Rev-2169/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2169/1999-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Vlatke Potočnjak-Radej, Ivana Mikšića i Petra Milasa kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. V. iz Z., koga zastupa punomoćnik I. P., odvjetnik u Z., protiv tužene N. N. iz Z., koju zastupa punomoćnik M. Š., odvjetnik u Z., radi isplate i naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 16. prosinca 1997. godine, br. Gž 3324/95-2, kojim je djelomično preinačena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zagrebu od 17. veljače 1993. godine, br. Pn 3068/90 (ispravljena rješenjem od 1. veljače 1994. godine, br. Pn 3068/90), u sjednici održanoj 9. siječnja 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Obrazloženje

Drugostupanjski je sud djelomično prihvatio žalbu tužene i preinačio prvostupanjsku presudu tako da je odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja za isplatu kamata na iznos od 14.499,80 HRD za razdoblje od 22. ožujka 1990. godine do isplate.

Protiv drugostupanjske presude (za odbijajući dio kamata) tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se preinači pobijana drugostupanjska presuda tako da se odbije žalba tuženika u cijelosti i potvrdi prvostupanjska presuda.

Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Tužena je osuđena na isplatu iznosa od ukupno 15.127 HRD. Dio koji iznosi 627,20 HRD odnosi se na naknadu štete (razlika najamnine koju je tužitelj morao plaćati za drugi stambeni smještaj jer krivnjom tužene nije mogao koristiti svoj), a daljnji iznos od 14.499,80 HRD odnosi se uglavničenu zateznu kamatu, do dana podnošenja tužbe.

Prvostupanjski je sud priznao i dosudio kamatu tužitelju i za cijeli utuženi i dosuđeni iznos, dok je drugostupanjski sud odbio kamatu na uglavničenu zateznu kamatu pozivajući se na odredbu čl. 279. Zakona o obveznim odnosima. Naime, prema pravilno izraženom stajalištu drugostupanjskog suda na iznos neisplaćene kamate (14.499,80 HRD) zatezne se kamate mogu zahtijevati nakon prestanka glavnog potraživanja (627,20 HRD). U ovom slučaju glavni dug (šteta u iznosu od 627,20 HRD) nije isplaćen zbog čega tužitelju ne pripada pravo na zateznu kamatu na uglavničenu kamatu od 14.499,80 HRD.

Drugostupanjski je sud, dakle, pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio dio tužbenog zahtjeva na isplatu kamatu i nije revident u pravu kada tvrdi suprotno zbog čega je reviziju trebalo odbiti, te presuditi kao u izreci po odredbi čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 9. siječnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Boris Guttmann, v. r.