I Kž-990/2005-5 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 990/05-5

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda Senke Klarić-Baranović, kao predsjednice vijeća, te Ranka Marijana i Ileane Vinja, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Zdravka Stojanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. Č. i dr. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kazneno zakona i dr., odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i opt. M. S. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 6. srpnja 2005. godine br. K-159/063 u javnoj sjednici održanoj 18. siječnja 2007. godine, u nazočnosti opt. D. Č., njegovog branitelja K. V. odvjetnika iz Z. i zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Darka Kliera,

r i j e š i o j e:

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, ukida se pobijana presuda u osuđujućem dijelu u odnosu na opt. M. S. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona, činjenično i pravno opisanog u točki 2. izreke, te u oslobađajućem dijelu u odnosu na opt. D. Č. i opt. I. S. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, te se predmet u tome dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II Uslijed odluke pod I, preinačuje se pobijana presuda u osuđujućem dijelu u odnosu na opt. M. S. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 5. Kaznenog zakona, činjenično i čki 1. izreke, u odluci o kazni, te se za to djelo temeljem iste zakonske pravno opisanog u to

odredbe, ovaj optuženik osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca.

III Žalba opt. M. S. u odnosu na kazneno djelo iz čl. 173. st. 5. Kaznenog zakona iz točke 1. izreke odbija se kao neosnovana, dok je žalba istog optuženika u odnosu na kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona iz toč. 2. izreke, uslijed odluke pod I, postala bespredmetna.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu opt. M. S. oglašen je krivim zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 5. Kaznenog zakona, za koje djelo mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od pet mjeseci i zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona, za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri mjeseca, te je, temeljem čl. 60. st. 1. toč. c, osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci uz primjenu uvjetne osude iz čl. 67. st. 1. i 5. KZ, s odgodom izvršenja kazne na rok od dvije godine. Opt. M. S. izrečena je i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti pod prijetnjom ukidanja uvjetne osude i izvršenja izrečene kazne, u skladu s čl. 76. st. 3. KZ, dok mu je, temeljem čl. 122. st. 1. ZKP, naloženo plaćanje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 2.000,00 kuna.

I Kž 990/05-5

Istom presudom, na osnovi čl. 354. toč. 3. ZKP, opt. D. Č. i opt. I. S. oslobođeni su optužbe da bi počinili kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. u svezi s čl. 25. ZID KZ, te su, temeljem čl. 123. st. 1. ZKP, oslobođeni i obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog odluke o kazni, te predlaže da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

Protiv prvostupanjske presude žali se i opt. M. S. po branitelju P. Š., odvjetniku iz Z., zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne kazna zatvora u kraćem trajanju s kraćim rokom kušnje.

Opt. D. Č. je, po branitelju K. V., podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana odbije i zahtjevom da se, zajedno s braniteljem, pozove na sjednicu vijeća drugog stupnja.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, nakon razgledavanja spisa na temelju čl. 373. st. 1. ZKP, u svom mišljenju od 20. siječnja 2006. godine br. KŽ- DO-8/06, ocijenio je žalbu optuženika neosnovanom, te predložio da se ona u cijelosti odbije, dok se suglasio s navodima žalbe državnog odvjetnika i predložio da se ona prihvati.

Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi bila ostvarena koja od povreda kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti.

Međutim, u pravu je državni odvjetnik kada u svojoj žalbi ističe kako je činjenično stanje u oslobađajućem dijelu pobijane presude pogrešno utvrđeno zbog toga što je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio dokaze izvedene u tijeku kaznenog postupka, a što se posebno odnosi na obranu opt. M. S. koju je dao pred redarstvenim vlastima u nazočnosti branitelja, u skladu s odredbom čl. 177. st. 5. ZKP. U tome iskazu optuženik je detaljno opisao razdoblje u kojem je kupovao opojnu drogu heroin od opt. D. Č. i opt. I. S., koliko puta i kako često je to činio, mjesto i količinu kupljene opojne droge i po kojoj cijeni. U obrani danoj pred istražnim sucem i na glavnoj raspravi opt. M. S. je porekao ove navode, tvrdeći da je svoj iskaz pred redarstvenim vlastima dao pod pritiskom kojem je popustio jer je bio u ovisničkoj krizi, a što potvrđuje i okolnost da je, na vlastiti zahtjev, prebačen vozilom Hitne pomoći u ambulantu radi uzimanja lijeka. Osim toga, izjavio je kako prilikom njegovog ispitivanja nije bio nazočan odvjetnik, pa nije niti imao pravnu zaštitu.

