Legislator Case Law & Legislation
I Kž-213/1995-3 AI generated

Croatian Supreme Court dismisses appeal in traffic case, upholding conviction for dangerous driving causing death.

Case Number I Kž-213/1995-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Croatian Supreme Court dismissed the defendant's appeal against a first-instance conviction for dangerous driving resulting in death. The defendant argued that the court failed to properly assess facts regarding the cyclists' behavior, the speed of the vehicle, and the blood alcohol test sample. The court rejected these claims, affirming that the lower court correctly applied mitigating circumstances and that the evidence sufficiently supported the finding of negligence rather than intent.

Legislator headnote

AI generated

Articles 360, 366, 369, 374 of the Criminal Procedure Act; The Supreme Court may dismiss an appeal if the first-instance court correctly established the material facts and applied the law, particularly when the defendant's arguments regarding evidence or sentencing are unsupported by the record.

Keywords

AI generated
dangerous driving traffic accident criminal appeal negligence criminal procedure sentencing mitigation driving ban

Cited Legislation

AI generated
Article 360, paragraph 2 of the Criminal Procedure Act
Article 366, paragraph 1 of the Criminal Procedure Act
Article 369 of the Criminal Procedure Act
Article 374 of the Criminal Procedure Act
Article 38, point 2 of the Criminal Act
Article 31 of the Criminal Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 213/1995-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zmajević mr. Branka, kao predsjednika vijeća, te Petranović Milana, Gudelj Milana, Klarić-Baranović Senke i Garačić Ane, kao članova vijeća i više savjetnice Vinja Ileane, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. J.Ž. zbog krivičnog djela iz čl. 161. st. 2. u svezi s čl. 156. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Požegi od 24. siječnja 1995. K-79/94, u sjednici održanoj 18. veljače 1997., saslušavši zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske V. mr. M.,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba opt. J.Ž., te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

O b r a z l o ž e n j e:

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. J.Ž. zbog teškog djela protiv sigurnosti javnog prometa iz čl. 161. st. 2. u svezi s čl. 156. st. 1. KZRH, pobliže činjenično opisanog u izreci te presude, te je po čl. 161. st. 2. KZRH, uz primjenu propisa o ublažavanju kazne, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci. Ujedno mu je po čl. 63. OKZRH izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima svih kategorija u trajanju od četiri godine.

Protiv te presude optuženik je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o krivičnim sankcijama, te je predložio da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na temelju čl. 360. st. 2. ZKP državni odvjetnik Republike Hrvatske je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi presuda suda prvog stupnja.

Žalba nije osnovana.

Pobijajući presudu suda prvog stupnja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj, u stvari, ponavlja obranu koju je optuženik dao tijekom postupka, posebno ističući da su se sva trojica biciklista kretala na neosvjetljenim biciklima, te da radi toga prije sudara nije ni uočio oštećenika. Smatra da je trebalo provesti dokaz saslušanjem svjedoka B.Đ., jednog od trojice biciklista, te izvršiti prometno vještačenje sa drugim prometnim vještakom radi utvrđivanja brzine kretanja njegova vozila. Također ističe da alkoholiziranost optuženika nije sa sigurnošću utvrđena i izražava sumnju da je moglo doći do zamjene prilikom slanja ampule sa uzorkom krvi optuženika radi analize na alkohol, te ponavlja dokazni prijedlog za saslušanjem svjedoka na okolnost koliku količinu alkohola i kada je optuženika popio kritične večeri.

Izložene žalbene tvrdnje suprotne su pravilnom utvrđenju suda prvog stupnja, utemeljenom na svestranoj i kritičkoj analizi obrane optuženika i savjesnoj ocjeni svih izvedenih dokaza, prije svega nalaza i mišljenja sudskog vještaka za promet Ž.D., koji je na temelju materijalnih tragova označenih u zapisniku o uviđaju, oštećenju vozila i bicikla, te položaja odbačenog tijela oštećenika i bicikla, dao matematički proračun o brzini kretanja vozila optuženika u času nezgode, položaju oštećenika bicikliste i mjestu sudara, te o tehnički uputnoj brzini s obzirom na uvjete vidljivosti, stanje kolnika i konkretnu prometnu situaciju, kao i nalaza i mišljenja sudsko-medicinskog vještaka B. dr. I., koji je na temelju podataka iz zapisnika o analizi alkohola u krvi izvršenoj u Centru za kriminalistička vještačenja u Zagrebu dao svoj nalaz i mišljenje o stupnju alkoholiziranosti optuženika u vrijeme nezgode, te iskaza svjedoka B.S., koji se sa svojim vozilom kretao ispred vozila optuženika i svjedoka S.Z., jednog od trojice biciklista, o čemu su u obrazloženju pobijane presude navedeni iscrpni, logični i uvjerljivi razlozi, koji nisu uspješno dovedeni u sumnju žalbenim navodima.

