Supreme Court dismisses appeal on termination of employment due to employer's justified reason for immediate dismissal.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appellant's appeal against a lower court ruling that confirmed the termination of an employment contract. The employer terminated the contract immediately because the employee provided a falsified driving license, which the employer verified was never issued. The court held that the lower courts correctly applied the law regarding justified immediate termination due to a serious breach of trust.
Legislator headnote
AI generatedčl. 108. st. 1. ZR; čl. 392. a) st. 1. ZPP; When an employer has a justified reason for immediate termination due to a serious breach of trust, an appeal based on erroneous application of substantive law is inadmissible if the lower courts correctly assessed the facts and legal consequences.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
Broj: Revr 571/13-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Mikšića predsjednika vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća, Jasenke Žapčić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća te Bruna Frankovića člana vijeća i suca izvjestitelja, u pravnoj stvari tužitelja P. J. iz K., zastupanog po punomoćnici K. Č., odvjetnici u Z., protiv tuženika Č. d.o.o. K., zastupanog po punomoćnici J. K. dipl. pravnici, radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Karlovcu broj Gž-324/13-2 od 13. veljače 2013., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu broj P-1556/12-8 od 14. prosinca 2012., u sjednici održanoj 9. rujna 2014.,
p r e s u d i o j e:
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
Prvostupanjskom presudom kao neosnovan odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je zahtijevao da se utvrdi da nije dopuštena odluka tuženika o otkazu ugovora o radu od 27. rujna 2012. broj 4609/2012 i odluka tuženika od 19. listopada 2012. Ur. broj: 5195/2012 kojim je tuženik izvanredno otkazao tužiteljev ugovor o radu, utvrđenje da radni odnos tužitelja nije prestao pa da ga je tuženik dužan vratiti na rad na poslove vozača – strojara, kao i naknaditi mu troškove postupka.
Drugostupanjskom presudom odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda u cijelosti.
Protiv drugostupanjske presude tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud preinači nižestupanjske presude i kao osnovan prihvati njegov tužbeni zahtjev, odnosno podredno da ukine nižestupanjske presude i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Tuženik nije odgovorio na reviziju.
Revizija tužitelja nije osnovana.
Postupajući prema odredbi čl. 392. a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP), a koja se na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11) primjenjuje na ovaj spor, pobijana presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja od 27. rujna 2012. i 19. listopada 2012. i utvrđenje da radni odnos tužitelja nije prestao pa da ga je tuženik dužan vratiti na rad na poslove vozača – strojara.
U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:
- da je tužitelj kod tuženika bio zaposlen na poslovima "vozača - strojara" temeljem ugovora o radu sklopljenim sa tuženikom od 10. studenog 2010.,
- da je za zasnivanje radnog odnosa kao vozača teretnih vozila na kojima je bio zaposlen tužitelj potrebno da radnik ima IV stupanj školske spreme – srednju stručnu spremu,
- da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora o radu sa tuženikom, tuženiku predočio svjedodžbu o potrebitoj stručnoj spremi,
- da je tuženik temeljem obavijesti Škole za … Z. saznao za nevjerodostojnost tužiteljeve svjedodžbe 17. rujna 2012.,
- da mu je tuženik odlukom od 27. rujna 2012. izvanredno otkazao ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, budući je prilikom zasnivanja radnog odnosa priložio nevjerodostojnu svjedodžbu, zbog čega je poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja,
- da je protiv navedene odluke tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava, koji mu je kao neosnovan odbijen odlukom tuženika od 19. listopada 2012.
Na temelju činjeničnih utvrđenja da je tuženik, na kojem je bio teret dokaza u smislu odredbe čl. 131. st. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09, 61/11 i 82/12 - dalje: ZR), tijekom postupka dokazao postojanje opravdanog razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelja, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka i to zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa u smislu odredbe čl. 108. st. 1. ZR, budući je prilikom zasnivanja radnog odnosa tužitelj priložio nevjerodostojnu svjedodžbu dokazujući njome da udovoljava uvjetima radnog mjesta za koje je sa tuženikom sklopio ugovor o radu, a zbog čega je tuženik kao njegov poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja, sudovi su odbili tužbeni zahtjev tužitelja u ovoj pravnoj stvari kao neosnovan.
Predmet revizijskog razmatranja pobijane drugostupanjske presude u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava svodi se na ocjenu jesu li sudovi, odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva u ovom postupku, pravilno primijenili materijalno pravo iz odredbe čl. 108. st. 1. ZR.
Odlučujući o revizijskom razlogu pogrešne primjene materijalnog prava ovaj sud je ocijenio da su nižestupanjski sudovi pravilno primijenili materijalno pravo odbivši tužiteljev tužbeni zahtjev kao neosnovan.
Odredbom čl. 108. st. 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.
Polazeći od utvrđene činjenice da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora o radu sa tuženikom, kao dokaz da ispunjava uvjete radnog mjesta za koje je zasnovao radni odnos, priložio kao dokaz svjedodžbu za koju je tuženik provjerom kod Škole za cestovni promet Zagreb utvrdio da nije vjerodostojna i da ju navedena školska ustanova nije nikada izdala, radi čega je tuženik kao njegov poslodavac i izgubio povjerenje u tužitelja, tuženik je imao opravdan razlog da tužitelju izvanredno otkaže ugovor o radu sukladno odredbi čl. 108. st. 1. ZR, budući takvo njegovo postupanje predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, kako to pravilno zaključuju i nižestupanjski sudovi.
Nije sporno, kako to pravilno ističe revident, da je odredbom čl. 138. st. 2. Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi ("Narodne novine" broj 87/08, 86/09, 92/10, 105/10, 90/11, 5/12, 16/12, 86/12 , 126/12 i 34/ 13) propisano da je matična knjiga i svjedodžba javna isprava i da za nju (svjedodžbu) kao javnu ispravu vrijedi presumpcija istinitosti, međutim kako je u konkretnom postupku tuženik dokazao da ona nije vjerodostojna i da njezin sadržaj ne odgovara istinitosti – da ona za tužitelja nije nikada izdana od strane Škole za cestovni promet u Zagrebu, a ni nekih njezinih pravnih prednika, to je već time oborena navedena presumpcija istinitosti njezina sadržaja, radi čega nije potrebito da takva svjedodžba bude i formalno poništena za osnovan zaključak da je tužitelj počinio navedenu osobitu tešku povredu obveza iz radnog odnosa, kako to pogrešno navodi revident, pa je njegova revizija neosnovana i u ovom dijelu.
U odnosu na navode tužitelja iznesene u reviziji kojima on u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja i drugačije ocjenjuje provedene dokaze, treba istaknuti da ovaj sud takve činjenične navode iznesene u reviziji nije mogao uzeti u razmatranje. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Zbog navedenog, valjalo je kao neosnovanu odbiti reviziju tužitelja i temeljem odredbe čl. 393. ZPP odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 9. rujna 2014.
Predsjednik vijeća:
Ivan Mikšić, v.r.
.