I Kž-147/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 147/05-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Marijana Svedrovića, kao predsjednika vijeća, te Senke Klarić-Baranović i Ileane Vinje, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. I. J. A. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ i dr., odlučujući o žalbama optuženika i državnog odvjetnika izjavljenih protiv presude Županijskog suda u Splitu od 6. prosinca 2004. godine, br. K 54/04, u sjednici održanoj 8. lipnja 2006. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Darka Kliera,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se žalbe optuženika i državnog odvjetnika kao neosnovane, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja, u ponovljenom postupku, opt. I. J. A. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama KZ, pa je na temelju istih zakonskih propisa i uz primjenu propisa o ublažavanju kazne osuđen na kaznu zatvora u trajanju od pet mjeseci te je istovremeno ta kazna zamijenjena radom za opće dobro na slobodi u trajanju od 60 radnih dana koji optuženik mora izvršiti u roku od šest mjeseci.

Protiv ove presude žalbu je zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona podnio optuženik i predložio, da se pobijana presuda preinači i on za kazneno djelo za koje je proglašen krivim oslobodi od optužbe.

Žalbu je podnio i državni odvjetnik i to zbog odluke o kaznenim sankcijama, te je predložio da se prvostupanjska presuda preinači i optuženiku za počinjeno djelo izrekne kazna zatvora.

Na žalbe nije podnesen odgovor.

I Kž 147/05-3

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nakon razgledanja spisa na temelju čl. 373. st. 1. ZKP pismeno je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana, a žalba državnog odvjetnika prihvati i postupi sukladno žalbenom prijedlogu državnog odvjetnika.

Žalbe nisu osnovane.

Nije u pravu optuženik kada prvostupanjsku presudu pobija zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede kaznenog zakona.

Žalbenu osnovu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik svodi na ponavljanje svoje obrane kojom poriče izvršenje kaznenog djela i na pobijanje zaključka suda prvog stupnja o njegovoj kaznenoj odgovornosti smatrajući, da je sud prvog stupnja nekritički prihvatio iskaz svjedoka I. L. što ga je svjedok dao u istrazi, umjesto da je prihvatio izmijenjeni iskaz svjedoka sa glavne rasprave.

Suprotno takvom shvaćanju optuženika, sud prvog stupnja je ispravno postupio kada je svoj konačni zaključak o počinjenju kaznenog djela od strane optuženika temeljio na iskazu svjedoka I. L., što ga je svjedok dao pred istražnim sucem u nazočnosti svog oca. Svjedok je naime, pred istražnim sucem decidirano iskazao, da je od optuženika u najmanje tri navrata kupio opojnu drogu marihuanu za iznose od po 25 do 30,00 kn za jedan joint. Kada se tome doda i iskaz svjedoka da optuženika poznaje već dvije godine, a obojica žive u malom mjestu, onda na kategoričnost i sigurnost svjedoka da mu je drogu prodavao upravo optuženik a ne netko drugi, kao što se to sada pokušava prikazati u žalbi, ne može utjecati okolnost što tom ispitivanju svjedoka nije bio nazočan optuženik kao niti okolnost što je svjedok na glavnoj raspravi taj dio iskaza izmijenio tvrdnjom, da optuženika ne poznaje i da je iskaz u istrazi dao pod utjecajem djelatnika policije. Stoga je sud prvog stupnja ispravno postupio kada je tako izmijenjen iskaz svjedoka otklonio, a razloge za to je valjano obrazložio. Budući da optuženik ne pobija utvrđenje suda prvog stupnja kojim je utvrđeno da je osim prodaje droge marihuane svjedoku A. L., radi prodaje posjedovao i 9,78 grama marihuane što je pronađeno pretragom njegovog stana, proizlazi da je činjenično stanje u ovom kaznenom predmetu potpuno i pravilno utvrđeno i da je na isto pravilno primijenjen

nog

kazneni zakon, pa žalba optuženika zbog žalbenih osnova pogrešno utvrđenog činjenič stanja i povrede kaznenog zakona nije mogla biti prihvaćena.

Kako žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona podnesena u korist optuženika sadrži i žalbu zbog odluke o kazni (čl. 382. ZKP) to je ovaj sud ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu, te povodom žalbe državnog odvjetnika, te je našao, da je optuženiku, uz primjenu propisa o ublažavanju kazne, izrečena adekvatna kazna zatvora, a uz njegov pristanak, zamijenjena radom za opće dobro na slobodi u adekvatnom trajanju.

Budući da je i državni odvjetnik, prema navodima u žalbi, na glavnoj raspravi također predlagao da se optuženiku izrekne takova kaznena sankcija, to sada u žalbi izmijenjeno stajalište državnog odvjetnika da optuženiku treba izreći bezuvjetnu kaznu zatvora zbog navodne njegove nekritičnosti prema sebi i djelu, nije prihvatljivo, a nije ničim ni argumentirano.

I Kž 147/05-3

Slijedom svega naprijed izloženog, i kako ispitivanjem pobijane presude u smislu čl. 379. ZKP nije nađeno povreda zakona na koje ovaj sud, kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, to je sa žalbama stranaka postupljeno kao u izreci, na temelju čl. 387. ZKP.

U Zagrebu, 8. lipnja 2006. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Zdravko Stojanović, v. r.

Marijan Svedrović, v. r.