Naime, u žalbi optuženika i ne pokušavaju se dovesti u pitanje one okolnosti koje se odnose na kršenje propisa iz čl. 45. st. 1. toč. 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, tj. da se optuženik upustio u preticanje vozila ispred sebe iako je vidio da mu ususret dolaze dvojica biciklista koji su zauzimali veći dio desne prometne trake jer su se kretali uporedo. Ovakva prometna situacija koja je neposredno prethodila prometnoj nezgodi, uopće nije sporna, jer to proizlazi iz iskaza svjedoka B.S., čije vozilo je optuženik pretjecao, kao i iskaza svjedoka S.Z., jednog od trojice biciklista koji su dolazili ususret optuženiku. Uostalom i optuženik priznaje da je pretekao jedno vozilo i krenuo u preticanje drugog kad je na suprotnoj strani primijetio dvojicu biciklista koji su vozili paralelno.

S obzirom na ovakvu prometnu situaciju, a imajući u vidu činjenicu utvrđene koncentracije apsolutnog alkohola u krvi optuženika, koju žalitelj bezuspješno pokušava dovesti u sumnju neargumentiranom tvrdnjom kako se "nešto dogodilo ampuli koja je slana na analizu", pravilan je i zaključak suda prvog stupnja da je optuženik osnovno krivično djelo ugrožavanja javnog prometa počinio s eventualnim umišljajem, dok se teža posljedica, smrt jedne osobe, ima pripisati njegovu nehatu.

Prigovor u žalbi da je pogrešno utvrđena brzina kretanja vozila optuženika i s tim u vezi dokazni prijedlog za provođenjem ponovnog prometnog vještačenja, nije relevantan s obzirom da se optuženiku i ne stavlja na teret nedopuštena ili neprilagođena brzina. Isto tako ovaj Vrhovni sud prihvaća kao pravilne razloge kojima se rukovodio sud prvog stupnja kad je odbio prijedloge obrane za dopunu dokaznog postupka saslušanjem svjedoka B.Đ. na okolnost načina vožnje oštećenog bicikliste, te saslušanje drugih svjedoka na okolnost koliku količinu alkohola je popio optuženik kritične večeri, jer i po shvaćanju ovog suda izvođenjem tih dokaza ne bi bila dovedena u pitanje pravilnost utvrđenja od strane suda prvog stupnja ni jedne odlučne činjenice.

Usvajajući, prema tome, u svemu valjane razloge na kojima je utemeljena pobijana presuda, ovaj sud je našao, da je sud prvog stupnja potpuno i pravilno utvrdio sve činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke u ovom krivičnom predmetu, pa se žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ukazuje neosnovanom.

Konačno nije osnovana žalba optuženika ni zbog odluke o krivičnim sankcijama.

Prije svega nije u pravu žalitelj kad u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ističe prigovor da sud prvog stupnja nije cijenio doprinos oštećenika nastanku ove prometne nezgode. Naprotiv, pri odmjeravanju kazne sud prvog stupnja kao veoma bitnu olakotnu okolnost uzeo je upravo način skretanja oštećenog bicikliste i tu okolnost je tretirao kao osobito olakotnu okolnost u smislu odredbe čl. 38. toč. 2. OKZRH, te je optuženiku izrekao kaznu ispod donje granice kazne propisane zakonom za ovo krivično djelo.

I Kž 213/95

Još blažom kaznom, kakvu predlaže žalitelj, ne bi se ostvarila svrha kažnjavanja iz čl. 31. OKZRH, kako u pravcu specijalne tako i u pravcu generalne prevencije.

Isto tako ispitivanjem pobijane presude u smislu odredbe čl. 369. ZKP u odnosu na izrečenu sigurnosnu mjeru, ovaj sud je našao da je sud prvog stupnja pravilno i u skladu sa zakonom optuženiku izrekao zabranu upravljanja motornim vozilima svih kategorija za vrijeme od četiri godine, jer okolnosti uz koje je počinjeno djelo, uz činjenicu ranije osuđivanosti optuženika zbog istovrsnog krivičnog djela i višestruke kažnjavanosti zbog prekršaja u javnom prometu, nesumnjivo pokazuju da optuženik kao vozač motornih vozila predstavlja potencijalnu opasnost u javnom prometu, koju je moguće otkloniti jedino njegovim isključenjem iz javnog prometa kroz navedeno vrijeme.

Kako dakle ne postoje razlozi iz kojih optuženik pobija presudu suda prvog stupnja, niti su utvrđene povrede zakona iz čl. 366. st. 1. ZKP, trebalo je na temelju čl. 374. ZKP presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 18. veljače 1997.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vinja Ileana v.r.

Zmajević mr. Branko v.r.