Rev-1510/2009-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev 1510/09-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika I. V. iz S. B., kojeg zastupa punomoćnica T. R., odvjetnica u S. B., protiv tuženice-protutužiteljice I. J. iz S. B., koju zastupa punomoćnik I. Ž., odvjetnik u S. B., radi razvrgnuća zajednice nekretnina i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tuženice-protutužiteljice protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-872/09 od 30. srpnja 2009., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj P-1282/04 od 30. srpnja 2009., 27. travnja 2010.,

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tuženice-protutužiteljice kao nedopuštena.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

„I. Utvrđuje se da su tuženi-protutuženi I. V. iz S. B., … i tužena-protutužiteljica I. J. iz S. B., … suvlasnici svatko u 1/2 dijela na nekretninama upisanim u zk.ul.br. 7927 k.o. B., kč.br. 6192/4 Kuća br. …., dvorišna zgrada i dvorište u … ul. sa 482 m2 što je tužena- protutužiteljica I. J. iz S. B., … dužna priznati.

II. Odbija se tužitelj-protutuženik I. V. iz S. B., … u dijelu tužbenog zahtjeva koji glasi:

„Razvrgava se zajednica nekretnina tužitelja-protutuženika I. V. iz S. B., … i tužene- protutužiteljice I. J. iz S. B., … upisanim u zk.ul.br. 7927 k.o. B., kč.br. 6192/4 Kuća br. ..., dvorišna zgrada i dvorište u … ul. sa 482 m2 javnom prodajom i podjelom polučene kupovnine.“

III. Odbija se tužena-protutužiteljica I. J. iz S. B., … sa protutužbenim zahtjevom koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužena-protutužiteljica Đ. V. iz S. B., … svojim radom i sredstvima stekla nekretnine upisane u zk.ul.br. 7927 k.o. B., a koje se sastoje iz kč.br. 6192/4 Kuća br. ..., dvorišna zgrada i dvorište u … ul. sa 482 m2 što je tuženi I. V. iz S. B. dužan priznati i dopustiti da se na osnovu ove presude tužena-protutužiteljica uknjiži vlasnicom istih, kao i da naknadi parnični trošak u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

IV. Svaka stranka snosi sama svoje parnične troškove.

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice-protutužiteljice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.

Protiv drugostupanjske presude tuženica-protutužiteljica I. J. podnijela je reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. i čl. 382. st. 2. toč. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08 i 123/08 - dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinače odbijanjem tužbenog i prihvaćanjem protutužbenog zahtjeva.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije dopuštena.

Prema odredbi čl 381. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 100.000,00 kn.

Prema pak odredbi čl. 40. st. 2. ZPP kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio.

U konkretnoj pravnoj stvari radi se o tužbenom i protutužbenom zahtjevu, od kojih se niti jedan ne odnosi na novčanu svotu.

Po svojoj pravnoj prirodi protutužba predstavlja samostalnu tužbu, pa se pitanje dopuštenosti revizije protiv presude kojom je odlučeno o tužbenom i protutužbenom zahtjevu ocjenjuje samostalno (odvojeno) u odnosu na svaki od tih zahtjeva.

U konkretnom slučaju tužitelj je u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora sa 10.000,00 kn, a prvostupanjski sud povodom prigovora tuženice nije sukladno čl. 40. st. 3. ZPP odredio drugu vrijednost predmeta spora, pa je ta vrijednost predmeta spora mjerodavna za ocjenu dopuštenosti revizije u odnosu na tužbeni zahtjev.

Tuženica-protutužiteljica u svojoj protutužbi nije označila vrijednost predmeta spora, a niti je istu utvrdio prvostupanjski sud.

Izmijenjenom odredbom čl. 40. st. 5. ZPP, koja se primjenjuje u ovom slučaju na temelju čl. 52. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 84/08), propisano je da ukoliko ni sud ne utvrdi vrijednost predmeta spora najkasnije do zaključenja glavne rasprave, smatrat će se da je vrijednost predmeta spora 50.000,00 kn.

Prema tome, vrijednost predmeta spora mjerodavna za dopuštenost revizije kako u odnosu na tužbeni tako i protutužbeni zahtjev ne prelazi 100,000,00 kn, pa predmetna revizija u smislu čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP nije dopuštena.

Tuženica-protutužiteljica istovremeno podnosi i izvanrednu reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP, u suštini zbog sljedećeg pravnog pitanja:

- može li tužitelj podnijeti tužbu temeljem čl. 187. st. 1. ZPP na utvrđenje prava vlasništva, kada je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju isti utvrđen vlasnikom spornih nekretnina u ½ dijela.

Odredbom čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP propisano je da stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene i ravnopravnosti građana ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem.

U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP).

Revizija koja nema navedeni sadržaj nije dopuštena.

U ovom slučaju revidentica se pozvala na odredbu čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP navodeći da je tom pitanju Vrhovni sud Republike Hrvatske već zauzeo shvaćanje, ali da odluka drugostupanjskog suda nije podudarna s tim shvaćanjem. Međutim, pritom se nije pozvala na konkretnu odluku, odnosno stav zauzet na odjelnoj sjednici Vrhovnog suda, a samo puka tvrdnja da je drugostupanjska presuda utemeljena na pravnom shvaćanju koje nije podudarno sa shvaćanjem revizijskog suda nije dovoljna. Dakle, revidentica nije konkretizirala razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana, pa stoga revizijski sud nije u mogućnosti cijeniti ima li postavljeno pravno pitanje važnost za osiguranje jedinstvene primjene zakona. Kod tih okolnosti ovaj sud ocjenjuje da je riječ o nedopuštenoj reviziji, jer pravno pitanje nije postavljeno na propisani način (čl. 382. st. 3. ZPP).

Prema tome, revizija tuženice-protutužiteljice nije dopuštena ni u smislu odredbe čl. 382. st. 1 ZPP niti u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP pa je na temelju čl. 392. st. 1. ZPP riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 27. travnja 2010.

S U D A C

Aleksandar Peruzović, v.r.