Gž-479/2011-2 · Županijski sud u Dubrovniku

Republika Hrvatska

Županijski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

Gž-479/11

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U DA

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Dubrovniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Joza Šoletića, kao predsjednika vijeća, te Marije Vetme kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, i Verice Perić Aračić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. B. iz V., Republika B. i H., koju zastupa punomoćnik S. C., odvjetnik u M., protiv tuženika J. osiguranje d.d. Z., kojeg kao punomoćnici zastupaju odvjetnici u Odvjetničkom društvu G. & P. iz Z., radi naknade štete, odlučujući o tuženikovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću posl. br. P-537/10 od 30. prosinca 2010. godine, u sjednici održanoj dana 16. srpnja 2014. godine

p r e s u d i o j e

i

r i j e š i o

I. Tuženikova žalba izjavljena protiv dijela toč. I. izreke kojim se nalaže tuženiku u roku od 15 dana platiti tužiteljici neimovinsku štetu u iznosu od 19.120,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 17. lipnja 2010. godine pa do dana plaćanja prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena i toč. II. izreke odbija se kao neosnovana tako da se u tom dijelu potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću posl. br. P-537/10 od 30. prosinca 2010. godine;

II. U preostalom dijelu toč. I. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev za naknadu iznosa od 380,00 kn, i toč. II. izreke tuženikova žalba izjavljena protiv presude Općinskog suda u Metkoviću posl. br. P-537/10 od 30. prosinca 2010. godine odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljičin zahtjev da joj tuženik nadoknadi neimovinsku štetu, zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, a koju štetu je pretrpjela u prometnoj nesreći 30. ožujka 2009. godine kada je kao putnica u vozilu reg. oznake … zadobila tjelesne ozljede.

Tuženik je u odgovoru na tužbu (prileži na listu 21.-24. spisa) priznao pasivnu legitimaciju i osnovu odgovornosti za štetu.

Prvostupanjskom presudom odlučeno je doslovce:

„I. Nalaže se tuženiku da u toku od 15 dana isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od od 19.120,00 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. lipnja 2010. godine pa do isplate, a prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za 5% poena, dok se tužbeni zahtjev za iznos od 380,00 kuna odbija kao neosnovan.

II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice na ime naknade imovinske štete za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 340,00 kuna kao neosnovan.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 11.710,00 kuna sa zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 % poena.“

Protiv prvostupanjske presude pravodobnu žalbu izjavio je tuženik zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužiteljica je odgovorila na žalbu s prijedlogom žalbu odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Žalba izjavljena protiv onog dijela prvostupanjske presude u kojoj je tuženik uspio u sporu, a to je dio toč. I. izreke kojom je odbijen zahtjev za naknadu štete u iznosu od 380,00 kn, te toč. II. izreke kojim je odbijen tužiteljičin zahtjev za naknadu štete za tuđu njegu i pomoć u iznosu od 340,00 kn, nije dopuštena, pa je u tom dijelu žalbu valjalo odbaciti, radi čega je odlučeno kao u toč. II. izreke ove drugostupanjskog rješenja temeljem odredbe čl. 367. st. 1., a u vezi s odredbom čl. 358. st. 3. ZPP-a.

U preostalom dijelu žalba nije osnovana.

Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj sud je utvrdio da nisu ostvareni žalbeni razlozi iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Prvostupanjski je sud propustio dati razloge odbijanja tuženikovog dokaznog prijedloga da se provede kombinirano vještačenje po vještacima sudske medicine i vještaku prometno-tehničke struke, ali ta povreda nije utjecala na zakonitost pobijane presude, jer je činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava i bez izvođenja tog dokaza potpuno i pravilno utvrđeno.

Iz preslika dopisa od 15. travnja 2010. godine, koji prileži na listu 5. spisa, proizlazi da se je tuženik 15. travnja 2010. godine, nakon potpune dokumentiranosti odštetnog zahtjeva, suglasio da je pravno osnovan zahtjev za naknadu štete, a glede visine štete ponuđen je kao realan novčani iznos od 640,00 eura iz osnove naknade štete, te za troškove zastupanja 85,00 eura.

