Legislator Case Law & Legislation
I Kž-745/2000-3 AI generated

Criminal appeal dismissed; defendant acquitted of drug trafficking due to voluntary cooperation and minor role.

Case Number I Kž-745/2000-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Dismissed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia dismissed the prosecutor's appeal against a first-instance judgment acquitting the defendant of drug trafficking. The defendant had voluntarily cooperated with police by revealing other dealers and participating in a sting operation, which the court valued under the law. The court ruled that this cooperation justified a total exemption from criminal punishment despite the social danger of the offense.

Legislator headnote

AI generated

Čl. 173. st. 8. KZ-a; Čl. 58. st. 2. ZKP-a: Voluntary cooperation by a minor offender in revealing other criminals and assisting law enforcement constitutes a significant mitigating circumstance that warrants total exemption from criminal punishment.

Keywords

AI generated
drug trafficking voluntary cooperation exemption from punishment minor offender criminal appeal mitigating circumstances sting operation

Cited Legislation

AI generated
Čl. 173. st. 2. KZ-a
zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 27.
Čl. 173. st. 8. KZ-a
KZ-a, te je primjenom čl. 173. st. 8. KZ-a oslobođen od kazne.
Čl. 120. st. 1. ZKP-a
Temeljem čl. 120. st. 1. ZKP-a, optuženik je obavezan na snošenje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kn.
Čl. 350. st. 2. ZKP-a
Prema čl. 350. st. 2. ZKP-a, sud nije vezan za prijedloge tužitelja o pravnoj ocjeni djela, već isključivo za činjenični opis tog djela iz optužnice.
Čl. 367. st. 1. toč. 1. ZKP-a
Državni odvjetnik nalazi počinjenom apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 1. ZKP-a time što je optuženik terećen zbog kaznenog djela iz čl.
Čl. 58. st. 2. ZKP-a
Na koncu, ostaje utvrditi da li je primjenom citiranog instituta opravdano optuženika osloboditi od kazne sukladno čl. 58. st. 2. ZKP-a, ili su se samo stekli uvjeti za njegovo blaže kažnjavanje.
Čl. 80. st. 1. KZ
Čl. 173. st. 7. KZ
Sigurnosna mjera oduzimanja predmeta izrečena je sukladno zakonskim uvjetima iz čl. 80. st. 1. i čl. 173. st. 7. KZ.
Čl. 373. st. 1. ZKP-a
Sukladno čl. 373. st. 1. ZKP-a, predmet je dostavljenom Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.
Čl. 387. ZKP-a
Kako time navodi žalbe državnog odvjetnika nisu osnovani, dok ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju čl. 387. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-745/00-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Ane Garačić, Vesne Vrbetić, Katice Jelić i Milana Gudelja, kao članova vijeća i tajnice u odjelu – više sudske savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. Z. B. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 27. rujna 2000. godine broj K-25/00, u sjednici održanoj 13. veljače 2002. godine, u prisutnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Tomislava Dujmića,

p r e s u d i o je:

Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. Z.B. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ-a, te je primjenom čl. 173. st. 8. KZ-a oslobođen od kazne.

Optuženiku je izrečena sigurnosna mjera oduzimanja predmeta, i to opojne droge i sredstava za uživanje, te je istovremeno određeno uništavanje tih predmeta.

Temeljem čl. 120. st. 1. ZKP-a, optuženik je obavezan na snošenje troškova kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 500,00 kn.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te odluke o kaznenim sankcijama, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno da se ta presuda preinači na način da se optuženiku izrekne kazna zatvora.

Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženik po svom branitelju M.J., odvjetniku iz Z., u kojem pobija žalbene navode ističući njihovu neosnovanost, te predlaže da se pobijana presuda u cijelosti potvrdi.

Sukladno čl. 373. st. 1. ZKP-a, predmet je dostavljenom Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.

Žalba nije osnovana.

Državni odvjetnik nalazi počinjenom apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 1. ZKP-a time što je optuženik terećen zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a tako što je neovlašteno radi prodaje kupio, držao i prenosio opojnu drogu, te posredovao u prodaji i kupnji te droge, a prvostupanjskom presudom je osuđen samo zbog posredovanja u prodaji i kupnji te droge, pa državni odvjetnik smatra da sud svojom presudom nije potpuno riješio predmet optužbe.

Istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka nije počinjena. Prema čl. 350. st. 2. ZKP-a, sud nije vezan za prijedloge tužitelja o pravnoj ocjeni djela, već isključivo za činjenični opis tog djela iz optužnice. Pobijanom presudom u cijelosti je prihvaćen činjenični opis djela iz optužnice, time što je sud našao ostvarenom samo jednu od radnji počinjenja kaznenog djela zlouporabe opojne droge, tj. radnju posredovanja pri kupnji i prodaji. Takav zaključak suda temelji se na rezultatima dokaznog postupka i samom činjeničnom opisu djela gdje se navodi da je optuženik kupio opojnu drogu marihuanu upravo za račun svog znanca iz R.. Kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da su radnjom posredovanja pri kupnji i prodaji opojne droge marihuane, po logici stvari, prethodno obuhvaćene i radnje kupnje, držanja i prenošenja iste opojne droge, to je sud prvog stupnja valjano ispustio te radnje iz pravnog opisa djela i tako u potpunosti riješio predmet optužbe.

