Gzp-971/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Zagrebu, po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagateljice D. H. M., iz B., zastupane po punomoćnici M. O., odvjetnici u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 15. lipnja 2009., 23. prosinca 2009.,
Legislator headnote
AI generatedGzp-971/2009-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Dana 19. studenog 2003. tužiteljica D. H. M. podnijela je tužbu Općinskom sudu u Samoboru, protiv tuženika R. K., radi isplate iznosa od 725,96 USD.
Full text
Broj: Gzp 971/09-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Zagrebu, po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagateljice D. H. M., iz B., zastupane po punomoćnici M. O., odvjetnici u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 15. lipnja 2009., 23. prosinca 2009.,
r i j e š i o j e:
I. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagateljici D. H. M., u iznosu od 3.000,00 (tritisuće) kuna.
II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke I. izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.
Obrazloženje
Predlagateljica je 15. lipnja 2009. podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05., 16/07., 113/08 dalje: ZS), smatrajući da joj je zbog dugog trajanja postupka koji se vodi pred Županijskim sudom u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem Gž-3526/06 povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.
Zahtjev je osnovan.
Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.
U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, na temelju navoda predlagateljice u zahtjevu, pregleda pribavljene preslike spisa Općinskog suda u Samoboru poslovni broj P-1041/03, očitovanja Županijskog suda u Velikoj Gorici od 2. listopada 2009. i temeljem službene provjere u pisarnicama navedenih sudova utvrdio slijedeće odlučne
đenje u
činjenice za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice za zaštitu prava na su razumnom roku:
Dana 19. studenog 2003. tužiteljica D. H. M. podnijela je tužbu Općinskom sudu u Samoboru, protiv tuženika R. K., radi isplate iznosa od 725,96 USD.
Rješenjem od 1. prosinca 2003. tužba je dostavljena je tuženiku na odgovor. Podneskom od 16. prosinca 2003. tužiteljica dostavlja uplatnicu o plaćenoj sudskoj pristojbi te moli nastavak postupka.
Podneskom od 8. siječnja 2004. tuženik je odgovorio na tužbu.
Podneskom od 3. svibnja 2004. tužiteljica moli zakazivanje rasprave.
Ročište za glavnu raspravu održano je dana 11. listopada 2004. na koje je pristupio zamjenik punomoćnika tužiteljice, te punomoćnik tuženika. Utvrđena je vrijednost predmeta spora u iznosu od 6.272,25 kn, tužiteljici je naloženo da u roku od 15 dana dostavi u spis dva primjerka pismena koja prileže tužbi, a koja nisu prevedena po sudskom tumaču sa engleskog na hrvatski jezik. Ročište je odgođeno.
Podneskom od 20. listopada 2004. tužiteljica je zatražila produljenje roka radi prijevoda dokumentacije.
Podneskom od 26. studenog 2004. tužiteljica dostavlja dokaz o plaćanju pristojbi.
Podneskom od 29. studenog 2004. tužiteljica dostavlja dva primjerka pismena koja prileže tužbi prevedena na hrvatski jezik, te moli zakazivanje rasprave.
Podneskom od 3. veljače 2005. ranija punomoćnica tuženika obavještava sud da joj je tuženik otkazao punomoć za zastupanje, dostavlja uplatnicu o plaćenoj pristojbi na odgovor na tužbu.
Ročište za glavnu raspravu održano je dana 5. travnja 2005. na koje je pristupio zamjenik punomoćnika tužiteljice, te tuženi osobno. Tužiteljica je predala u spis dva primjerka podneska sa priloženim obračunom u ovjerenom prijevodu od kojih je jedan primjerak predan tuženiku, tuženiku je dodijeljen rok od 30 dana radi pismenog očitovanja na podnesak tužiteljice koji je zaprimio na ročištu, ročište je odgođeno.
Podneskom od 4. svibnja 2005. tuženik se očitovao na podnesak tužiteljice od 5. travnja 2005.
Podneskom od 20. svibnja 2005. tužiteljica se očitovala na podnesak tuženika od 4. svibnja 2005.
Ročište za glavnu raspravu održano je dana 13. listopada 2005. na koje je pristupila zamjenik punomoćnika tužiteljice, te tuženik osobno. Tužiteljica je predložila provesti dokaz čnih stranaka te financijsko vještačenje, tuženiku je naloženo dostaviti u saslušanjem parni
spis dva primjerka dokumentacije s kojom raspolaže koja se odnosi na predmet spora. Ročište je odgođeno za 18. siječanj 2006.
Na ročište za glavnu raspravu održanu dana 18. siječanja 2006. pristupili su tužiteljica osobno uz punomoćnika, te tuženik osobno. Saslušane su parnične stranke, određeno je da će se provesti financijsko vještačenje, a tuženiku je naloženo da u daljnjem roku od 30 dana postupi po raspravnom rješenju od 13. listopada 2005. Ročište je odgođeno. Rješenjem od 18. siječnja 2006. određeno je provođenje financijskog vještačenja te je tužiteljici naloženo platiti predujam u iznosu od 2.500,00 kn.
