnosti postavljenog pitanja, jer činjenica eventualnog vođenja većeg broja sporova sama po sebi ne znači da postoje razlozi važnosti nekog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a ni pozivanjem na određene odluke Europskog suda za ljudska prava, koje nisu usporedive sa činjeničnom i pravnom situacijom u ovom predmetu, revident nije iznio dostatne razloge važnosti postavljenog pitanja za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Budući da podnesena revizija ne sadrži razloge iz čl. 382. st. 3. ZPP-a koji moraju biti određeno izloženi, nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost izvanredne revizije, koje prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a moraju biti kumulativno ispunjene.

Slijedom navedenog, radi se o nedopuštenoj reviziji koju je valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 26. travnja 2016.

Predsjednik vijeća:

Dragan Katić, v.r.