Uzz-24/2009-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Uzz 24/09-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vlatke Potočnjak- Radej predsjednice vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i suca izvjestitelja, Jasne Guštek članice vijeća, mr. sc. Lucije Čimić članice vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u upravnom sporu tužiteljice M. S. iz Z., koju zastupa D. M., odvjetnik iz Odvjetničkog društva H., R. & p. iz Z., protiv rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko pravo, klasa: UP/II-942-01/06-01/659, ur.broj: 514/03-07/1-07-3 od 9. ožujka 2007., radi naknade za oduzetu imovinu, odlučujući o zahtjevu za zaštitu zakonitosti Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj Uz-DO-17/09 od 7. travnja 2009., protiv presude Upravnog suda Republike Hrvatske broj Us-4283/2007 od 13. studenoga 2008., u sjednici održanoj 15. prosinca 2011.,

p r e s u d i o j e:

Zahtjev za zaštitu zakonitosti se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

U uvodu navedenom presudom Upravnog suda Republike Hrvatske uvažena je tužba tužiteljice M. S. te je djelomično poništeno rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko pravo, klasa: UP/II-942-01/06-01/659, ur.broj: 514/03-07/1- 07-3 od 9. ožujka 2007., kojim je djelomično poništeno rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinskopravne poslove, klasa: UP/I-942-01/97-02/762, ur.broj: 251-14-02-202- 06-89 od 20. veljače 2006. i riješeno da M. S. pripada 1/3 suvlasničkog dijela nekretnina, koje su oduzete njezinom pokojnom ocu J. K., navedenih u izreci tog rješenja.

Protiv te presude Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti pobijajući presudu zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s

en te da se pobijana presuda

prijedlogom da zahtjev za zaštitu zakonitosti bude prihvać

preinači na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti.

Odgovor na zahtjev za zaštitu zakonitosti nije podnesen. Zahtjev nije osnovan.

Spomenutim pravomoćnim upravnim aktom, donesenim na temelju odredaba Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 – dalje: Zakon o naknadi) tužiteljici je vraćen suvlasnički dio od 1/3 predmetne nekretnine kao imovina oduzeta njezinom ocu J. K. koji je umro 1991., a njegovi nasljednici prvog nasljednog reda su djeca – tužiteljica M. S., koja je podnijela zahtjev za povrat imovine, K. K. i V. V..

U odnosu na temeljno sporno materijalnopravno pitanje je li pravo koje je pripadalo djeci prijašnjeg vlasnika da su podnijeli zahtjev za naknadu pripada Republici Hrvatskoj na temelju odredbe čl. 77. Zakona o naknadi, ili pravo na naknadu u cijelosti pripada podnositeljici zahtjeva M. S., Upravni sud Republike Hrvatske zauzeo je shvaćanje da ako neki nasljednik prvog nasljednog reda prijašnjeg vlasnika oduzetih nekretnina ne podnese zahtjev za vraćanje u vlasništvo tih nekretnina, nekretnine se vraćaju u vlasništvo nasljedniku, odnosno nasljednicima prvog nasljednog reda koji su takav zahtjev podnijeli.

U zahtjevu za zaštitu zakonitosti se osporava pravilnost navedenog pravnog shvaćanja te se ističe da je presuda Upravnog suda Republike Hrvatske protivna odredbi čl. 9. Zakona o naknadi, jer da je u skladu s tom odredbom podnositeljica zahtjeva M. S. ovlaštenica samo onog prava koje joj proizlazi iz prava prijašnjeg vlasnika i to samo za nasljednički dio koji njoj pripada, a ne i za dio prava drugih nasljednika prvog nasljednog reda.

Prema odredbi čl. 77. Zakona o naknadi Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovini koja je predmet naknade temeljem odredaba toga Zakona u odnosu na koji zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen, ako zakonom nije drugačije propisano. Dakle, Republika Hrvatska stječe pravo vlasništva na imovinu koja je predmet naknade pod uvjetom da zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen. Osobe kojima pripada pravo na naknadu navedene su u čl. 9. st. 1. Zakona o naknadi, a to su fizičke osobe prijašnji vlasnici, odnosno njihovi zakonski nasljednici prvog nasljednog reda.

Prema odredbi čl. 9. st. 3. Zakona o naknadi nasljednici prijašnjeg vlasnika stječu vlasništvo na imovini koja se daje neovisno o tome kako su vlasnički udjeli utvrđeni ranijim pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju prednika, ako se drugačije ne sporazume (naknadno pronađena imovina).

Time je određen krug osoba koje su ovlaštene podnijeti zahtjev za naknadu, a nije propisano da zakonskim nasljednicima prvog nasljednog reda pripada pravo na naknadu samo u onom dijelu koji bi naslijedili.

Iz sadržaja navedenih odredba Zakona o naknadi proizlazi da pravo na naknadu pripada samo ovlaštenicima tog prava koji su podnijeli zahtjev za naknadu, a da Republika Hrvatska stječe vlasništvo na imovini koja je predmet naknade tek ako zahtjev nije podnesen ili je pravomoćno odbijen.

U slučaju postojanja više ovlaštenika za podnošenje zahtjeva za naknadu navedeni uvjet za stjecanje vlasništva Republike Hrvatske nije ispunjen ako je zahtjev podnio bilo koji od njih. Taj uvjet u konkretnom slučaju nije ispunjen.

Navedeno pravno shvaćanje u skladu je sa shvaćanjem ovoga suda zauzetom u odlukama donesenim u drugim istovrsnim predmetima.

Slijedom navedenog zahtjev za zaštitu zakonitosti je valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 50. st. 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 107/92).

U Zagrebu, 15. prosinca 2011.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Potočnjak-Radej, v.r.