Dopisom od 10. veljače 2006. dostavljen je spis sudskom vještaku radi izrade nalaza i mišljenja.
Financijski vještak dostavio je sudu nalaz i mišljenje dana 6. ožujka 2006., a rješenjem od 9. ožujka 2006. određena mu je naknada za provedeno vještačenje.
Podneskom od 30. ožujka 2006. tužiteljica se očitovala na nalaz i mišljenje vještaka tako da je isti prihvatila, a rješenjem od 4. travnja 2006. dostavljen je tuženiku podnesak tužiteljice.
Ročište za glavnu raspravu održano je dana 6. lipnja 2006., na koje su pristupili zamjenik punomoćnika tužiteljice te tuženi osobno. Glavna rasprava je zaključena te je određeno ročište za objavu presude za dan 21. lipanj 2006.
Podneskom od 9. lipnja 2006. tužiteljica dostavlja izvornik računa za troškove prijevoda.
Na ročište za objavu presude održanu dana 21. lipnja 2006. nije pristupio nitko od stranaka, objavljena je presuda poslovni broj P-1041/03 kojom je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen, a djelomično odbijen.
Nakon što je presuda izrađena i otpremljena strankama, protiv navedene presude tuženi je podnio žalbu dana 14. srpnja 2006., a rješenjem od 2. kolovoza 2006. ista je dostavljena tužiteljici.
Sukladno rješenju od 16. kolovoza 2006., spis je dostavljen Županijskom sudu u Velikoj Gorici. Dana 2. rujna 2009. Županijski sud u Velikoj Gorici je donio presudu poslovni broj Gž-3526/06 kojom je odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu.
Navedena drugostupanjska odluka je dostavljena punomoćnici tužiteljice 16. listopada 2009.
Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagateljici pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom njezinog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.
Međutim, obzirom da je tijekom ovog postupka pravomoćno meritorno odlučeno o pravima predlagateljice, u konkretnom slučaju, pravno relevantno razdoblje teče od podnošenja tužbe (19. studenog 2003.) i traje do dana kada je punomoćnik predlagateljice zaprimio odluku kojom je postupak pravomoćno okončan (16. listopada 2009.), što ukupno iznosi pet godina, deset mjeseci i dvadeset i sedam dana.
U pogledu postupanja nadležnih sudova valja reći da Općinski sud u Samoboru u pravno relevantnom razdoblju nije bio u potpunosti ažuran, obzirom da je tužba podnesena 19. studenog 2003., a prvo ročište za glavnu raspravu je zakazano tek za 11. listopada 2004., dakle po proteku jedanaest mjeseci. Međutim, niti u periodima kada je sud prvog stupnja postupao ažurno, isto postupanje nije bilo dovoljno učinkovito jer se nije u dovoljnoj mjeri povodio načelima koncentracije glavne rasprave (članak 311. stavak 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 84/08 dalje: ZPP) i ekonomičnosti postupka (članak 10. stavak 1. ZPP-a). Nadalje, županijski sud također nije postupao aktivno, budući je odluka po žalbi donesena tek po proteku tri godine. Opisano postupanje sudova dovelo je do prekoračenja kriterija razumnog roka glede duljine trajanja predmetnog parničnog postupka.
Predlagateljica, kao tužiteljica u parničnom postupku, je svojim radnjama u postupku, odnosno propustima, pridonijela duljini trajanja istog. To stoga što nije već uz tužbu dostavila relevantne dokaze na hrvatskom jeziku, već ju je sud naknadno rješenjem pozivao na dostavu istih prevedenih po sudskom tumaču sa engleskog na hrvatski jezik. Nadalje, po tom rješenju suda tužiteljica nije postupila u dodijeljenom joj roku, već sa zakašnjenjem od mjesec dana.
Prema ocjeni ovog suda, iako je predmetni postupak činjenično složen obzirom na izvedene dokaze (provedeno financijsko vještačenje), to ne može biti opravdanje za duljinu postupka u utvrđenom trajanju.
Slijedom navedenog, uslijed duljine predmetnog parničnog postupka, imajući na umu utvrđeno postupanje suda, kao i okolnost da je postupak pravomoćno okončan, a bez obzira na doprinos predlagateljice i složenost postupku, zaključak je ovog suda da je predlagateljici povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 41/01.-pročišćeni tekst, i 55/01.).
Visinu primjerene novčane naknade, koja pripada predlagateljici uslijed utvrđene povrede ustavnog prava na suđenje u razumnom roku, u iznosu od 3.000,00 kn, ovaj sud odmjerio je cijeneći sve obrazložene okolnosti, uvažavajući socijalne i općepoznato složene i otežane gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj, uzimajući pritom u obzir vrijednost predmeta spora te imajući na umu da bi iz tog razloga dosuđenje veće naknade bilo protivno svrsi i cilju instituta zaštite prava na suđenje u razumnom roku.
Stoga, temeljem odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 23. prosinca 2009.
Sudac:
Aleksandar Peruzović, v.r.
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.