Rev-1239/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1239/1995-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, Katarine Buljan i mr. Jasne Brežanski, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S.R. iz Z., M. …, zastupanog po punomoćniku M.C., odvjetniku u Z., protiv tužene C.osiguranje" d.d. Z., Trg bana J.J. …, radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž-6011/94 od 10. siječnja 1995. godine, kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-3781/93 od 10. siječnja 1994. godine, u sjednici održanoj 16. rujna 1998. godine,

p r e s u d i o j e :

Djelomično se prihvaća revizija tužitelja, preinačuje presuda Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž-6011/94 od 10. siječnja 1995. godine i presuda Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-3781/93 od 10. siječnja 1994. godine tako da preinačena u cijelosti glasi:

"Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 14.600 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče počev od 10. siječnja 1994. godine do isplate kao i parnični trošak od 1.700,00 kn, dok se za više traženo tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan."

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zagrebu br. Pn-3781/93 od 10. siječnja 1994. godine tužena je obvezana isplatiti tužitelju iznos od 18.600,00 kn s pripadajućom kamatom počev od 19. siječnja 1994. godine do isplate te parnični trošak od 1.814,00 kn, dok je za daljnjih 17.000,00 kn tužbeni zahtjev odbijen. Presudom Županijskog suda u Gradu Zagrebu br. Gž-6011/94 od 10. siječnja 1995. godine preinačena je prvostupanjska presuda te tužena obvezana isplatiti tužitelju iznos od 10.600,00 kn te parnični trošak od 1.310,00 kn, dok je za više traženo tužbeni zahtjev odbijen. Protiv drugostupanjske pravomoćne presude tužitelj je izjavio reviziju pobijajući je u njenom odbijajućem dijelu a iz razloga pogrešne primjene materijalnog prava, predloživši preinačenje obih nižestupanjskih presuda dosuđenjem tužitelju ukupno zatražene nematerijalne štete.

Tužena nije odgovorila na reviziju niti se o istoj izjasnio Državni odvjetnik Republike Hrvatske.

Revizija je djelomično osnovana.

Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu mu štete (nematerijalne i materijalne) vezano za povrede zadobijene u prometnoj nezgodi dana 5. prosinca 1992. godine.

Prvostupanjskom presudom tužitelju je na ime naknade štete dosuđen iznos od ukupno 18.600,00 kn od čega iz osnova fizičkih bolova 8.000,00 kn, straha 5.000,00 kn, naruženosti 5.000,00 kn, tuđe pomoći i njege 200,00 kn te oštećene odjeće 400,00 kn, dok je za više traženo iz osnova nematerijalne štete od daljnjih 17.000,00 kn tužbeni zahtjev odbijen.

Drugostupanjskom presudom, kojom je preinačena prvostupanjska presuda tužitelju je na ime naknade štete dosuđen iznos od ukupno 10.600,00 kn, od čega iz osnova fizičkih bolova 4.000,00 kn, straha 3.000,00 kn, naruženosti 3.000,00 kn, tuđe pomoći i njege 200,00 kn te uništene odjeće 400,00 kn, dok je za više traženo iz osnova nematerijalne štete tužbeni zahtjev odbijen.

Tužitelj smatra da su tako dosuđeni mu iznosi nematerijalne štete prenisko odmjereni obzirom na vrstu i težinu zadobijenih povreda te s tim u vezi pretrpljenih bolova, straha te zaostale naruženosti.

Prema nalazu liječnika vještaka kirurga dr. M.A. i neuropsihijatra dr. R.S. tužitelj je zadobio povrede u vidu posjekotine lijevog tjemena područja glave i lijevog bedra, te natučenje lijeve strane prsnog koša. Vezano za iste trpio je fizičke bolove jačeg intenziteta 1 - 2 dana, srednjeg intenziteta 3 - 4 dana te povremene bolove slabijeg intenziteta 10 - 15 dana. Doživio je tzv. primarni strah jačeg intenziteta i kratkog trajanja te potom sekundarni strah koji je jačeg intenziteta trajao 1 - 2 dana te potom smanjujući se nestao tijekom slijedeća 2 tjedna. Na lijevoj natkoljenici zaostao je ožiljak veličine 8 x 4 cm, tamno crvene boje, izbočen što predstavlja naruženost tužitelja srednjeg stupnja.

U skladu s citiranim nalazima vještaka, cijeneći vrstu i težinu zadobijenih povreda te s tim u vezi intenzitet i trajanje fizičkih bolova i straha, ocjena je ovog suda da iznosi dosuđeni drugostupanjskom presudom i baš iz osnova fizičkih bolova od 4.000,00 kn te straha od 3.000,00 kn u konkretnom slučaju predstavljaju apsolutno primjerenu satisfakciju u smislu odredbe čl. 200. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91, 73/91, 3/94 i 7/96 - dalje: ZOO). Stoga u odnosu na ove dosuđene iznose nematerijalne štete ne stoji revizijski prigovor pogrešne primjene materijalnog prava.

Naprotiv u pravu je tužitelj kada prigovara pobijanoj presudi u dijelu koji se odnosi na visinu naknade iz osnova naruženosti pošto se u konkretnom slučaju, obzirom na stupanj naruženosti iznos od samo 3.000,00 kn ukazuje neprimjerenim. Ocjena je ovog suda da se u datim okolnostima za utvrđeni stupanj naruženosti iznos od 7.000,00 kn ukazuje primjerenom naknadom u smislu odredbe čl. 200. ZOO, zbog čega je u tom dijelu reviziju tužitelja trebalo usvojiti te preinačenjem pobijane presude dosuditi mu iz tog osnova 7.000,00 kn, dok je za više traženo iz tog osnova tužbeni zahtjev trebalo odbiti.

Visina dosuđene materijalne štete od ukupno 600,00 kn među strankama nije bila sporna.

Zbog navedenog a temeljem odredbe čl. 393. i 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92 - dalje: ZPP) odlučeno je kao u izreci.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP.

U Zagrebu, 16. rujna 1998. godine

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović v.r.

Suglasnost ovog prijepisa s izvornikom ovjerava

Viši administrativni referent:

(Štefica Klepac)