Unatoč provedenim dokazima koji ne potvrđuju ovako objašnjenje optuženika, sud prvog stupnja ipak nije prihvatio njegov iskaz dan pred redarstvenim vlastima kao istinit, premda za to nije dao uvjerljiv razlog.

Naime, iz punomoći koju je opt. M. S. potpisao branitelju D. B., odvjetniku iz Z., izvatka iz evidencije ulazaka i izlazaka stranaka u zgradu Sektora kriminalističke policije Policijske uprave zagrebačke na dan 20. lipnja 2006. godine, koji potvrđuje da je spomenuti odvjetnik navedenog dana bio u službenim prostorijama Sektora od 14,30 do 16,25 sati, dakle u vrijeme ispitivanja optuženika, zatim, zapisnika o ispitivanju opt. M. S. od 20. lipnja 2006.

I Kž 990/05-5

godine na kojem se nalazi i potpis branitelja D. B., te iskaza samog branitelja, sud prvog stupnja prihvatio je kao utvrđenu činjenicu da je branitelj bio nazočan ispitivanju optuženika pred redarstvenim vlastima.

Također je kao svjedok ispitana dr. M. R., dežurna liječnica ambulante Hitne pomoći koja je pregledala optuženika dana 20. lipnja 2006. godine u 0,15 sati i izvršen uvid u liječničku dokumentaciju koju je svjedokinja napisala nakon pregleda, a iz koje proizlazi da je optuženik tijekom pregleda bio priseban, kontaktibilan, normalnog disanja i zjenica urednih reakcija, dakle u zadovoljavajućem psihofizičkom stanju, što potvrđuje da u vrijeme kada je izvršen pregled nije bio u ovisničkoj krizi, a što je potvrdila i vještakinja psihijatrijske struke dr. J. Ž.-D., koja je izrazila mišljenje da, s obzirom na vrijeme potrebno za nastanak ovisničke krize, njegovo zdravstveno stanje nije moglo utjecati na „scenarij iskaza“ danog kasnije istoga dana pred redarstvenim vlastima. Ova svjedočenja sud je prihvatio kao vjerodostojna i istinita, a ona pobijaju tvrdnju opt. M. S. da je u vrijeme ispitivanja pred redarstvenim vlastima bio u ovisničkoj krizi.

Premda je, dakle, sud prvog stupnja utvrdio kako nisu istiniti navodi opt. M. S. u odnosu na okolnosti pod kojima je dao svoju obranu pred redarstvenim vlastima, te da ne postoje razlozi koji bi doveli u pitanje vjerodostojnost toga iskaza, on ipak ocjenjuje kako je taj iskaz, u kojem se ozbiljno terete opt. D. Č. i opt. I. S. kao osobe od kojih je opt. M. S. kupovao opojnu drogu heroin, neistinit stoga što, kako se navodi u obrazloženju pobijane presude, „…je njegovo iskazivanje kao osumnjičenika puno takvih detalja koji niti jednim izvedenim dokazom nisu potvrđeni, da već sami po sebi ukazuju na konfabuliranje“, te da „…takav iskaz sam po sebi, bez potvrde drugim dokazima, nije istinit i ne može biti osnova za zaključak da su on i optuženici D. Č. i I. S. postupali na način opisan u optužnici“. Temeljem ovakvog zaključka sud prvog stupnja je prihvatio kao istinitu izmijenjenu obranu opt. M. S. u kojoj on tvrdi da je opojnu drogu kupovao, ne od ostale dvojice optuženika, već od A. M., koji je u međuvremenu umro.

