Legislator Case Law & Legislation
II Rev-220/2000-2 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal in sales contract dispute over import goods payment terms.

Case Number II Rev-220/2000-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the defendant's appeal against a final judgment ordering payment for imported goods. The court found no procedural violations regarding the determination of a sales contract versus a commission agreement based on customs declarations and invoicing. Consequently, the court upheld the lower courts' finding that the defendant was obligated to pay the full price immediately.

Legislator headnote

AI generated

čl. 386. ZPP; čl. 354. st. 2. toč. 13. i 10. ZPP; Revizija je neosnovana kada su sudovi pravilno utvrdili činjenično stanje o ugovoru o prodaji i primijenili materijalno pravo bez bitnih povreda parničnog postupka.

Keywords

AI generated
sales contract dispute import goods payment commission agreement customs declaration evidence appellate review standard procedural violation contract formation

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev-220/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak Radej, Marijana Ramušćaka, Petra Milasa i Gordane Gasparini kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja T. T. C. H., Austria, kojeg zastupa S. C., odvjetnica iz Z., protiv tuženika T. T. C. Z., d.o.o. S., kojeg zastupa D. J., odvjetnik iz Z., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 01. rujna 1998. broj Pž-2043/98, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 19. ožujka 1998. broj P-4952/96, u sjednici održanoj dana 22. siječnja 2003. godine

p r e s u d i o j e :

Revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2043/98 od 01. rujna 1998. odbija se.

Obrazloženje

Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-2043/98 od 01. rujna 1998. odbijena je žalba tuženika i potvrđena je prvostupanjska presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-4952/96 od 19. ožujka 1998., kojom je usvojen tužbeni zahtjev i tuženiku naloženo da tužitelju plati iznos od 238.523,97 DEM i 9.600,00 ATS spp.

Protiv te pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se prvostupanjska i drugostupanjska presuda ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, ili da se preinače i tužbeni zahtjev odbije.

Tužitelj nije odgovorio na reviziju, niti se o reviziji izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija nije osnovana.

Osporena presuda ispitana je u granicama iz čl. 386. ZPP i utvrđeno je da je ista donesena u postupku u kojem nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, na koju ukazuje revizija, i čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti, te uz pravilnu primjenu materijalnog prava.

U ovom trgovačkom sporu radi ispunjenja ugovora o prodaji – isplate cijene robe – u reviziji je sporno, je li između stranaka zaključen ugovor o prodaji robe i je li dospjela tužiteljeva tražbina na isplatu cijene ili je zaključen ugovor o komisionoj prodaji robe, prema kojem bi tuženik cijenu robe bio u obvezi platiti tužitelju tek po izvršenoj prodaji i naplati cijene od svog kupca.

Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva, sudovi su utvrdili da je tužitelj isporučio tuženiku robu fakturiranu utuženim računima; da se radi o robi iz uvoza (Austrija) i da je tuženik u uvoznoj carinskoj deklaraciji za odnosnu robu označen kao korisnik uvezene robe i carinski obveznik, te da dosuđeni iznos tuženik nije platio tužitelju.

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sudovi su pravilno ocijenili da se radi o ugovoru o prodaji i da je dospjela tražbina tužitelja na isplatu dosuđene prodajne cijene robe, te da je tuženik ovu obvezu dužan ispuniti (čl. 262. st. 1. u vezi čl. 454. st. 1. ZOO).

Neosnovano se u reviziji prigovara utvrđenom vremenu dospjeća, budući da su zatezne kamate dosuđene po proteku određenog vremena od dana ispostavljanja računa, a tuženik u postupku nije isticao prigovor da mu računi nisu dostavljeni.

Nisu osnovani ni revizijski prigovori glede utvrđenja da među strankama nije ugovoreno da tuženik cijenu isporučene robe plati nakon što robu proda i naplati cijenu od svog kupca. Ovo, prije svega, stoga što se tim prigovorom osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pa je kao takav nedopušten (čl. 385. st. 3. ZPP). Međutim, i za slučaj da se taj prigovor tretira kao prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, isti se ukazuje neosnovanim, jer su sudovi iz utvrđene činjenice da je tuženik u uvoznoj carinskoj deklaraciji označen kao korisnik uvezene robe i carinski obveznik, pravilno zaključili da je tuženik kupac i da njegova obveza plaćanja cijene dospijeva u rokovima propisanim za ugovor o prodaji.

Kod takve pravne ocjene sudovi su pravilno postupili kada nisu izveli dokaz saslušanja svjedoka, tako da ni u postupku pred drugostupanjskim sudom nije učinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 220. st. 2. ZPP, na koju opisano ukazuje revizija.

Zbog ovih je razloga, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, reviziju kao neosnovanu valjalo odbiti.

U Zagrebu, 22. siječnja 2003. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.