Rev-2949/2014-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2949/14-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Aleksandra Peruzovića predsjednika vijeća, Katarine Buljan članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Viktorije Lovrić članice vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. T. iz P., zastupane po punomoćnici M. B. P., odvjetnici u Z., protiv tuženika N. J. iz Z., zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu R. P. & S. P. u Z., radi utvrđenja i trpljenja, odlučujući o reviziji tužiteljice i reviziji tuženika protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zadru broj Gž- 312/14-2 od 28. svibnja 2014., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda i rješenje Općinskog suda u Zadru broj P-924/07 od 29. kolovoza 2013., u sjednici održanoj 2. veljače 2016.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužiteljice i revizija tuženika odbacuju se kao nedopuštene.

Obrazloženje

Presudom i rješenjem Općinskog suda u Zadru broj P-924/07 od 29. kolovoza 2013. odbijen je zahtjev tužiteljice kojim je u odnosu na tuženika traženo da je dužan trpjeti utvrđenje postojanja prava služnosti prolaza pješice i provoza motornim vozilom na teret njegove nekretnine oznake čest. zem. 1483 k.o. P. nove izmjere u korist nekretnine tužiteljice oznake čest. zem. 1482 iste kao uzduž sjeverne granice svoje parcele u širini 3 m, koja je na skici sudskog očevida vještaka za geodeziju T. Ć. od 10. svibnja 2012. označena slovima A- B-C-D-A i trpjeti upis tereta postojanja prava služnosti i prolaza i provoza u zemljišnim knjigama na teret čest. zem. 1483 k.o. P. u korist čest. zem. 1482 iste k.o., te ubuduće kloniti se svakog ometanja opisanog prava služnosti tužiteljice na njegovu nekretninu, onemogućavanja i oduzimanja prava služnosti. Ujedno je odbijen i prijedlog za zabilježbu spora u zemljišnim knjigama za k.o. P. u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za označene katastarske općine koji je u tijeku, te je naloženo tužiteljici isplatiti tuženiku iznos 31.981,25 kn na ime parničnih troškova.

Presudom i rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Gž-312/14-2 od 28. svibnja 2014. potvrđena je prvostupanjska presuda u dijelu kojim je odbijen njezin tužbeni zahtjev upravljen prema tuženiku na utvrđenje trpljenja postojanja prava služnosti provoza motornim vozilom preko spornih nekretnina, dok je djelomično preinačena prvostupanjska presuda i prihvaćen tužbeni zahtjev nalaganjem tuženiku trpjeti utvrđenje postojanja prava služnosti prolaza pješice na teret njegove nekretnine oznake čest. zem. 1483 k.o. P. nove izmjere u korist nekretnine tužiteljice oznake čest. zem. 1482 iste k.o. uzduž sjeverne granice svoje parcele u širini 1 m, koja je na skici sudskog očevida vještaka za geodeziju T. Ć. od 10. svibnja 2012. označene slovima A-E-G-D-A i trpjeti upis tereta postojanja prava služnosti prolaza u zemljišnu knjigu na teret čest. zem. 1483 k.o. P. u korist čest. zem. 1482 iste k.o., te ubuduće kloniti svakog ometanja opisanog prava služnosti tužiteljice na njegovu nekretninu, onemogućavanja i oduzimanja prava služnosti, te je ujedno odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen njezin tužbeni zahtjev upravljen na trpljenje utvrđenja postojanja prava služnosti prolaza motornim vozilom preko nekretnine tuženika u korist njezine nekretnine, tužiteljica je izjavila reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku navodeći kao sporno pravno pitanje:

„Je li prikladna veza nekretnine koja leži u građevinskoj zoni put širine 1 (jednog) metra kojim se može prolaziti samo pješice?“

smatrajući da o rješenju istog ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari, a koje i da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, predloživši u tom dijelu ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice upravljen na trpljenje utvrđenja postojanja prava služnosti prolaza pješice preko njegovih nekretnina, a u korist nekretnine tužiteljice, te odluke o parničnim troškovima, tuženik je izjavio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, a iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši njezino preinačenje odbijanjem tužbenog zahtjeva tužiteljice.

Na revizije nije odgovoreno.

Revizije nisu dopuštene.

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi iznos 200.000,00 kn; odnosno ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbi čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a.

Obzirom na vrijednost predmeta ovog spora u tužbi označenog u iznosu 101.000,00 kn, proizlazi da protiv pobijane presude nije dopušteno podnošenje revizije iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP-a.

