I Kž-164/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 164/09-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te Hajrije Novoselec i dr. sc. Zdenka Konjića, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. E. V., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 1., 3 i 4. Kaznenog zakona i dr., odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika, podnesenim protiv presude Županijskog suda u Puli od 1. veljače 2008. br. K-61/04, u javnoj sjednici održanoj 21. travnja 2009. godine, u nazočnosti optuženika E. V., njegovog branitelja V. M., odvjetnika iz Z. i zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić,

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se žalba opt. E. V., ukida se prvostupanjska presuda u osuđujućem dijelu i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Povodom žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda u oslobađajućem dijelu i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

III. Uslijed odluke pod točkom II žalba državnog odvjetnika postala je bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Puli br. 61/04 od 1. veljače 2008., opt. E. V. proglašen je krivima zbog kaznenog djela krivotvorenja službene isprave iz čl. 321 st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 110/97, 27/98 - u daljnjem tekstu: KZ) za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. KZ, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, pa je, uz primjenu čl. 60. st. 1. i 2. toč. c KZ, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine.

Na temelju odredbe čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine” br.110/97, 27/98, 58/99,112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – u daljnjem tekstu: ZKP), optuženik je oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo zloporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 1. i 2. KZ.

I Kž 164/09-5

Temeljem čl. 122. st. 1. ZKP, optuženiku je naloženo da naknadi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 2.000,00 HRK, dok je u preostalom dijelu, temeljem odredbe čl. 122. st. 4. ZKP, oslobođen naknade troškova postupka.

Temeljem čl. 132. st. 2. ZKP, optuženiku je naloženo da oštećeniku Štedno kreditnoj službi „F.“ d.o.o. P. u stečaju, naknadi štetu u ukupnom iznosu od 433.415,00 HRK, dok je na temelju odredbe čl. 132. st. 2. ZKP, oštećenik s ostalim dijelom imovinsko-pravnog zahtjeva upućen na parnicu.

Protiv presude u oslobađajućem dijelu žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i predložio da se presuda u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Žalbu je podnio opt. E. V. osobno zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni i imovinskom zahtjevu, te po branitelju V. M., odvjetniku iz Z. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne odluke o kazni i odluci o imovinskom-pravnom zahtjevu, s prijedlogom da se pobijana presuda u osuđujućem dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje odnosno da se pobijana presuda u osuđujućem dijelu preinači u pogledu pravne oznake djela i u pogledu odluke o kazni. Uz žalbu je priložen i Stručni nalaz R. C. od 5. studenog 2008. o vrednovanju dionica.

Žalbu je u korist optuženika, sukladno odredbi čl. 363. st. 2. ZKP, podnio i njegov otac E. V. zbog svih žalbenih razloga s prijedlogom da se optuženik oslobodi optužbe i u odnosu na osuđujući dio pobijane presude ili da se predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Kako se osobno podnesena žalba optuženika, kao i žalba podnesena po branitelju podudaraju i prožimaju s osnovama i razlozima iz žalbe podnesene putem njegovog oca, sve ove žalbe razmotrene su i ocijenjene kao jedinstvena žalba optuženika.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, nakon razgledavanja spisa na temelju čl. 373. st. 1. ZKP, u podnesku od 13. ožujka 2009. godine broj KŽ-DO- 376/09, izrazio je mišljenje da je žalba državnog odvjetnika osnovana te da je treba prihvatiti, dok je žalba optuženika neosnovana pa je kao takvu treba odbiti, a kod tog je mišljenja ostala je zamjenica Glavnog državnog odvjetnika Marinka Orlić, koja je bila nazočna sjednici vijeća.

Opt. E. V. i njegov branitelj V. M. u žalbi su tražili da ih se, sukladno odredbi čl. 374. st. 1 ZKP, obavijesti o sjednici vijeća, što je i učinjeno, tako da su optuženik i njegov branitelj bili nazočni sjednici, na kojoj su izjavili da ostaju kod svojih žalbi i žalbenih navoda. Optuženik je također izjavio kako su, zbog svega što se dogodilo, on i njegova obitelj dovoljno kažnjeni jer su izgubili kuću u kojoj su svi živjeli, te da već deset godina, koliko traje ovaj postupak, živi pod stresom u strahu da će ići u zatvor premda nije kriv. Stoga moli da ga se oslobodi od kaznene odgovornosti.

