II Kž-437/2012-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 437/12-4

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Dražena Tripala i mr. sc. Marijana Svedrovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. B. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 173. stavka 2. u svezi članka 61. Kaznenog zakona i drugih, odlučujući o žalbama optuženog I. B. i optuženog A. C., podnesenim protiv rješenja Županijskog suda u Puli-Pola od 17. kolovoza 2012. broj K-16/11 (Kv-227/12), o produljenju pritvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj dana 17. rujna 2012.,

r i j e š i o j e :

Odbijaju se žalbe optuženog I. B. i optuženog A. C. kao neosnovane.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog I. B. i drugih, zbog kaznenih djela iz članka 173. stavka 2. u svezi članka 61. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 129/00, 51/01, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08 – dalje u tekstu: KZ) i drugih, na temelju članka 107. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02 i 115/06 – dalje u tekstu: ZKP/97) produljen je pritvor protiv optuženog I. B. i optuženog A. C. iz osnove propisane u članku 102. stavku 1. točki 3. ZKP/97.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi I. B. putem braniteljice M. B., odvjetnice iz P., zbog ,,bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku, nepostojanja razloga za daljnju primjenu mjere pritvora, nepostojanja vjerojatnosti da će do 28. listopada 2012. doći do izricanja nepravomoćne presude i povrede načela razmjernosti“, s prijedlogom sa se ,,žalba prihvati i pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje odnosno da se pobijano rješenje ukine bez vraćanja na ponovno odlučivanje te optuženik pusti da se brani sa slobode“. Također, žalbu je podnio optuženi A. C. putem branitelja N. B., odvjetnika iz P., zbog ,,pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene odredbi Zakona o kaznenom postupku“, s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine.

Žalbe optuženog I. B. i optuženog A. C. nisu osnovane.

II Kž 437/12-4

Nije u pravu optuženi I. B. kada u žalbi ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 367. stavka 3. ZKP/97, smatrajući da njegova braniteljica nije bila uredno pozvana na sjednicu vijeća na kojoj je donesena odluka o daljnjem produljivanju primjene mjere pritvora. Suprotno takvim žalbenim navodima, prema ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja nije povrijedio odredbe članka 105. stavka 1. i 2. ZKP/97 kojima su propisane pretpostavke za održavanje sjednica vijeća za odlučivanje o pritvoru. Naime, člankom 105. stavkom 1. ZKP/97 propisana je obveza suda da na sjednicu vijeća na kojoj se nakon predaje optužnice ispituje postoje li razlozi za pritvor, odnosno na kojoj se odlučuje o određivanju, ukidanju ili produljenju pritvora, pozove branitelja, dok je u stavku 2. istog članka propisano da će se sjednica vijeća održati i ako uredno pozvan branitelj ne dođe na sjednicu. Iz podataka u spisu proizlazi da je sud svoju obvezu ispunio tako što je poziv za sjednicu održanu 17. kolovoza 2012. braniteljici optuženog I. B. dostavio 14. kolovoza 2012. putem telekomunikacijskog sredstva (fax uređajem), a što uostalom ne spori niti žalitelj. No, optuženik upire na činjenicu da je poziv za ročište stigao u vremenu kada se braniteljica nalazila na godišnjem odmoru, a o čemu je obavijestila prvostupanjski sud podneskom od 3. svibnja 2012. pa smatra da je sud bio dužan braniteljicu optuženika pozvati na sjednicu putem telefona jer je braniteljica za poziv saznala tek po povratku s godišnjeg odmora. Međutim, s obzirom na to da je poziv upućen pravodobno, okolnost što ga braniteljica nije zaprimila zbog izostanka iz kancelarije ne dovodi u pitanje urednost dostave. U konkretnoj se situaciji radi o predmetu u kojem je sud obvezan sukladno članku 107. stavku 2. ZKP/97 svaka dva mjeseca do izricanja nepravomoćne presude ispitivati postoje li zakonski uvjeti za daljnju primjenu mjere pritvora, dok je braniteljica dužna organizirati rad svog ureda kako bi na vrijeme bila obaviještena o pozivima koji joj stižu u ured. Prema tome, budući da uredno pozvana braniteljica nije pristupila na sjednicu vijeća na kojoj se odlučivalo o daljnjoj primjeni mjere pritvora, to je prvostupanjski sud ispravno održao sjednicu u njezinoj odsutnosti čime nije povrijedio odredbu članka 105. stavka 2. ZKP/97.

Ispitivanjem pobijanog rješenja sukladno članku 398. stavku 4. ZKP/97 nije utvrđeno niti da bi bila počinjena kakva povreda na koju drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nadalje, iako optuženi A. C. kao žalbene osnove ističe pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešnu primjenu odredaba ZKP/97, argumentima koje u obrazloženju žalbe iznosi zapravo jedino pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja. U odnosu na tu žalbenu osnovu, na koju u svojoj žalbi upire i optuženi I. B., treba napomenuti da je prvostupanjski sud, po ocjeni ovog suda, pravilno utvrdio sve odlučne činjenice te vrednovao sve okolnosti koje su od utjecaja prilikom odlučivanja o daljnjoj primjeni mjere pritvora protiv tih optuženika, a potom izveo ispravan zaključak da protiv optuženog I. B. te optuženog A. C. i nadalje postoje razlozi za primjenu mjere pritvora iz osnove u članku 102. stavku 1. točki 3. ZKP/97, za što je u obrazloženju pobijanog rješenja dao valjane i dostatne razloge.

