III Kr-85/2003-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr-85/03-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Zlate Lipnjak-Bosanac, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenika R. G., zbog kaznenog djela iz čl. 104. st. 1. KZ, odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Metkoviću od 18. travnja 2002. godine broj K-2/01 i presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 16. prosinca 2002. godine broj Kž-102/02, u sjednici održanoj 1. listopada 2003. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika R. G. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog suda u Metkoviću od 18. travnja 2002. godine broj K-2/01 i presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 16. prosinca 2002. godine broj Kž-102/02 osuđen je R. G. zbog kaznenog djela nepružanja pomoći iz čl. 104. st. 1. KZ na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca.

Protiv te presude osuđenik je po branitelju D. P., odvjetniku iz D., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, s prijedlogom da se pravomoćna presuda preinači i optuženika oslobodi od optužbe ili ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske podnio je odgovor na zahtjev, s prijedlogom da se podneseni zahtjev odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

Osuđenik zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnosi na temelju čl. 427. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine, broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02, u nastavku ZKP) nalazeći povredu zakona na štetu osuđenika iz čl. 368. toč. 2. ZKP. Pri tome navodi da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, jer da iz provedenih dokaza proizlazi da su optuženici pružali pomoć oštećeniku, a da hitna medicinska pomoć i liječnik ne bi bili od koristi za reanimaciju budući je fatalni ishod bio neminovan. Na taj način podnositelj zahtjeva ponavlja žalbene razloge i traži preispitivanje činjeničnog stanja s namjerom da se izazove odluka suda trećeg stupnja, mimo uvjeta predviđenih zakonom.

Naime, u provedenom postupku je utvrđeno da optuženici oštećenika, u stanju opasnom po život, čega su bili svjesni, umjesto liječniku odnose na sportsko igralište i ostavljaju. Da li bi se pružanjem pomoći mogla otkloniti opasnost za život u kojoj se oštećenik nalazio, nije bitna okolnost inkriminiranog kaznenog djela, jer njegova odredba ne daje pravo onome tko je dužan da pruži tu pomoć, da ocjenjuje i odlučuje da li je licu čiji je život u opasnosti, njegova pomoć potrebna i korisna.

Stoga, a s obzirom da podnositelj svojim zahtjevom nije u smislu čl. 423. u svezi čl. 429. ZKP uspio izazvati znatnu sumnju u istinitost odlučnih činjenica, utvrđenih u odluci protiv koje je zahtjev podignut, na temelju čl. 421. u svezi čl. 429. ZKP odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 1. listopada 2003. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.