I Kž-1041/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 1041/10-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. sc. Branka Brkića, kao predsjednika vijeća, te mr. sc. Marijana Svedrovića i Hajrije Novoselec, kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Slunjski, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. F. B., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ-a, odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Šibeniku od 7. listopada 2010. godine, broj: K-28/10, u sjednici održanoj dana 5. siječnja 2011. godine, saslušavši zamjenicu Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinku Orlić,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba opt. F. B. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom opt. F. B. proglašen je krivim zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ-a, činjenično i pravno opisanog u izreci pobijane presude, pa je na temelju istog zakonskog propisa, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci.

Po čl. 76. KZ-a prema opt. F. B. izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti.

Po čl. 173. st. 7. KZ-a od opt. F. B. oduzeto je 0,93 grama opojne droge heroin. Po čl. 122. st. 4. ZKP-a, troškovi kaznenog postupka pali su na teret proračunskih sredstava.

Protiv te presude žalbu je podnio opt. F. B., po braniteljici D. S. iz ZOU D. S. i I. M., iz Š., zbog odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, pobijanu presudu preinači u odluci o kazni na način da „optuženiku izrekne manju kaznu“.

I Kž 1041/10-3

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Po čl. 373. st. 1. ZKP-a predmet je proslijeđen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, a koje je u pisanom podnesku od 29. prosinca 2010. godine (broj: KŽ-DO-2153/10), predložilo da se žalba opt. F. B. odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu opt. F. B. kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud „previsoko odmjerio kaznu zatvora“, jer prema žalitelju, karakteristike ličnosti opt. F. B., njegova smanjena ubrojivost, te konačno okolnost da je on bio ovisnik o opijatima temporae criminis, omogućuje Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da opt. F. B. osudi i na blažu kaznu od one kazne na koju ga je osudio prvostupanjski sud.

Suprotno navodima u žalbi, i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, je mišljenja da će se kaznom zatvora u trajanju od šest mjeseci ostvariti sve svrhe kažnjavanja iz čl. 50. KZ-a, i da ne postoje okolnosti zbog kojih bi opt. F. B. trebalo osuditi na blažu kaznu.

Os. F. B. je specijalni povratnik (pored osuđivanosti za drugu vrstu kaznenih djela), očigledno je da parapenalne sankcije nisu imale dovoljnog učina na njegovo buduće ponašanje, a visina kazne, te izrečena sigurnosna mjera iz čl. 76. KZ-a, adekvatne su mjere kojima će se ostvariti svi opći ciljevi kažnjavanja propisani u zakonu, kako to pravilno ističe i prvostupanjski sud na str. 4., odl. 7. pobijane presude, koje razloge prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, i na te iste razloge upućuje opt. F. B..

Kako razlozi žalbe nisu osnovani, te kako ispitivanjem pobijane presude nisu uočene povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 379. st. 1. ZKP- a), trebalo je na temelju čl. 387. st. 1. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 5. siječnja 2011.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

mr. sc. Branko Brkić, v.r.