Croatian Supreme Court dismisses appeals against detention extension due to particularly serious circumstances in tax fraud case.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed appeals filed by three defendants against a first-instance decision extending their pre-trial detention. The court found that the defendants, as tax officials, committed serious crimes involving tax evasion and bribery, creating particularly severe circumstances under Article 102 of the Criminal Procedure Act. Consequently, the court ruled that the detention measure remained necessary and justified given the high level of damage to the state budget and the defendants' specific roles.
Legislator headnote
AI generatedčl. 102. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku; čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku: Particularly serious circumstances, such as high-level corruption by officials causing significant state damage, justify the continued application of pre-trial detention.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž 605/09-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnoga suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te dr. sc Zdenka Konjića i Žarka Dundovića, kao članova vijeća uz sudjelovanje sudske savjetnice Ivone Horvatić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Z. R. i dr., zbog kaznenih djela iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbama okrivljenog Z. R., okrivljenog D. G. i okrivljenog N. Č., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 04. rujna 2009. godine, broj Kv-Us-74/09 (K-Us-17/09), o produljenju pritvora, nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 18. rujna 2009. godine,
r i j e š i o j e:
Žalbe okrivljenog Z. R., okrivljenog D. G. i okrivljenog N. Č. odbijaju se kao neosnovane.
Obrazloženje
Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, nakon podignute optužnice protiv više osoba, zbog kaznenih djela iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97; 27/98; 50/00; 129/00; 51/01; 105/04, 84/05; 71/06; 110/07 i 152/08) i dr., produljen je pritvor protiv okrivljenog Z. R., okrivljenog D. G. i okrivljenog N. Č. iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku.
Protiv tog rješenja žali se okrivljeni Z. R., po branitelju M. D., odvjetniku iz O., s prijedlogom da se protiv ovog okrivljenika ukine pritvor i omogući da mu se u daljnjem tijeku postupka brani sa slobode.
Žalbu podnosi i okrivljeni D. G. putem branitelja Z. D., odvjetnika iz O., s prijedlogom da se ukine pobijano rješenje i predmet vrati na ponovno odlučivanje ili pak da se preinači i protiv okrivljenog D. G. ukine pritvor.
II Kž 605/09-3
Žali se i N. Č. po svom branitelju mr. sc. D. M., također odvjetniku iz O., te predlaže da se preinači pobijano rješenje i odredi da ga se pusti na slobodu odnosno da se rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Žalbe nisu osnovane.
Suprotno žalbenim tvrdnjama, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, pravilno je utvrdio sud prvog stupnja da protiv okrivljenih Z. R., okrivljenog D. G. i okrivljenog N. Č. egzistiraju razlozi za daljnju primjenu mjere pritvora iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku.
Osobito teške okolnosti, dakle okolnosti koje nadilaze uobičajeni način počinjenja inkriminiranih kaznenih djela iz čl. 337. st. 4. u vezi st. 1. Kaznenog zakona očituju se u više međusobno povezanih vidova.
Naime, okrivljeni Z. R. se tereti da kao voditelj Porezne ispostave, a u cilju da prodavatelju nekretnine pribavi znatnu nepripadnu imovinsku korist, protivno Zakonu o poreznoj upravi, Općem poreznom zakonu i Zakonu o porezu na dohodak, nije donio rješenje o utvrđivanju visine porezne obveze, niti je donošenje rješenja naložio službenicima ispostave uslijed čega je nastupila porezna zastara, čime je prodavatelju nekretnine pribavio nepripadnu imovinsku korist u iznosu od 309.342,80 kn. Uz ovo postupanje je vezano i kazneno djelo iz čl. 347. st. 1. Kaznenog zakona jer je osnovano sumnjiv da je kao protuuslugu za ovu zlouporabu okrivljenik zatražio iznos od 200.000,00 kn, kojeg je djelomično i naplatio u novcu i građevinskim radovima.
Okrivljeni D. G. i N. Č. se terete da su počinili kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. u vezi st. 1. Kaznenog zakona na način da su kao inspektori Ministarstva financija, protivno odredbama Općeg poreznog zakona, unijeli neistinite podatke u zapisnik o obavljenom poreznom nadzoru i tako pribavili poreznom obvezniku imovinsku korist u iznosu od 102.093,20 kn. Osim toga, isti se dalje terete, kao i okrivljeni R., da su tražili novčanu protuuslugu, i to u visini od 10.000,00 € (kazneno djelo iz čl. 347. st. 2. Kaznenog zakona).
Prema tome, svoj trojici okrivljenika se inkriminira da su kao državni službenici, kojima su povjerene značajne ovlasti i dužnosti vezane za obračun i naplatu poreznih obveza, postupali protivno odredbama zakona i zadacima svog radnog mjesta da bi na taj način sebi i drugima pribavili korist, a pri tome su iskorištavali nepovoljne prilike samih poreznih obveznika i nanijeli visoku štetu Državnom proračunu.
Stoga, iskazana drskost; visina štete za Državni proračun; okolnost da se radi o osobama čiji zadatak je pravilna provedba zakona, te s tim u vezi negativna slika i narušavanje u javnosti ugleda državnih institucija; onemogućavanje redovnog slijevanja prihoda u Državni proračun, a sve radi ostvarenja osobnih niskih pobuda bez daljnjega su u svojoj logičnoj povezanosti osobito teške okolnosti djela zbog kojih se pritvor iz osnove čl. 102. st. 1. toč. 4. ZKP i nadalje ukazuje kao neophodan.
Svi žalitelji traže preocjenu okolnosti djela na način da iste ne predstavljaju posebno teške okolnosti djela. Kao što je ovdje već naznačeno, ovaj sud je suglasan sa zaključkom
II Kž 605/09-3
prvostupanjskog suda da se radi upravo o takvim okolnostima zbog kojih je primjena mjere pritvora iz te osnove nužna.
Niti okolnost istaknuta u žalbi okrivljenog Č. da se žalitelji ne terete za istu količinu kriminalne aktivnosti ne dovodi u pitanje pravilnost odluke, budući inkriminirana količina za svakoga od njih, bez obzira na postojeće razlike, ostvaruje stupanj težine propisan u čl. 102. st. 1. toč. 4. Zakona o kaznenom postupku, dok će te razlike biti relevantne prilikom eventualnog odmjeravanja kazne.
Okrivljenik Z. R. žalbom osporava postojanje osnovane sumnje, nastoji dovesti u pitanje pojedine tvrdnje iz činjeničnog opisa i s tim ciljem analizira pojedine dokaze u spisu. Međutim, u ovoj fazi postupka, kao pretpostavka za pritvor, dovoljan je relevantan stupanj osnovanosti sumnje, koji je opravdan podignutom optužnicom i podacima u spisu, pri čemu iz činjeničnog opisa jasno i nedvojbeno proizlaze posebno teške okolnosti djela i udio žalitelja u inkriminiranom postupanju, a prilikom odlučivanja o osnovanosti žalbe podnesene protiv rješenja o mjeri pritvora drugostupanjski sud nije ovlašten ulaziti u činjenično stanje u spisu i pitanje krivnje okrivljenika, već je to moguće samo povodom žalbe na presudu.
Niti ostali žalbeni navodi procesne prirode, a vezano uz novi Zakon o kaznenom postupku („Narodne novine“ 152/08), a na koje se već očitovao i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, ne osporavaju s uspjehom pobijanu odluku.
Slijedom svega navedenog, a temeljem čl. 398. st. 3. Zakona o kaznenom postupku, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 18. rujna 2009. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Ivona Horvatić, v.r.
Lidija Grubić Radaković, v.r.