Rev-2669/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2669/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Djordja Bjegovića kao predsjednika vijeća,te Stanka Hautza, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužitelja M. G. i T. G. oboje iz S., koje zastupa punomoćnik Ž. R., odvjetnik u S. B., protiv tuženog Poduzeća "Hrvatske ceste" Z., Tehnička ispostava S. B., koga zastupa punomoćnik D. P., radi naknade štete, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Slavo Požegi od 20. lipnja 1991. br. Gž- 763/91-2, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Slav. Brodu od 12. ožujka 1991. br. P-63/91-9, u sjednici održanoj dana 5. ožujka 1992.,

presudio i riješio je:

Djelomično se odbija revizija tuženika kao neosnovana i to za dio drugostepene presude Okružnog suda u Slavonskoj Požegi od 20. lipnja 1991. godine br. Gž-763/91-2 kojim je žalba tuženika odbijena kao neosnovana i potvrdjena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu od 12. ožujka 1991. godine br. P-63/91-9 u dosudjujućem dijelu (tužitelju dosudjeni iznos od 45.411 CRD sa zakonskom kamatom).

Djelomično se prihvaća revizija tuženika te se ukidaju drugostepena presuda u dijelu kojim je tužitelju dosudjen iznos od 306.022 CRD sa kamatom i parnični trošak u iznosu od 5.100 CRD, te prvostepena presuda u dijelu kojim je dio tužbenog zahtjeva tužitelja za iznos od 306.022 CRD odbijen, te u odluci o parničnom trošku, pa se u tom ukinutom dijelu predmet vraća na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepeni je sud djelomično prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i obvezao tuženika da im za naknadu štete isplati iznos od 45.411 CRD sa zateznom kamatom i parnični trošak u iznosu od 5.100 CRD. Sa viškom tužbenog zahtjeva (za iznos od 306.022 CRD) tužitelji su odbijeni.

Drugostepeni je sud odbio žalbu tuženika protiv dosudjujućeg dijela prvostepene presude, a prihvatio žalbu tužitelja i tuženika obvezao još i na isplatu iznosa od 306.022 CRD, te naknadu daljnjeg parničnog troška u iznosu od 42.847 CRD.

Protiv drugostepene presude izjavio je tuženik pravovremeno reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se obje presude ukinu i predmet vrati na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu ili da se preinače te u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja«

Odgovor na reviziju nije izjavljen.

Javni tužitelj Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Tužitelji su vlasnici stambenog objekta u S. uz koju je tuženo poduzeće (tik uz objekt na udaljenosti od 86 cm) izgradilo cestu koja spaja S. sa autocestom Z.-B..

Kada je izgradnjom ceste uz stambeni objekt tužitelja došlo do štete na njemu (vlaga se javlja jer nije izvedena hidroizolacija, nije riješeno pitanje odvoda krovnih voda sa krovišta stambenog objekta) za otklanjanje čega je po nalazu vještaka potrebno utrošiti ukupno 45.411 CRD i kako je zbog blizine prometnice umanjena prometna vrijednost objekta za 30% što iznosi 306.022 CRD, to su tužitelji zatražili naknadu štete isplatom ovih iznosa od tužene.

Prvostepeni je sud dosudio tužiteljima za naknadu štete samo onaj iznos koji služi za otklanjanje konkretne štete, radi sanacije protiv vlaženja dok je odbio zahtjev za isplatu umanjene vrijednosti objekta uz obrazloženje da je to buduća šteta, koja će nastati tek prodajom objekta, ako do nje dodje.

Drugostepeni je sud uvažio žalbu tužitelja te im dosudio i naknadu štete zbog umanjenja vrijednosti objekta, smatrajući da je i to nastala, postojeća šteta u obliku umanjenja vrijednosti objekta a koja se ogleda i u otežanim uvjetima stanovanja zbog većeg (teškog) prometa.