Navedena ocjena dokaza u pobijanoj presudi nije prihvatljiva jer se detaljnost i preciznost iskaza optuženika uzima kao dokaz njegove neistinitosti, a prihvaća se kasnija promjena iskaza optuženika unatoč tome što je u postupku utvrđeno kako opravdanje za tu izmjenu nije istinito, te se na kraju, nekritički prihvaća izmijenjena obrana koju, zbog smrti svjedoka, nije moguće provjeriti. Stoga ovaj sud, kao sud drugog stupnja ocjenjuje da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno u odnosu na ocjenu iskaza opt. M. S. danog pred redarstvenim vlastima, a time i na ocjenu je li dokazano da su opt. D. Č. i opt. I. S. počinili djelo za koje se optužuju, dakle na oslobađajući dio presude, pa je taj dio pobijane presude ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje.

također nije pravilno utvrđeno, kada je Činjenično stanje u odnosu na osuđujući dio

riječ o kaznenoj odgovornosti opt. M. S. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 1. KZ, na što također ukazuje državni odvjetnik u svojoj žalbi. Naime, s pravom žalitelj ukazuje kako je sud prvog stupnja pogrešno zaključio kako je šest paketića opojne droge heroin, koji su pronađeni kod optuženika, bilo namijenjeno isključivo njegovoj osobnoj uporabi, a ne prodaji. U postupku je, temeljem liječničke dokumentacije i obrane optuženika, utvrđeno da je u vrijeme uhićenja bio na liječenju od ovisnosti metadonskom terapijom, a koja terapija isključuje konzumiranje opojne droge heroin. Osim toga, u pobijanoj presudi nije ocijenjen iskaz opt. I. S. u kojem on u svojoj obrani pred istražnim sucem rekao kako je opt. M. S. njegov poznanik

I Kž 990/05-5

s posla i osoba koja ga je opskrbljivala heroinom unazad nekoliko godina. Kasnije, na glavnoj raspravi ovaj je optuženik izmijenio svoj iskaz tako što je porekao da bi od opt. M. S. kupovao opojnu drogu heroin, već je to činio „u parku iza shoping centra u P.“, a ostao je kod ranijeg navoda da su opojnu drogu samo zajedno konzumirali. Izmjenu iskaza obrazložio je time što je „bio ljut na opt. M. S.“ nakon što su ga redarstveni djelatnici priveli istražnom sucu. Ovako, po ocjeni ovoga suda, neuvjerljiv razlog izmjene iskaza, uopće se ne ocjenjuje u pobijanoj presudi, već se on nekritički prihvaća. Stoga je ovaj sud, kao sud drugog stupnja ocjenjuje da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno i u odnosu na osuđujući dio presude u kojem je opt. M. S. osuđen zbog kaznenog djela zlouporabe opojne droge iz čl. 173. st. 1. KZ, pa je i taj dio pobijane presude ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje.

U odnosu na osuđujući dio pobijane presude u kojem je opt. M. S. proglašen krivim zbog kaznenog djela zlouporabe opojne droge iz čl. 173. st. 5. KZ, ovaj sud ocjenjuje da je činjenično stanje pravilno utvrđeno t.j. da je optuženik dva puta poklonio po „crticu“ opojne droge heroin M. P. i time dao drugome opojnu drogu da troši, a što proizlazi iz iskaza svjedoka M. P.. Međutim, pravilno ukazuje državni odvjetnik u dijelu svoje žalbe koji se odnosi na kaznu utvrđenu optuženiku za ovo kazneno djelo, da je kazna od pet mjeseci zatvora uvjetno na dvije godine preblaga imajući u vidu porast ove vrste kaznenih djela, te njegovu pogibeljnost jer dovodi u opasnost zdravlje i život ljudi, pogotovo mlađe populacije. Stoga je ovaj sud ocijenio kako izrečena kazna ne ispunjava svrhu kažnjavanja iz čl. 6. i 50. KZ, zbog čega je preinačio pobijanu presudu u odnosu na odluku o kazni na način da je opt. M. S. za kazneno djelo iz čl. 173. st. 5. KZ osudio na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca bezuvjetno.

S obzirom na izneseno odbijena je žalba opt. M. S. u odnosu na kazneno djelo iz čl. 173. st. 5. KZ kao neosnovana, dok je u odnosu na kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona, uslijed odluke pod I izreke ovoga rješenja, žalba ovog optuženika postala bespredmetna.

U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će na temelju svih provedenih dokaza donijeti novu, na zakonu zasnovanu odluku.

Slijedom iznesenog, a na temelju čl. 388. st. 1. ZKP odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 18. siječnja 2007. godine

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Zdravko Stojanović, v. r.

Senka Klarić-Baranović, v. r.