Odlučujući o žalbi stranaka drugostupanjski sud je svojom presudom djelomično potvrdio prvostupanjsku presudu primjenom odredbe čl. 368. ZPP-a, a djelomično je preinačio primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a (a ne primjenom odredbe čl. 373.a i čl. 373.b ZPP-a), što znači da protiv pobijane presude nije dopušteno ni podnošenje revizije na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP-a.

Kako je međutim tuženik protiv pobijane drugostupanjske presude podnio upravo reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP-a, proizlazi da je takva revizija nedopuštena, zbog čega ju je trebalo odbaciti, sve na temelju odredbe čl. 392. st. 1. ZPP-a.

Tuženik je podnesenu reviziju (premda su u tom pravcu u istoj izostali bilo kakvi razlozi) upravio i prema odluci o parničnim troškovima sadržanoj u drugostupanjskoj odluci.

Odluka o parničnim troškovima po svojoj pravnoj naravi je rješenje u smislu odredbe čl. 129. st. 5. ZPP-a.

Prema odredbi čl. 400. st. 1. ZPP-a stranke mogu izjaviti reviziju i protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovima u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostupanjske presude (čl. 382. ZPP-a).

Smislenim tumačenjem navedene odredbe, zaključiti je da se revizijom mogu pobijati samo ona rješenja drugostupanjskog suda koja imaju značaj odluke o predmetu spora, a kojima se postupak o zahtjevu stranke sadržanim u tužbi dovršava.

Rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka po svojoj pravnoj naravi nema značaj rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP-a, a protiv kojeg je dopuštena revizija, jer niti se zahtjevom za naknadu parničnih troškova sadržanom u tužbi, parnični postupak pokreće, niti se donošenjem rješenja o parničnim troškovima, postupak iniciran tužbom završava.

To što je odluka o parničnim troškovima (sadržajno rješenje – čl. 129. st. 5. ZPP-a) sadržano u presudi, ne daje joj značaj rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP-a u smislu da se njome pravomoćno završava postupak. Parnični troškovi su izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka iniciranog tužbom i u njoj istaknutom zahtjevu (čl. 151. st. 1. ZPP-a) o kojem odlučuje sud odlukom (presudom ili rješenjem) i kojom se završava postupak pred tim sudom (čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a), a bez da time rješenje o parničnim troškovima sadržano u takvoj odluci stječe svojstvo rješenja iz čl. 400. st. 1. ZPP-a.

U tom pravcu, sa ustavnopravnog aspekta ocjenu pravne naravi rješenja o troškovima postupka dao je Ustavni sud Republike Hrvatske u rješenju broj U-III-4937/2013 od 11. studenoga 2013., uz ostalo navodeći: „… samo ona odluka kojom je nadležni sud meritorno odlučio o biti stvari, odnosno o pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi zbog kažnjivog djela podnositelja, jest pojedinačni akt u smislu čl. 62. st. 1. Ustavnog zakona u povodu kojeg je Ustavni sud Republike Hrvatske, u postupku pokrenutom ustavnom tužbom, nadležan štiti ljudska prava i temeljne slobode podnositelja, zajamčene Ustavom Republike Hrvatske.

U ustavnosudskom postupku ocijenjeno je da osporavana odluka, u dijelu koji podnositelj pobija ustavnom tužbom, a kojim je odlučeno o trošku ovršnog postupka, ne predstavlja pojedinačni akt u smislu čl. 62. st. 1. Ustavnog zakona protiv kojeg bi Ustavni sud bio nadležan pružiti ustavnosudsku zaštitu“ (tako i u odlukama U-III-4623/2013, U-III- 2365/2001, U-III-954/2004, U-III-1794/2009, U-III-565/2012, U-III-140/2014).

Polazeći od prethodno navedenog, ocijeniti da u dijelu kojim se revizijom pobija odluka o parničnim troškovima nema pretpostavki iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP-a za dopuštenost revizije pa ni one iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, a zbog čega je istu u tom dijelu trebalo odbaciti kao nedopuštenu.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stavka 1. tog članka stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, time da u reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U podnesenoj reviziji tužiteljica je određeno naznačila pravno pitanje zbog kojeg je izjavila reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a, a rješenje kojeg pitanja moguće i je važno za odluku u ovoj pravnoj stvari.

No propustila je tužiteljica u svojoj reviziji, a suprotno odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a izložiti razloge zbog kojih smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a što znači da ovako izjavljena revizija tužiteljice ne ispunjava sve zakonom propisane pretpostavke iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a, a koje moraju biti kumulativno ispunjene za njezinu dopuštenost.

Stoga je reviziju tužiteljice trebalo odbaciti kao nedopuštenu, sve na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a.

Zagreb, 2. veljače 2016.

Predsjednik vijeća:

Aleksandar Peruzović, v.r.