Optuženicima se pravomoćnom optužnicom stavlja na teret da su u vremenskom razdoblju od ljeta odnosno od mjeseca rujna 2010. do mjeseca listopada 2010. u više navrata radi daljnje prodaje neovlašteno kupovali i prodavali drogu mefedron, čime je ispunjena opća zakonska pretpostavka za primjenu mjere pritvora iz članka 102. stavka 1. ZKP/97.

II Kž 437/12-4

Iz podataka u spisu proizlazi da je optuženi A. C. već osuđivan za istovrsno kazneno djelo i to na kaznu zatvora u trajanju tri godine, dok je optuženi I. B. osuđivan zbog kaznenog djela iskorištavanja djece i maloljetnih osoba za pornografiju iz članka 196. stavka 1. KZ-a na kaznu zatvora trajanju dvije godine, iz čega proizlazi da ranije osude nisu utjecale na optuženike na način da usklade svoje ponašanje sa zakonom, što s pravom zaključuje prvostupanjski sud. Slijedom navedenog žalbeni navodi optuženog A. C. kojima ponovno ističe da činjenica njegove dosadašnje osuđivanosti za istovrsno kazneno djelo nije odlučan razlog za njegovo daljnje zadržavanje u pritvoru te žalbeni navodi optuženog I. B. kojima ističe dosadašnju neosuđivanost za kazneno djelo zlouporabe opojnih droga, kao i da je upitna količina stvarno stavljene droge u promet, nisu od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja te ne dovode u pitanje nužnost daljnje primjene mjere pritvora iz citirane osnove protiv optuženika, a kako je to već navedeno i u prijašnjim rješenjima.

Nadalje, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. V. J., spec. psihijatra (list 949-954) vidljivo je da je optuženi A. C. sklon povremenoj konzumaciji ,,lakih“ droga, te da iz njegovog vlastitog kazivanja proizlazi da je od jeseni 2010. pa do uhićenja svakodnevno konzumirao mefedron do razine psihičke ovisnosti, a koja tvrdnja optuženika bi medicinski mogla biti prihvatljiva, budući da se po uhićenju u ambulantnom kartonu Zatvora u P. evidentiraju smetnje koje bi po svojoj naravi mogle biti u okviru psihičkih smetnji ustezanja. Stoga su neprihvatljivi žalbeni navodi optuženog A. C. kojima upire na pogrešan zaključak prvostupanjskog suda o njegovoj ovisnosti.

Pravilnost i osnovanost pobijane odluke nije s uspjehom dovedena u pitanje ni žalbenim navodima optuženog I. B. kojima opetovano izlaže svoju analizu i ocjenu rezultata dosadašnjeg tijeka postupka. Naime, valja ponovno napomenuti da je u ovom stadiju postupka, kao pretpostavka za pritvor dovoljan relevantan stupanj osnovane sumnje, koji je opravdan pravomoćnom optužnicom i podacima u spisu, a prilikom odlučivanja o žalbi na pritvor drugostupanjski sud nije ovlašten ulaziti u činjenično stanje u spisu te pitanje kaznene odgovornosti optuženika.

Kada se uz navedeno ima na umu i upornost optuženika te kontinuitet u činjenju inkriminiranih kaznenih djela, brojnost radnji prodaje, količinu prodane droge i ostvarenu protupravnu imovinsku korist, iz čega proizlazi visok stupanj kriminalne volje obojice optuženika, tada je ocjena i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao drugostupanjskog suda, da sve izložene okolnosti i dalje predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na zaključak da bi optuženici u slučaju puštanja na slobodu mogli počiniti isto ili drugo kazneno djelo. Stoga je protiv optuženog I. B. i optuženog A. C. i nadalje opravdana primjena mjere pritvora iz osnove u članku 102. stavku 1. točki 3. ZKP/97 kao nužna i jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja iteracijske opasnosti, koja svrha se, protivno žalbenim navodima optuženog A. C., ne bi mogla ostvariti primjenom blaže mjere.

Optuženici u svojim žalbama također neosnovano upiru i na povredu načela razmjernosti, ističući vrijeme koje su do sada proveli u pritvoru. Naime, prema ocjeni ovog suda, a vodeći računa o svim zahtjevima iz članka 101. stavka 3. ZKP/97, navedeno načelo nije ugroženo. Međutim, treba napomenuti da će se tijekom predmetnog postupka, sukladno

II Kž 437/12-4

članku 101. stavku 4. ZKP/97, svakako voditi računa o potrebi žurnog postupanja kao i o maksimalnom roku trajanja pritvora iz članka 109. stavka 1. točke 4. ZKP/97.

Budući da ispravnost i zakonitost pobijanog rješenja nije s uspjehom dovedena u pitanje niti ostalim žalbenim prigovorima optuženog I. B., koji se u suštini svode na izražavanje nezadovoljstva vođenjem kaznenog postupka od strane prvostupanjskog suda, to je na temelju članka 398. stavka 3. ZKP/97 odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 17. rujna 2012.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Marijana Kutnjak Ćaleta, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.