Rev-714/2001-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-714/01-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Ivke Zlokić, dr. Ivana Kaladića, Davorke Lukanović- Ivanišević i Miroslave Vekić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja N. P. iz kojeg zastupa punomoćnik B. P., odvjetnik iz K., protiv tuženika “P.” d.d. K., zastupana po punomoćniku T. Š., radi poništenja otkaza ugovora o radu, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Sisku, broj: Gž-1306/00 od 07. prosinca 2000. godine, kojom je po žalbi stranaka preinačena presuda Općinskog suda u Kutini, broj: P- 313/99 od 15. rujna 2000. godine, u sjednici održanoj dana 18. rujna 2001. godine,

p r e s u d i o je:

Revizija se prihvaća, preinačuje se presuda Općinskog suda u Kutini, broj: P-313/99 od 15. rujna 2000. godine i presuda Županijskog suda u Sisku, broj: Gž-1306/00 od 07. prosinca 2000. godine i sudi:

Odbija se u cijelosti zahtjev tužitelja koji glasi:

“Poništava se Odluka o otkazu ugovora o radu br. 263/99 od 17. svibnja 1999. godine, te se nalaže tuženiku P. d.d. da vrati tužitelja na radno mjesto “čistač postrojenja P-3” u sektoru transporta, te da mu isplati plaću zajedno sa svim pripadajućim porezima i doprinosima koji proizlaze iz plaće, te kamatama po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate računajući ovu po dospijeću svakog pojedinog iznosa plaće do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju parnični trošak sve u roku od 15 dana.”

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja je suđeno:

“I. Poništava se Odluka o otkazu ugovora o radu br. 263/99 od 17. svibnja 1999. godine, kojom se tužitelju N.P., zaposlenom na poslovima “čistač postrojenja P-3” u sektoru transporta otkazuje ugovor o radu.

II. Određuje se da tužitelju N.P. na radnom mjestu “čistač postrojenja P-3” u sektoru transporta prestaje radni odnos kod tuženika P. d.d., dana 15. rujna 2000. godine, do kada mu pripadaju i sva prava iz radnog odnosa.

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva kojim se traži vraćanje tužitelja na radno mjesto “čistač postrojenja P-3” u sektoru transporta tuženika uz isplatu plaće.

IV. Nalaže se tuženiku P. d.d. platiti tužitelju N.P. iz S. naknadu štete zbog sudskog raskida radnog odnosa u iznosu od 34.376,00 kn, te tužitelju nadoknaditi troškove spora u iznosu od 3.257,00 kn, sve to u roku od 8 dana.”

Presudom suda drugog stupnja je suđeno:

“Uvažava se žalba tužitelja i tuženika preinačuje se presuda Općinskog suda u Kutini od 15. rujna 2000. godine, broj P-313/99-22 i sudi:

Poništava se Odluka o otkazu ugovora o radu br. 263/99 od 17. svibnja 1999. godine, kojom se tužitelju N.P., zaposlenom na poslovima “čistač postrojenja P-3” u sektoru prometa, otkazuje ugovor o radu, te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto, isplati mu plaću zajedno sa svim pripadajućim porezima i doprinosima koji proizlaze iz plaće, te kamatama po stopi koju određuje čl. 1. Uredbe o visini zakonske zatezne kamate računajući ovu po dospjeću svakog pojedinog iznosa plaće do isplate i naknaditi tužitelju na ime troškova postupka 3.257,00 kn, sve u roku od 8 dana.

Odbija se tuženik s tužbenim zahtjevom, da tužitelju N.P., na radnom mjestu “čistač postrojenja P-3” u sektoru transporta prestaje radni odnos kod tuženika dana 15. rujna 2000. godine do kada mu pripadaju sva prava iz radnog odnosa.

Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu štete, i da mu je tuženik dužan isplatiti iznos od 34.376,00 kn.”

Protiv navedene pravomoćne drugostupanjske presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju je izjavio tuženik, pa istu pobija zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže da ista bude preinačena na način da se odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i potvrdi odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu ili da prihvati protutužbeni zahtjev te odredi sudski raskid ugovora o radu s danom 15. rujna 2000. godine, bez prava tužitelju na iznos naknade štete.

Na reviziju nije odgovoreno.

Državni odvjetnik se o reviziji nije izjasnio.

Revizija je osnovana.

U postupku je prijeporan zahtjev tužitelja da se poništi izvanredni otkaz ugovora o radu.

Odlukom tuženika od 17. svibnja 1999. godine, br. 263/99, poništenje koje traži tužitelj u ovoj parnici, izrečena je tužitelju disciplinska mjera prestanka radnog odnosa jer je 04. svibnja 1999. godine došao na rad u alkoholiziranom stanju, 3,51 promila alkohola u krvi, te 05. svibnja 1999. godine zakasnio na posao a potom već prije 8,00 sati unatoč izričitom upozorenju da to ne čini napustio radno mjesto i 06. svibnja 1999. godine izostao s posla bez opravdanja i obavijesti o izostanku.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa tj. da je ponašanje tužitelja koje predstavlja teške povrede radnih obveza rezultat kroničnog alkoholizma, što zapravo predstavlja bolest i kod njega izaziva smanjenu uračunljivost na koju tužitelj ne može utjecati, te da u njegovu ponašanju nema skrivljenog ponašanja sud drugog stupnja je poništio prijepornu odluku tuženika, te obvezao tuženika da tužitelja vrati na njegovo radno mjesto, isplati mu plaću s pripadajućim porezima i doprinosima sve to s pripadajućim kamatama.

Naprijed iznijeto stajalište nižestupanjskog suda je neutemeljeno i neprihvatljivo, a radi čega je i materijalno pravo pogrešno primijenjeno. Naime, tužitelj kao kronični alkoholičar i sposoban za rad odgovoran je za teške povrede obveza iz radnog odnosa, tj. odgovoran je za svoje postupke i njegov poslodavac nije obvezan tolerirati njegovo ponašanje koje predstavlja teže povrede radnih obveza, a koje su po utvrđenju nižestupanjskih sudova i propisane u čl. 57. Pravilnika o radu tuženika, a koje je tužitelj po utvrđenju nižestupanjskih sudova i počinio. Naime, i kronični alkoholičar znade kakvo će biti njegovo ponašanje na radu ako na posao dođe u alkoholiziranom stanju. I u situaciji kad tužitelj zbog alkoholiziranosti na poslu ne može upravljati svojim postupcima postoji njegova krivnja zbog toga što se je doveo u alkoholizirano stanje. Stoga su se po shvaćanju ovog revizijskog suda stekle pretpostavke iz čl. 107. ZR zbog kojih je tuženik imao opravdan razlog za otkaz ugovora o radu tužitelju, jer su se stekli razlozi iz navedene zakonske odredbe, tj. tužitelj je počinio osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog kojih u interesu obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć, pa je to i razlog zbog kojeg je pobijanu odluku trebalo preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, jer je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo.

Iz iznijetih razloga, a jer nije ostvarena bitna povreda ZPP-a iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. na koju revizijski sud temeljem odredbe čl. 386. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti to je temeljem čl. 395. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 18. rujna 2001. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.