Kžm-6/2013-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžm 6/13-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Zlate Lipnjak Bosanac, kao predsjednice vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević Grbić, kao članova vijeća, i sudske savjetnice Jasmine Sabađija, kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema mlt. D. B. zbog kaznenog djela iz čl. 192. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06 i 110/07 – u daljnjem tekstu: KZ/97), odlučujući o žalbi mlt. D. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Varaždinu od 7. prosinca 2012. br. KM-8/12, u sjednici održanoj dana 23. svibnja 2013.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba mlt. D. B. te se ukida pobijano rješenje i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem, ispravljenim rješenjem br. KM-8/12 od 14. siječnja 2013., temeljem čl. 5. u vezi čl. 7. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" br. 84/11 i 143/12 – u daljnjem tekstu: ZSM), prema mlt. D. B. izrečena je odgojna mjera upućivanja u odgojni zavod koja će trajati najmanje šest mjeseci, a najdulje tri godine, zbog kaznenog djela spolnog odnošaja s djetetom iz čl. 192. st. 1. KZ/97.

Temeljem čl. 89. st. 1. ZSM, troškovi kaznenog postupka pali su na teret proračunskih sredstava.

Protiv tog rješenja žali se maloljetnik po svojoj braniteljici D. S., odvjetnici iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se postupak prema maloljetniku obustavi, a podredno da se pobijano rješenje ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Temeljem čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 i 143/12 – u daljnjem tekstu: ZKP/08) spis je dostavljen Glavnom državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba maloljetnika je osnovana.

Doduše, nije u pravu žalitelj da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka jer, suprotno tvrdnji žalbe, prvostupanjsko rješenje sadrži dostatne razloge o svim odlučnim činjenicama, dok je očigledna omaška vezana za prezime maloljetnika navedeno u izreci prvostupanjskog rješenja otklonjena posebnim rješenjem, sukladno čl. 462. st. 1. ZKP/08.

Međutim, u pravu je žalitelj kada ukazuje da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđenim zbog čega se zaključci suda prvog stupnja, za sada, ne mogu prihvatiti.

Naime, u pravu je žalitelj da je posebnu pažnju potrebno posvetiti utvrđivanju vremena izvršenja predmetnog kaznenog djela jer je to odlučna okolnost glede postojanja kaznene odgovornosti optuženika koji je do navršenih 14 godina života tj. do 19. srpnja 2007. bio dijete.

Sud prvog stupnja, temeljem pročitanog iskaza ošt. N. O. koji je tijekom istrage ispitan putem video-audio uređaja te je snimka reproducirana na raspravi, utvrđuje da se kriminalni događaj odvijao tijekom 2008. godine (bez pobližeg navođenja mjeseca, godišnjeg doba ili slično). Naime, oštećenik je iskazao da se kritični događaj zbio "prije četiri godine kada je živio u O.", a s obzirom na vrijeme njegovog ispitivanja u rujnu 2012., sud utvrđuje vrijeme izvršenja djela na opisani način. Pri tome, sud cijeni da je 2009. oštećenik napustio O. i otišao u udomiteljsku obitelj.

Međutim, u pravu je žalitelj da je iskaz oštećenika glede vremena izvršenja kaznenog djela potrebno kritički ocijeniti s obzirom da je oštećenik, prema priloženoj liječničkoj dokumentaciji, lako mentalno retardirana osoba s mješovitim poremećajem ponašanja koja je više puta liječena u P. b. …. u … ulici u Z.. Osim toga, odgajateljice oštećenika u Dječjem domu Z., Podružnica …. ispitane u svojstvu svjedoka iskazuju da oštećenik teško procjenjuje godine i protek vremena tj. nema jasnu predodžbu o vremenu, a osim toga je sklon laganju, preuveličavanju te improvizaciji događaja.

Pri tome, s pravom žalba ukazuje na razlike u iskazu oštećenika u odnosu na ono što je ispričao svojim odgajateljicama Z. V. i I. V.. Naime, prvostupanjski sud neosnovano zaključuje da se iskazi oštećenika i tih svjedoka međusobno podudaraju (list 8, VII pasus obrazloženja). Oštećenik je, doduše, u razgovoru s tim svjedocima potvrdio suštinu kriminalnog događaja, međutim, kao počinitelje je naznačio svoju braću, odnosno, bratiće A. i D. time da je D. star 30, a A. 18 godina. Budući da je mlt. D. B. tempore criminis imao 15 godina, očito je točna opaska njegovih odgajateljica o tome da on nema jasnu predodžbu o vremenu, odnosno da teško procjenjuje godine. Osim toga, u razgovoru sa spomenutim odgajateljicama oštećenik je tvrdio da su se radnje spolne zlostave odvijale i za vrijeme njegovog boravka u Domu tj. zadnji puta prilikom njegovog boravka kući za božićne blagdane 2011./2012., dok ispitan na sudu izričito izjavljuje da se to više nije događalo nakon 2008. godine, tj. nakon njegovog udomljenja i smještaja u Dom.

Navedeno ukazuje da je opravdan prijedlog obrane da se nad oštećenikom provede psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje, tim više jer je on nakon događaja bio na promatranju u Poliklinici …, o čemu također nije pribavljena dokumentacija. Osim toga, prvostupanjski je sud na sjednici vijeća od 4. listopada 2012. već prihvatio suglasan prijedlog stranaka da se oštećenik podvrgne psihijatrijsko-psihologijskom vještačenju, a razlozi zbog kojih je isti dokazni prijedlog naknadno odbijen nisu prihvatljivi, na što žalba s pravom ukazuje. Naime, nalaz timske obrade P. b. za … od 23. travnja 2012., na koje se poziva prvostupanjski sud, ne obuhvaća mišljenje stručnih osoba glede kritičnog događaja niti su vršena testiranja sposobnosti oštećenika za vjerodostojno iskazivanje. Temeljem tog stručnog mišljenja, međutim, proizlazi da je kod oštećenika utvrđeno globalno subnormalno intelektualno funkcioniranje te ispodprosječno razumijevanje uzročno-posljedičnih veza u međusobnim odnosima, a teškoće perceptivne integracije i vizuomotorne koordinacije indikativne su za organski uvjetovanu disfunkciju središnjeg živčanog sustava, što upravo ukazuje na potrebu vještačenja oštećenika.

Kod takvog stanja stvari, a imajući u vidu karakter iskaza oštećenika dan u sudskom postupku te činjenicu da je bio višekratno hospitaliziran u P. b. za …, gdje se liječio i u vrijeme rasprave pred prvostupanjskim sudom, doista je opravdan prijedlog žalbe da se provede oštećenikovo psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje kako bi se na pravilan način mogla ocijeniti istinitost onoga što je iskazao.

Slijedom izloženog, odluka suda prvog stupnja temelji se na nepotpuno, a time, za sada, i pogrešno utvrđenom činjeničnom stanju pa ju je, temeljem čl. 483. st. 1. ZKP/08, trebalo ukinuti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će, osim već izvedenih dokaza, provesti psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje oštećenika, a, po potrebi, i neposredno ga ispitati na raspravi te će, ukoliko to smatra opravdanim, prihvatiti i druge dokazne prijedloge, temeljem čega će i utvrditi pravno relevantne činjenice i donijeti novu, na zakonu osnovanu odluku koju je dužan i valjano obrazložiti.

U Zagrebu, 23. svibnja 2013.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Jasmina Sabađija, v.r.

Zlata Lipnjak Bosanac, v.r.