Prvostupanjski je sud utvrdio, i pravilnost tog utvrđenja nije dovedena u sumnju žalbenim navodima, da je tužiteljica u prometnoj nesreći 30. ožujka 2009. godine zadobila trzajnu ozljedu vrata s prolapsom diska C5/C6, te lezijom korijena pripadajućih živaca, kojom prilikom je pretrpjela bolove i to:

- jakog intenziteta 2-3 dana,

- srednjeg intenziteta 5-7 dana,

- slabog intenziteta i trajnog karaktera oko 2-3 tjedna i

- bolove slabog intenziteta i povremenog karaktera koji su se uračunali u smanjenje životne aktivnosti,

- strah jakog intenziteta primarnog karaktera koji je trajao koliko i samo ozljeđivanje, da bi prešao u zabrinutost za ishod liječenja, što ima karakter sekundarnog straha koji je bio:

- jakog intenziteta 1-2 dana, srednjeg intenziteta 3-5 dana i slabog intenziteta oko 2 tjedna;

- da su nakon dovršetka liječenja zaostale trajne posljedice umanjenje pokretljivosti vratne kralježnice u srednjem stupnju, povremeni bolovi i trnjenje u desnoj ruci, tako da je kod tužiteljice nastalo smanjenje životne aktivnosti od 20%;

- da je tužiteljici bila potrebna tuđa njega i pomoć 2 sata dnevno kroz oko 7-10 dana, potom tuđa pomoć jedan sat dnevno kroz oko dva tjedna;

- da je tuženik tužiteljici iz osnove neimovinske štete platio 4.000,00 kn. Prvostupanjski je sud utvrdio, a pravilnost tog utvrđenja nije dovedena u sumnju žalbenim navodima, da je tužiteljičina ozljeda u uzročnoj vezi sa štetnim događajem.

Iz liječničke svjedodžbe, čiji preslik prileži na listu 34. spisa, a koja je dostavljena tuženiku 04.02.2010. godine, navodi se da tužiteljica nije kronični bolesnik, a u zdravstvenom kartonu (čiji preslik prileži na listu 35. i 36. spisa) su samo dva upisa glavobolje 05.02.2006. godine i istegnuća mišića vrata bez datuma s uputama za specijalističke preglede, koje isprave je pregledao vještak dr. Igor Borić i imao ih u vidu pri davanju nalaza i mišljenja.

Neosnovano žalitelj u žalbi ukazuje da je sud propustio zatražiti tužiteljičin cjelokupan zdravstveni karton, jer je u postupku mirnog rješenja spora tužiteljica tuženiku dostavila ono što je pribavila, a to je liječnička svjedodžba i zdravstveni karton koji prileže na listu 34. i 35. i 36. spisa.

Odlukom o visini neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a ne kako to pogrešno zahtjeva tužiteljica naknadu za pretrpljene fizičke boli, strah i duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, nije povrijeđeno materijalno pravo na štetu žalitelja.

U ocjeni žalbenih navoda da iz foto dokumentacije vozila, u kojemu se nalazila tužiteljica kao putnica, proizlazi da su oštećenja minorna što prema žaliteljevom shvaćanju dovodi u sumnju pravilnost utvrđenja da bi tužiteljičine ozljede nastale baš u tom štetnom događaju, valja kazati ( tužiteljica u odgovoru na žalbu to pravilno ukazuje), da je tužiteljica zbog izraženih tegoba prebačena u KBC S. gdje je na hitnom kirurškom odjelu zaprimljena u 00,37 sati, da je tužiteljica u dobi od 34 godine i da su oštećenja nastala baš na mjestu gdje je tužiteljica kao suvozač sjedala, a notorno je da trzajnu ozljedu vrata može oštećenik zadobiti i kod neznatnih oštećenja vozila.

Stoga je prvostupanjski sud pravilno, smatrajući da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, odbio odrediti dokaz kombiniranim vještačenjem kojeg je predlagao tuženik, jer činjenično stanje je i bez tog dokaza potpuno i pravilno utvrđeno.

Žalitelj konkretno ne ukazuje na činjenice kojima bi s pobijala odluka o visini parničnih troškova, pa je žalbu valjalo odbiti kao neosnovanu, radi čega je odlučeno kao u toč. I. izreke ove drugostupanjske presude temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Dubrovniku, 16. srpnja 2014. godine

Predsjednik vijeća

Jozo Šoletić, v.r.