Revr-152/2016-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 152/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga, predsjednika vijeća, Ivana Mikšića, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Jasenke Žabčić, Marine Paulić i Dragana Katića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. S. iz F., V., ..., OIB: ..., koju zastupa L. Š., odvjetnica u P., protiv tuženika G. I. N. d.o.o. P., ..., OIB: ..., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž R-7/15-2 od 6. srpnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj P-871/14-9 od 30. siječnja 2015., u sjednici održanoj 11. srpnja 2017.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je :

"I. Utvrđuje se da je otkaz ugovora o radu tužiteljici D. S., OIB: ... nedopušten pa se poništava odluka tuženika broj: 2-5/19-2014 od 6. svibnja 2014. godine kojom se redovito, poslovno, otkazuje Ugovor o radu tužiteljici broj: 2-1/68-2012 te da je i dalje na snazi navedeni ugovor o radu, pa se nalaže tuženiku G. I. N. d.o.o. P., OIB: ... da tužiteljicu vrati na radno mjesto web operator i da joj prizna sva prava iz radnog odnosa počevši od 6. svibnja 2014. godine pa nadalje sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 3.125,00 kuna, sve u roku od 8 dana, a u slučaju zakašnjenja da joj na parnični trošak obračuna i isplati zakonsku zateznu kamatu po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena tekućoj od 30. siječnja 2015. godine do isplate."

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"Odbija se žalba tuženika G. I. N. d.o.o. P. kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Puli-Pola posl.br. P-871/14-9 od 30. siječnja 2015. godine." Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju iz čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 28/13 i 89/14 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, u daljnjem tekstu: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a ujedno je podnio i reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a navodeći da rješenje spora ovisi o materijalnopravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je neosnovana.

Budući da prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 2. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa to u konkretnom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za podnošenje revizije iz čl. 382. st. 2. ZPP-a (tzv. izvanredne revizije) koja se može podnijeti samo u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP-a (tzv. redovna revizija).

Stoga je revizija tuženika razmatrana samo kao redovna revizija.

Na temelju čl. 392.a st. 1. ZPP-a revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U reviziji se tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, međutim, revident se sasvim općenito poziva na taj razlog bez da su u sadržaju revizije određeno navedeni i obrazloženi razlozi iz kojih bi se moglo utvrditi na što se odnosi i u čemu se konkretno očituje navedena bitna povreda postupka.

Slijedom toga, primjenom odredbe iz čl. 386. ZPP-a, revizijski sud nije uzeo u obzir takve revizijske navode pa pobijanu presudu nije niti ispitivao u odnosu na postupovnopravne nedostatke.

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, uz zahtjev za vraćanje na posao, odnosno na poslove i zadatke tužiteljičinog prijašnjeg radnog mjesta.

U postupku koji je prethodio reviziji, kao i sada, bilo je sporno samo pravno pitanje - da li je tuženik dao zakoniti otkaz ugovora o radu u situaciji kada se prije otkazivanja tužiteljičinog ugovora o radu, neupitno nije savjetovao s radničkim vijećem, odnosno sindikalnim povjerenikom, iako je prilikom donošenja Programa zbrinjavanja viška radnika proveo uredan postupak savjetovanja.

Nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev ocjenjujući da se poslodavac, bez obzira što je proveo postupak savjetovanja prilikom donošenja Programa zbrinjavanja viška radnika, sukladno čl. 149. st. 1. i 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, u daljnjem tekstu: ZR), ne oslobađa zakonske obveze da provede i savjetovanje s radničkim vijećem, odnosno sindikalnim povjerenikom za pojedinačne odluke o otkazu ugovora o radu.

U obrazloženju revizije tuženik, uz ostalo, ističe da se pobijana presuda temelji na pravnom shvaćanju revizijskog suda iz odluke broj Revr-561/08 od 5. studenog 2008., međutim, da zbog promjena u radnom zakonodavstvu takvo shvaćanje ne daje pravilan odgovor na sporno pravno pitanje.

Prema pravnom shvaćanju iz naznačene revizijske odluke - poslodavac se prije donošenja pojedinačne odluke o otkazu ugovora o radu morao savjetovati s radničkim vijećem (ili sindikalnim povjerenikom) i to neovisno što je prilikom donošenja programa proveo postupak savjetovanja.

Protivno revizijskim navodima, nižestupanjski sudovi su pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog prava, koja je u svemu sukladna pravnom shvaćanju revizijskog suda, osnovano prihvatili tužbeni zahtjev.

Pritom su pravno neprihvatljive tvrdnje revidenta u kojima se navodi da se više ne moraju primjenjivati odredbe o savjetovanju (onako kako to proizlazi iz spomenute revizijske odluke) jer to jednostavno ne proizlazi iz odredbi čl. 149. st. 1. i 3. ZR-a.

Glede primjene materijalnog prava u sadržaju obrazloženja drugostupanjske presude izneseni su iscrpni i jasni razlozi koje ovaj sud u cijelosti prihvaća pa se umjesto posebnog obrazloženja u kojem bi te razloge trebalo samo ponoviti, revizijski sud poziva na odnosne razloge na temelju čl. 396.a st. 1. ZPP-a, kojim je određeno da se u slučaju kada odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP-a revizijski sud može umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća.

Sukladno odredbi čl. 396.a st. 2. ZPP-a na internetskim stranicama objavit će se drugostupanjska odluka na koju se poziva ovaj sud.

Iz navedenih je razloga, na temelju čl. 393. ZPP-a, revizija tuženika odbijena kao neosnovana.

Zagreb, 11. srpnja 2017.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Jadranko Jug, v.r.