Legislator Case Law & Legislation
Rev-1521/1991-2 AI generated

Supreme Court dismisses appeal as inadmissible due to insufficient value of rejected claim and rejects appeal on accepted counterclaim.

Case Number Rev-1521/1991-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court dismissed the appellant's appeal as inadmissible because the value of the rejected claim was below the statutory threshold for review. While the court rejected the appeal regarding the rejected claim, it found the appeal on the accepted counterclaim to be unfounded. The decision rests on the procedural requirement that appeals only proceed if the disputed value exceeds a specific monetary limit and that factual errors cannot be re-examined.

Legislator headnote

AI generated

čl. 382. st. 2. i 3. ZPP; čl. 392. ZPP; čl. 393. ZPP; čl. 385. st. 3. ZPP: An appeal is inadmissible if the value of the rejected claim does not exceed the statutory threshold, and appeals against factual findings in final judgments are barred unless a significant procedural violation occurred.

Keywords

AI generated
civil procedure appeal value threshold requirement inadmissible appeal final judgment review joint property division procedural violation statutory monetary limit

Cited Legislation

AI generated

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1521/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE«

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Mladena Žuvele kao predsjednika vijeća, te Vesne Milošević, Miroslave Vekić, Ivice Crnića i Jakoba Miletića kao članova vijeća u građansko-pravnoj stvari tužitelja F. B. iz S., zastupanog po punomoćniku Ž. M., odvjetniku iz S., protiv tuženika M. B. iz S. i D. J. iz S., a oboje zastupani po punomoćniku Ž. L., odvjetniku iz S., radi utvrđenja zajedničke imovine i diobe, te u pravnoj stvari protutužbe tuženice M. B., protiv tuženika F. B., radi utvrđenja zajedničke imovine i diobe, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Splitu od 18. siječnja 1991. br. Gž-3103/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 14. ožujka 1990. br. P-995/87, u sjednici održanoj dana 30. listopada 1 9 9 1 . ,

presudio je i riješio je:

I. Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena u odnosu na odbijeni tužbeni zahtjev tužitelja.

II. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana u odnosu na prihvaćeni protutužbeni zahtjev tuženice.

O b r a z l o ž e n j e :

Presudom prvostepenog suda suđeno je kako slijedi:

"I. Utvrđuje se da su tužitelji B. F. i tužena ad 1. B. M. suvlasnici slijedećih pokretnih stvari stečenih u toku trajanja njihove bračne zajednice.

- jedan troležaj, dvije fotelje, 1 niski mali stol, 2 vitrine, jedne spavaće sobe u kompletu, jednog kreveta, jednog hladnjaka za duboko zamrzavanje, jedne termoakumulacione peći, jednog stroja za pranje rublja, dva tepiha, četiri tepih-staza, jednog kućnog bicikla, jednog okruglog stola, šest stolica, tri umjetničke slike slikara S., jednog telefona, jednog televizora u boji marke "Kerting", jedan televizor u boji portabl, marke "Lowe", jednog električnog roštilja, četiri ormarića za WC, jednog usisivača za prašinu, 23 komada tanjira dubokih, 23 komada tanjira plitkih, 27 komada tanjira malih, jedno veliko zidno ogledalo, jedan električni štednjak, pet komada raznih zdjela, jedna kristalna boca za vino, 14 šalica za crnu kavu, 16 šalica za bijelu kavu, 12 raznih čaša, 30 plahti za krevet, 2 stolnjaka za okrugli stol, tri ovalna tanjira, tri zdjele za juhu, jedan ekspres-lonac, 20 žlica za jelo, 20 viljuški, 12 noževa, jedne vage, 20 komada jastučnica, 6 komada raznih teća, 18 kristalnih čaša, vitanjera, jednog fotografskog aparata, jednog stalka za novine, 5 lustera, TV antena za talijanski program, dvije zavjese, jedna kamp-plinska boca, četiri kamp-stolice, dva makramea, kuhinjske vage, bušilice "Bosch", video i kamere "Akaii", četiri plinske boce za domaćinstvo, glačala,

i to na način da su tužitelj B. F. i tužena B. M. suvlasnici za po 1/2 dijela opisanih stvari izuzev spavaće sobe na kojoj je tužitelj suvlasnik za 2/3 dijela, a tužena ad 1. za 1/3 dijela, pa se razvrgava zajednica ovih pokretnih stvari na način da svakoj stranci pripadne po 1/2 stvari, osim spavaće sobe na kojoj tužitelju pripada 2/3 a tuženoj pod ad 1., 1/3.

Za više traženo u pogledu naprijed navedenih pokretnina tužitelj se odbija.

II. Utvrđuje se da su tužitelj B. F. te tuženici B. M. i J. D. suvlasnici "Hi-Fi" muzičke linije na jednake dijelove, pa se razvrgava zajednica na ovoj pokretnini na način da svakoj stranci pripadne po 1/3 dijela.

Za više traženo tužitelj se odbija.

III. Utvrđuje se da su tužitelj B. F. i tužena pod 1 B. M. suvlasnici automobila marke "Simca" 1307 S, reg. oz. … i to na način da je tužitelj suvlasnik za 3/4 a tužena suvlasnik za 1/4 navedenog automobila, pa se razvrgava suvlasnička zajednica na način da tužitelju imaju pripasti 3/4 a tuženoj 1/4 dijela automobila, za više traženo protutužiteljica se odbija.

