Rev-220/1998-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-220/1998-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Hautza, kao predsjednika vijeća, te mr. Jasne Brežanski, Katarine Buljan, Ljubice Munić i Jakoba Miletića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. d.d. B., zastupanog po direktoru V. V., a on po punomoćniku V. J., dipl. pravnici, protiv tuženika N. Š. iz B., S. A., zastupanog po punomoćniku D. Đ., odvjetniku iz B., radi isplate 2.700,00 DEM u protuvrijednosti kuna, rješavajući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-1136/97 od 25. rujna 1997. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru br. P-1300/96 od 3. travnja 1997. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 11. lipnja 2002. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Bjelovaru br. Gž-1136/97 od 25. rujna 1997. godine odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Bjelovaru br. P-1300/96 od 3. travnja 1996. godine, kojom je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom da mu je tuženik dužan platiti iznos od 2.700,00 DEM u protuvrijednosti u kunama s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, dok je naprotiv tužitelj obvezan naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 5.943,00 kn, kako je to sve pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude.

Protiv drugostupanjske presude reviziju je izjavio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka jer smatra da drugostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama, kao da i nije odgovorila na odlučne žalbene navode. Revizija je izjavljenja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Protivna strana nije odgovorila na reviziju, a državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Nije ostvaren revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka jer pobijana presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a odgovoreno je i na odlučne žalbene navode.

U dijelu u kojem se revizijom, ustvari, pobija pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja revizija se nije mogla prihvatiti jer se iz tog razloga revizija ne može izjaviti (čl. 382. Zakona o parničnom postupku).

S tim u svezi treba istaći da prvostupanjski i drugostupanjski sud, suprotno navodima revidenta, utvrđuju da je u objektu u kojem stanuje tuženi, a koji ima dva odvojena stana, izveden samo jedan kućni priključak za koji je zaključen ugovor i koji je priključak plaćen (od strane brata tuženika).

Drugi priključak nije izveden, niti je tuženik tražio njegovo izvođenje, niti je s tuženikom o tom sklopljen ugovor.

Stoga je ustrajanje tužitelja u tvrdnji da je u stanu tuženika izvršen također priključak na kućnu mrežu suprotno navedenim utvrđenjima prvostupanjskog i drugostupanjskog suda.

Potraživanje tužitelja u ovom predmetu isključivo se odnosi na plaćanje participacije za izgradnju ulične plinske mreže.

Sam tuženik tvrdi da takva obveza tereti osobu kojoj je izvršen priključak a od toga polaze i prostupanjski, kao i drugostupanjski sud.

S obzirom na izloženo pravilan je zaključak sudova da tuženik ne duguje participaciju za izgradnju ulične plinske mreže, budući da mu nije izvršen priključak na kućnu mrežu.

Stoga je materijalno pravo pravilno primijenjeno kad je tužbeni zahtjev odbijen. U svezi s onim revizijskim navodima kojima se, ustvari, želi istaći da tuženik na neki drugi način ipak dobavlja plin, treba navesti da to nije predmet odlučivanja povodom istaknutog tužbenog zahtjeva u ovoj parnici.

Odlučeno je stoga kao u izreci (čl. 393. ZPP).

U Zagrebu, 11. lipnja 2002. godine

Predsjednik vijeća:

Stanko Hautz, v.r.