Tužena u reviziji ističe da sudovi nisu naveli razloge o odlučnim činjenicama, da nije jasno zašto je šteta dosudjena, nisu navedeni propisi na kojima se odluke temelje, činjenično stanje u prvostepenoj presudi nije točno utvrdjeno, posebno ne u odnosu na umanjenu vrijednost objekta, jer je izvodjenjem ceste objekt zapravo dobio na vrijednosti, da nema buke ni velikog prometa jer cesta nije frekventna i da nije sigurno utvrdjeno da je vlaženje objekta posljedica izgradnje prometnice. Nije jasno u čemu se sastoji ote= žano stanovanje tužitelja, ističe revident i nije bilo objektivnih elemenata za prihvaćanje mišljenja vještaka o umanjenju vrijednosti objekta za 30%.

Točno je da sudovi nisu navodili propise iz kojih izvire odgovornost za štetu tuženika koja je nastala na stambenom objektu tužitelja izgradnjom prometnice. No takova odgovornost postoji i proističe iz odredaba čl. 156. st. 3. te 185. i 207. Zakona o obveznim odnosima koji je na temelju čl.

1. Zakona o preuzimanju Zakona o obveznim odnosima preuzet kao zakon Republike Hrvatske (dalje: ZOO).

Budući da je tužena sagradila cestovnu prometnicu, u obavljanju općekorisne djelatnosti za koju je dobivena dozvola nadležnog organa (to nije sporno) na temelju st. 3. čl. 156. ZOO oštećeni (tužitelji) mogu zahtijevati naknadu štete koja prelazi uobičajene granice (prekomjerna šteta).

Iz nalaza i mišljenja vještaka nesumnjivo proizlazi da stambeni objekt trpi štetu vlaženjem, čega je uzrok prometnica. Vještak je detaljno naveo što je i na koji način dovelo do vlaženja i koje radove treba izvesti da se šteta sanira, koliko stoji saniranje, pa su sudovi s pravom, utvrdili postojanje i visinu štete na samom objektu. Iz nalaza vještaka proizlazi da je do ove štete na objektu tužitelja došlo zbog lošeg izvodjenja radova na prometnici. Tuženik je kao odgovorna osoba (izvodjač) dužan platiti naknadu u novcu radi uspostave prijašnjeg stanja, a to predstavlja upravo dosudjeni iznos od 45.411 CRD. Radi se o šteti koja je nastala na stambenom objektu tužitelja izvodjenjem radova na izgradnji prometnice za koju odgovara tuženik u smislu odredaba čl. 185. i 207. ZOO.

Stoji, kako se u reviziji navodi, da je vještak dao samo paušalno i nedovoljno obrazloženo mišljenje o uzrocima smanjenja prometne vrijednosti stambenog objekta zbog blizine nove prometnice, da nije naveo i u kojoj mjeri je zbog iste povećana buka, vibracija, zagadjivanje zraka i sl., pa se za sada ne može ispitati valjanost procjene o umanjenju vrijednosti od 30% prometne vrijednosti stambenog objekta, zbog čega je došlo do ostvarenja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku, koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku preuzet kao zakon Republike Hrvatske (ZPP).

Vlasnici kuće imaju pravo na novčanu naknadu zbog prekomjerne štete (čl. 156. st. 3. ZOO) koju trpe zbog izgradnje nove ceste, a koja se šteta sastoji od smanjenja vrijednosti. Okolnost što je cesta izgradjena uz dozvolu nadležnog organa ne otklanja štetnu odgovornost.

Sudovi nisu utvrdjivali da li nastala šteta u predmetnom slučaju prelazi uobičajene granice i pogrešno su primijenili materijalno pravo, pa su zato i nepotpuno utvrdili činjenično stanje, zbog čega je (pored razloga iz čl. 394. st. 1. ZPP - zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP) takodjer trebalo ukinuti obje nižestepene presude u dijelu koji se odnosi na štetu zbog smanjenja vrijednosti objekta i predmet u tom ukinutom dijelu vratiti na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu.

Sudovi će u nastavku postupka dopunskim vještačenjem utvrditi što je i u kojoj mjeri pridonijelo smanjenju prometne vrijednosti stambenog objekta uz koji je tužena sagradila prometnicu, zatim će utvrditi da li nastala šteta koju trpe tužitelji zbog umanjenja vrijednosti prelazi uobičajene granice (prekomjerna šteta), pa će donijeti novu i zakonitu odluku kojom će odlučiti i o parničnom trošku.

U Zagrebu, 5. ožujka 1992.

Predsjednik vijeća:

Djordje Bjegović, v.r.