I Kž-586/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 586/12-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Lidije Grubić Radaković, kao predsjednice vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i dr. sc. Marina Mrčele, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Štampar Stipić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog J. G. zbog kaznenog djela iz članka 192. stavak 5. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 28. lipnja 2012. broj Kv-231/12, u sjednici održanoj 11. rujna 2012.,

r i j e š i o j e:

Odbija se žalba osuđenog J. G. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pravomoćnom presudom Županijskog suda u Splitu od 24. listopada 2007. broj K- 44/07, osuđeni J. G. proglašen je krivim da je u stjecaju počinio kaznena djela spolnog odnošaja s djetetom iz članka 192. stavak 5. u vezi sa stavkom 3., rodoskvrnuća iz članka 198. stavak 1. i 3. i zapuštanja i zlostavljanja djeteta ili maloljetne osobe iz članka 213. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00. i 51/01.) te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 9 (devet) godina.

Protiv pravomoćne presude osuđenik je podnio zahtjev za obnovu kaznenog postupka koji je Županijski sud u Splitu rješenjem od 28. lipnja 2012., broj Kv-231/12, odbio kao neosnovan.

Protiv ovog rješenja osuđeni J. G. podnio je žalbu u kojoj ne stavlja određeni žalbeni prijedlog, ali iz njenog sadržaja proizlazi da osuđenik smatra da pobijano rješenje treba preinačiti na način da se njegov zahtjev prihvati i da se dopusti obnova kaznenog postupka.

Spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavak 1. u vezi s člankom 495. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine" broj 152/08, 76/09 i 80/11), dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, koje je predložilo da se žalba osuđenika odbije kao neosnovana.

I Kž 586/12-4

Žalba nije osnovana.

U pravu je sud prvog stupnja kada zaključuje da činjenice i dokazi koje osuđenik ističe u zahtjevu za obnovu postupka, nisu u smislu članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08, nove činjenice, niti novi dokazi koji su sami za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osuđenika ili njegovu osudu po blažem kaznenom zakonu.

Naime, osuđenik u žalbi zapravo pokušava dovesti u pitanje vjerodostojnost iskaza oštećenice te radi provjere vjerodostojnosti njenog iskaza predlaže saslušanje svjedoka Ž. K., s kojim je oštećenica navodno bila u vezi i Lj. K., majke Ž. K., te brata oštećenice D. G.. Prema navodima u zahtjevu za obnovu kaznenog postupka predloženi svjedoci trebali bi svjedočiti na okolnost međusobnih odnosa oštećene M. G., osuđenika i njegove vanbračne supruge K. F., jer osuđenik smatra da je motiv M. G. za njegovo terećenje upravo netrpeljivost prema njegovoj vanbračnoj supruzi.

Prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, osnovano je prvostupanjski sud odbio zahtjev osuđenika za obnovu kaznenog postupka jer je ispravno zaključio da saslušanje predloženih svjedoka, ne bi samo za sebe niti u vezi s prijašnjim dokazima prouzročilo oslobođenje osuđenika niti njegovu osudu po blažem kaznenom zakonu. Naime, kaznena djela za koja je osuđenik pravomoćno osuđen dogodila su se mnogo prije nego je ostvareno poznanstvo između oštećenice i Ž. K. kao i njegove majke tako da predloženi svjedoci o navedenim događajima nemaju nikakvih saznanja. Isto tako, iskaz oštećene je ocijenjen kao vjerodostojan u postupku pred prvostupanjskim sudom budući je potvrđen iskazima saslušanih svjedoka i provedenim vještačenjima, a i u žalbi na prvostupanjsku presudu osuđenik je izrazio sumnju u vjerodostojnost njenog iskaza, pa su ti navodi bili već predmet ocjene drugostupanjskog suda povodom žalbe na presudu, a koja žalba je odbijena kao neosnovana.

Stoga žalbenim navodima nije dovedena u sumnju zakonitost pobijane odluke.

Slijedom iznesenog, a budući da je sud drugog stupnja, ispitujući i po službenoj dužnosti pobijano rješenje u skladu s odredbom članka 494. stavak 4. ZKP/08, našao da je za donošenje tog rješenja prvostupanjski sud bio stvarno nadležan, da je rješenje donijelo ovlašteno tijelo te da na štetu osuđenika nije povrijeđen kazneni zakon, na temelju članka 494. stavak 3. točka 2. ZKP/08 valjalo je odbiti žalbu osuđenika kao neosnovanu, kako je i odlučeno u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 11. rujna 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Maja Štampar Stipić, v.r.

Lidija Grubić Radaković, v.r.