Opt. E. V. po branitelju V. M., podnio je i odgovor na žalbu državnog odvjetnika s prijedlogom da se ta žalba odbije kao neosnovana i u oslobađajućem dijelu pobijana presuda potvrdi.

I Kž 164/09-5

Žalba optuženika je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

U pravu je optuženika kada u žalbi izjavljenoj po branitelju ukazuje na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st.1. toč. 11. ZKP u osuđujućem dijelu, jer je izreka pobijane presude nerazumljiva i proturječna sama sebi, pri čemu uspoređuje utvrđenja u izreci pobijane presude u osuđujućem dijelu sa utvrđenjima u izreci presude u oslobađajućem dijelu.

Premda se državni odvjetnik žali samo na oslobađajući dio pobijane presude i to samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud je, ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP, utvrdio da je i u oslobađajućem dijelu počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st.1. toč. 11. ZKP, na koju pazi po službenoj dužnosti.

Naime, u točki 1. osuđujućeg dijela izreke pobijane presude optuženik se proglašava krivim što je u svojstvu opunomoćenika Š. kreditne službe „F.“ d.o.o. P., locirane u P., kojeg je E. V., inače direktor navedene Š. kreditne službe, s punomoći ovlastio da istu zastupa, dana ... godine u P. u sjedištu navedene Š. kreditne službe potpisao bilancu za 1998. godinu i račun dobiti i gubitka za 1998. godinu u kojima je umjesto stvarno ostvarenog gubitka iskazana dobit u iznosu od 1.704.580,00 kuna, a što je isti znao, nakon čega je dana 30. travnja 1999. godine u P. u svojstvu direktora „F.“ d.o.o. P., koje je osnivač Š. kreditne službe, potpisao Odluku o raspodjeli dobiti za 1998. godinu u kojoj je neistinito navedeno da je navedena Š. kreditna služba svojim poslovanjem u 1998. godini ostvarila neto dobit od 1.704.579,76 kn, čime je kao odgovorna osoba svojim potpisom ovjerio poslovne isprave s neistinitim sadržajem i time počinio kazneno djelo krivotvorenja službene isprave iz čl. 312. st. 1. KZ, pa mu je za to djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine.

U oslobađajućem dijelu izreke pobijane presude optuženik se oslobađa optužbe da bi, između ostaloga: „...dana 30.04.1999. godine, u P., u skladu s Odlukom donijetom 22.12.1998. godine od strane osnivačke skupštine za Š. kreditnu zadrugu „F.“ u svojstvu direktora „F. p“ d.o.o. P., koji je osnivač Š. kreditne službe, donio Odluku o raspodjeli dobiti za 1998. godinu, a u kojoj je neistinito navedeno da je navedena Š. kreditna služba svojim poslovanjem u 1998. godini ostvarila neto dobit od 1.704.579,76 kuna i u kojoj je odredio da se ...“, pa da bi time, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja znatne protupravne imovinske koristi za drugu pravnu osobu na drugi način grubo prekršio zakon i pravila poslovanja glede uporabe i upravljanja imovinom, a time je pribavljena znatna imovinska korist, pa da je time počinio kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 2. KZ.

Dakle, ista je radnja sastavni dio činjeničnog opisa dvaju različitih kaznenih djela od kojih je optuženik za jedno proglašen krivim, a za drugo oslobođen optužbe, što izreku pobijane presude čini nerazumljivom i proturječnom.

Stoga je pobijanu presudu valjalo ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku sud će otkloniti nedostatke na koje mu je ukazano, te će još jednom provesti sve do sada izvedene dokaze i svestranom ocjenom svakog pojedinog dokaza za sebe, kao i ocjenom dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti, ispravno utvrditi

I Kž 164/09-5

činjenično stanje u odnosu na kaznena djela, te potom donijeti novu, pravilnu i na zakonu utemeljenu odluku.

Pri tome sud će uzeti u obzir i navode iznesene u žalbama, koje se odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, koje ovaj sud, zbog bitne povrede kaznenog postupka, nije mogao ispitati.

Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 388. st. 1. ZKP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. travnja 2009.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.