IV. Odbija se protutužbeni zahtjev kojim je traženo da bi bračnu tečevinu predstavljao alat na automobil, kao neosnovan.

V. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da su nekretnine označene kao čest. zem. 1671/7 i 1671/8 k.o. V. D. stečene u toku trajanja bračne zajednice tužitelja i tužene pod 1 i to njihovim zajedničkim sredstvima, a koje su pogrešno uknjižene na ime tuženog pod 2, time da je tužitelj suvlasnik navedenih nekretnina za ukupno 2/3 dijela cjeline, a tuženici za ukupno 1/3 dijela cjeline, pa su slijedom toga tuženici dužni u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja izdati tužitelju ispravu podobnu za prijenos vlasništva 2/3 dijela navedenih nekretnina na ime tužitelja uz istodobni izbris toga prava sa tuženika".

VI. Utvrđuje se da su tužitelj B. F. i tužena - protutužiteljica pod 1 B. M. suvlasnici pologa na deviznoj štednoj knjižici kod Lj. b. poslovna jedinica Split, Exp 735 partija broj … te pologa na dinarskoj knjižici kod Lj. b. Exp Split I, partija broj … otvorenih na ime tužitelja B. F. pok. M., na jednake dijelove, pa je dužan tužitelj-protutuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom izvršenja isplatiti tuženoj- protutužiteljici jednu polovinu deviznih i dinarskih iznosa zatečenih na naprijed navedenim partijama na dan 30. IX. 1986.g.

VII. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

Presudom drugostepenog suda potvrđena je takva prvostepena presuda, a u povodu žalbe tužitelja.

Protiv pravomoćne drugostepene presude tužitelj je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno suđenje u pobijanom dijelu.

Revizija je dostavljena tuženicima i nadležnom javnom tužiocu, ali na reviziju nije odgovoreno, niti je dostavljeno izjašnjenje.

Revizija tužitelja nedopuštena je u odnosu na odbijeni tužbeni zahtjev.

U podnesenoj tužbi 25. V. 1987. godine tužitelj je već na tužbi naznačio vrijednost predmeta spora iznosom od 10.000 dinara (1 konv. dinar), a za tužbene zahtjeve na utvrđenje suvlasništva i vlasništva određenih pokretnina i nekretnina.

Prema odredbama čl. 382. st. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku i č l. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 69/82), a sve temeljem odredaba čl. 57. st. 3o Zakona o izmjenama i dopuni Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br.

27/90 - koje se sve odredbe od 8. X. 1991. godine primjenjuju temeljem odredbe čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku kao zakon Republike Hrvatske - "Narodne novine Republike Hrvatske" broj 53/91 – dalje: ZPP) - revizija bi bila dopuštena ako bi vrijednost predmeta spora pobijana dijela pravomoćne presude prelazila iznos od 50.000- dinara - 5 konvertibilnih dinara.

S obzirom da je tužitelj naznačio već u tužbi kao vrijednost predmeta spora navedeni iznos od 1. konvertibilnog dinara, a što je učinio u skladu s odredbama čl. 186. st. 2. u vezi s čl. 40. st. 2. ZPP, valjalo je u odnosu na odbijeni (njegov) tužbeni zahtjev odbaciti reviziju tužitelja protiv pravomoćne drugostepene presude kao nedopuštenu, a to temeljem odredbe č l. 392. ZPP.

Revizija je neosnovana u odnosu na prihvaćeni protutužbeni zahtjev.

Činjenična osporavanja (nepotpunost ili pogrešnost u utvrđenjima sudova) ne mogu biti predmet ispitivanja valjanosti pravomoćne drugostepene presude prema izričitoj odredbi čl. 385. st. 3. ZPP-a, jer se iz tog razloga ne može ispitivati revizija. Utoliko je u odnosu na revizijske navode koji sadrže takvo osporavanje valjalo ukazati na to.

Suprotno tvrdnji revizije da pobijana odluka ne sadrži razloge za utvrđenja suvlasničkih dijelova stranaka na stvarima protutužbena zahtjeva tuženice - izneseni su razlozi, pa je moguće ispitati pravilnost i valjanost obje nižestepene presude, dakle nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1 3 . ZPP na koju inače revident ukazuje sadržajem navoda revizije.

U dijelu usvojena protutužbena zahtjeva tuženice, a samo u okviru takva zahtjeva (a ne i zahtjeva tužitelja) predmet su bili određeni devizni iznosi na određeno naznačenim deviznim računima Lj. b. Poslovne jedinice S. na ime tužitelja, pa su sudovi pravilno utvrdili, prije svega, da to predstavlja zajedničku imovinu tužitelja i tuženice, a potom i udjele s obzirom na cjelokupni radni doprinos stranaka za vrijeme trajanja njihove bračne zajednice (visina zarada odnosno mirovine, radni doprinos samo tuženice u domaćinstvu stranaka i drugo), a sve temeljem odredbe čl. 287. st. 1. i 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima.

Svo takvo stanje radnog doprinosa bivših bračnih drugova kao i udio posebne imovine tužitelja u stjecanju automobila kao dijela zajedničke imovine, valjano su ocijenjeni u određivanju suvlasničkih dijelova i na toj predmetnoj stvari.

Dakle, u odnosu na predmete zajedničke imovine koji su obuhvaćeni protutužbenim zahtjevom tuženice, a predmet su osporavanje u reviziji tužitelja, valja konstatirati da revizija nema opravdanja u primjeni materijalnopravnih odredaba, pa je revizija odbijena temeljem odredbe čl. 393.

ZPP.

U Zagrebu, 30. listopada 1991.

Predsjednik vijeća:

Mladen Žuvela, v.r.