Nadalje, i činjenično stanje je pravilno utvrđeno, te je primijenjena odgovarajuća odredba materijalnog prava.

Naime, nije sporno da je optuženik počinitelj kaznenog djela za koje je oglašen krivim, jer to proizlazi iz njegovog priznanja, kao i drugih dokaza u spisu. Ostaje, međutim, sporno da li je optuženik svojim ponašanjem tijekom postupka dragovoljno bitno pridonio otkrivanju djela, kako da ga se temeljem čl. 173. st. 8. ZKP-a može osloboditi od kazne.

Odredbe o privilegiranom kažnjavanju u smislu čl. 173. st. 8. ZKP-a, obuhvaćaju ponašanje počinitelja kada on iznosi nova saznanja koja imaju bitnu važnost za otkrivanje vlastitog ili tuđeg kaznenog djela, odnosno za otkrivanje njegovog počinitelja. Suradnja počinitelja s organima gonjenja potiče iz subjektivnog osjećaja kajanja i rezultat je dragovoljne odluke.

U konkretnom slučaju, optuženik, istina, nije doprinio u otkrivanju vlastitog kaznenog djela, jer je kazneno djelo priznao tek nakon što je droga otkrivena u njegovom vozilu. Međutim, optuženik je bitno pridonio otkrivanju tuđeg kaznenog djela koje je u neposrednoj vezi s njegovom kriminalnom djelatnošću. Naime, optuženik je dragovoljno otkrio identitet prodavatelja opojne droge, te je, što više, sudjelovao u tajnoj akciji policije simuliranog otkupa jednog kilograma opojne droge marihuane, zaslugom čega je otkriveno nekoliko dilera, tj. preprodavača droge, pa tako i A.Š. protiv kojeg se vodio paralelni kazneni postupak pred Županijskom sudu u Zagrebu pod projem K-242/99.

Takovo kooperativno ponašanje optuženika, i po ocjeni ovog Vrhovnog suda, svakako treba valorizirati kroz primjenu odredbe čl. 173. st. 8. ZKP-a, jer je to opravdano, ne samo u odnosu na njega, već i u odnosu na druge građane koji se time potiču na slična ponašanja, a sve u zajedničkom cilju suzbijanja ove vrste kriminaliteta.

Pogrešno državni odvjetnik smatra, da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno time što sud prvog stupnja nije prihvatio prijedlog obrane i izvršio uvid u citirani spis broj K-242/99, te saslušao djelatnike policije koji su sudjelovali u akciji otkrivanja i hvatanja preprodavača. Naime, tijekom postupka, a niti sada u žalbi, nije sporno učešće optuženika u otkrivanju drugih počinitelja kaznenog djela, pa sud prvog stupnja doista nije imao potrebe tu činjenicu dodatno utvrđivati prihvaćanjem prijedloga obrane. Konačno, niti sam državni odvjetnik nije taj dokaz predlagao pred sudom prvog stupnja, a niti je sada u žalbi za to naveo razloge.

Slijedom toga, sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenice vezane za utvrđenje ima li mjesta primjeni odredbe čl. 173. st. 8. ZKP-a, te je primijenio i odgovarajuću odredbu materijalnog prava.

Na koncu, ostaje utvrditi da li je primjenom citiranog instituta opravdano optuženika osloboditi od kazne sukladno čl. 58. st. 2. ZKP-a, ili su se samo stekli uvjeti za njegovo blaže kažnjavanje.

Državni odvjetnik u žalbi ne ističe posebnih otegotnih okolnosti, ali smatra da oslobođenje od kazne nije primjereno s obzirom na društvenu opasnost djela i porast takovih delikata.

Međutim, imajući u vidu da je optuženik mlađa osoba koja do sada nije dolazila u sukob sa zakonom, te se s pravom može zaključiti da je počinjenje predmetnog kaznenog djela rezultat njegove naivnosti i neiskustva, te kada se cijeni da se konkretno radi o manjoj količini od 150 gr tzv. lakše opojne droge marihuane, tada i ovaj Vrhovni sud ocjenjuje da će sama osuda, bez izricanja kazne, na optuženika u dovoljnoj mjeri utjecati da više ne čini kaznena djela.

Sigurnosna mjera oduzimanja predmeta izrečena je sukladno zakonskim uvjetima iz čl. 80. st. 1. i čl. 173. st. 7. KZ.

Kako time navodi žalbe državnog odvjetnika nisu osnovani, dok ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj Vrhovni sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, na temelju čl. 387. ZKP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 13. veljače 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.