Rev-2389/1990-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE

HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2389/1990-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Veseljka Šeparovića, kao predsjednika vijeća, te Vladimira Drakulića, Ilije Čuljata, Augusta Husinca i Gordane Gasparini, kao članova vijeća u gradjansko- pravnoj stvari tužiteljice S. K. iz B. S., koju zastupa M. F., odvjetnik iz S. B., protiv tužene S. M. iz B.S., koju zastupa B. B., odvjetnik iz S. B., radi povrata pokretnina, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Slav. Požegi od 17. travnja 1990. br. Gž 369/90 kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Slav. Brodu od 18. XII 1989. br. P 761/89-7, u sjednici održanoj dana 12. veljače 1991.,

p r e s u d i o j e :

Revizija tužiteljice odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Prvostepenom presudom koja je potvrdjena drugostepenom odlukom odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica zahtijevala da joj tužena vrati pokretne stvari pobliže naznačene u prvostepenoj presudi i odlučeno je, da tužiteljica naknadi tuženoj parnični trošak od 306,00 dinara u roku od 15 dana.

Protiv pravomoćne drugostepene odluke reviziju je izjavila tužiteljica iz svih razloga predvidjenih u zakonu s prijedlogom, da se revizija prihvati, obje odluke ili ukinu ili preinače i zahtjevu tužbe udovolji.

Na podnesenu reviziju nije odgovoreno, niti se Javni tužilac Hrvatske izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Tužiteljica u reviziji ponavlja tvrdnje da je ona jedini vlasnik spornih pokretnina (temelj u nasljedjivanju iza pok. sina S. A.) i da su sudovi prekoračili tužbeni zahtjev kad odlučuju i o dijelu tužbe za povrat motorne pile i akumulatora, za koji je dio smanjila tužbeni zahtjev i to podneskom od 30. svibnja 1989. godine u čemu i nalazi kako bitnu povredu postupka, tako i pogrešnu primjenu materijalnog prava.

U postupku je utvrdjeno na osnovi iskaza dvojice svjedoka i same tužiteljice da se pokretni predmet i to ispravljač za akumulator, motorna pila, mlin sa priključcima i bušilica nalaze kod njenog sina S. A. a ne i tužene, a zaprežna kola, lonac i kanta za mast nisu vlasništvo tužitlejice, niti je osnov stjecanja prava vlasništva na tim predmetima tužiteljica u ovom sporu uspjela dokazati.

Slijedom tih važnih činjeničnih utvrdjenja, kojima tužiteljica u revizijskom postupku i ne može sa uspjehom prigovarati (čl. 385. st. 3. ZPP) sudovi su i po mišljenju ovog suda pravilnom primjenom materijalnog prava osnovano zahtjev tužbe odbili.

Tužiteljica je doista podneskom od 30. V 1989. (list 9) smanjila tužbeni zahtjev i u ovom sporu više nije potraživala od tužene povrat motorne pile i akumulatora, što je inače nesporno predmet parnice koju je tužiteljica pokrenula protiv sina S. A.. Odlukom sudova odbijen je i taj dio zahtjeva tužiteljice, koji je inače bio obuhvaćen tužbom od 19. IV 1989. godine, što doista predstavlja prekoračenje tužbenog zahtjeva. Medjutim, takav prigovor tužiteljica nije navela u žalbi protiv prvostepene presude čime je otklonila mogućnost da tu povredu na koju sud inače ne pazi po službenoj dužnosti sankcionira drugostepeni sud, a kako ovaj sud o takovom prigovoru može odlučivati samo ako je došlo do prekoračenja u postupku pred drugostepenim sudom (čl. 385. st. 2. ZPP), što ovdje očito nije slučaj, to istaknuti revizijski prigovor ostaje bez utjecaja na pravilnost donesenih odluka. Zato je reviziju tužiteljice kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 12. veljače 1991.

Predsjednik vijeća:

Veseljko Šeparović, v.r.