Rev-1980/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz Z., Ć., koga zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u Z., protiv tužene C. O. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 13. veljače 1996. godine, br. Gž 3526/95-2, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zagrebu od 8. prosinca 1994. godine, br. Pn 3328/94-8, u sjednici održanoj 13. travnja 1999. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-1980/1996-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Sud drugog stupnja odbio je žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je ta stranka obvezana isplatiti tužitelju za naknadu štete iznos od 177.600,00 kn sa pripadajućom zakonskom kamatom (po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate) koja teče od 8. 12. 1994. (datum prvostupanjske presude) do isplate i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 8.100,00 kn.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1980/1996-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. D. iz Z., Ć., koga zastupa punomoćnik M. D., odvjetnik u Z., protiv tužene C. O. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužene izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 13. veljače 1996. godine, br. Gž 3526/95-2, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zagrebu od 8. prosinca 1994. godine, br. Pn 3328/94-8, u sjednici održanoj 13. travnja 1999. godine,
p r e s u d i o j e :
Odbija se revizija kao neosnovana.
Obrazloženje
Sud drugog stupnja odbio je žalbu tužene i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je ta stranka obvezana isplatiti tužitelju za naknadu štete iznos od 177.600,00 kn sa pripadajućom zakonskom kamatom (po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate) koja teče od 8. 12. 1994. (datum prvostupanjske presude) do isplate i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 8.100,00 kn.
Protiv drugostupanjske presude tužena je pravovremeno izjavila reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka, te predlaže da se ukinu obje presude i vrati predmet na ponovno raspravljanje prvostupanjskom sudu.
Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.
Revizija nije osnovana.
Dosuđeni iznos predstavlja štetu koju je pretrpio tužitelj na svom osobnom automobilu u sudaru koji se dogodio sa vozilom osiguranika tužene, i krivnjom osiguranika koji je skliznuo na ledenoj površini ceste u lijevu stranu zbog čega je i prekršajno suđen.
Način na koji je došlo do sudara, krivnjom osiguranika tužene, sudovi su utvrdili iz podataka u spisu suca za prekršaje, te uviđaja na licu mjesta koji je održan u postupku za osiguranje dokaza po prijedlogu tužitelja u predmetu prvostupanjskog suda br. RI 30/94. U tom predmetu radi osiguranja dokaza, u kojem je sudjelovala uredno pozvana tužena, vještak je pregledao oštećeni automobil tužitelja, te procijenio visinu štete, odbivši pri tome od ukupne vrijednosti automobila vrijednost spašenog dijela.
Nalaz i mišljenje vještaka dostavljen je tuženiku koji ga je uredno primio (dostavnica na listu 24 spisa RI 30/94).
Ne stoji dakle revizijski navod tužene da nije uredno primila nalaz i mišljenje vještaka, te da se na istom nije mogla očitovati, čime da joj je onemogućeno raspravljanje (čl. 354. st. 2. toč. 7. Zakona o parničnom postupku). Tužena je primila uredno nalaz i mišljenje, te istom nije prigovorila ni u postupku osiguranja dokaza ni u ovom parničnom predmetu.
Isključiva odgovornost za štetu tužene (zbog odgovornosti i krivnje za sudar njezinoga osiguranika) uredno je i valjano utvrđena provedenim dokazima, a posebno podacima iz pravomoćno okončanog postupka zbog prekršaja osiguranika tužene u vezi kritičnog sudara i događaja u kojemu je nastala šteta zbog tužitelja.
Nema sumnje u valjano utvrđenu visinu štete automobila tužitelja, koji je pregledao, snimio i opisao oštećenja vještak i njegovo mišljenje je valjan osnov za presuđivanje visine štete, te nije bilo potrebe pregledati račun mehaničara na čemu inzistira revident.
Kada su sudovi utvrdili da je za oštećenje automobila u sudaru isključivo kriv vozač osiguranika tužene, za visinu štete za koju odgovara tužena, kao osiguravatelj a da nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 7. ZPP na koju ukazuje revident, a niti ona iz toč. 13. istog članka ZPP jer su navedeni svi valjani razlozi, onda su sudovi valjano primjenili i materijalno pravo, pa revizija nije osnovana i trebalo ju je odbiti kao u izreci primjenom odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.
U Zagrebu, 13. travnja 1999.
Predsjednik vijeća:
Stanko Jesenković, v.r.