Rev-794/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-794/1997-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata, kao predsjednika vijeća, te Stanka Jesenkovića, Veseljka Šeparovića, Vlatke Potočnjak-Radej i Vladimira Drakulića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Općine Duga Resa, zastupane po ZJPO Karlovac, protiv tuženika D. V. i D. D., oboje iz B., sada nepoznatog boravišta, zastupani po staratelju za poseban slučaj R. M., odvjetniku iz K., radi otkaza stanarskog prava, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog (sada Županijskog) suda u Karlovcu od 9. prosinca 1992. godine, br. Gž-722/92., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Karlovcu od 22. rujna 1992. godine, br. P-1189/92., u sjednici održanoj dana 12. lipnja 1997. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija se kao neosnovana odbija.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Karlovcu prihvaćen je tužbeni zahtjev za otkaz stanarskog prava tuženicima na stanu u stambenoj zgradi B. …, te im naloženo da taj stan slobodan od osoba i stvari predaju tužiteljici u posjed, kao i da naknade parnični trošak u iznosu od 7.200 HRD (sada 7 kn).

Okružni sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, odbio je žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude izjavili su tuženici reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog za preinaku nižestupanjskih presuda, odnosno ukidanje istih i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Tužiteljica nije dala odgovor na reviziju, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske izrazio je mišljenje da je revizija neosnovana, te predložio da se odbije.

Revizija nije osnovana.

U postupku je utvrđeno, a dijelom je među strankama i nesporno: a) da je tužiteljica davateljica stana na korištenje, i b) da su tuženici napustili stan i ne koriste ga preko šest mjeseci.

S obzirom na izložena utvrđenja sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev smatrajući da je ostvaren otkazni razlog iz čl. 99. st. 1. onda važećeg Zakona o stambenim odnosima.

Pobijajući nižestupanjske presude tuženici ističu da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka i materijalno pravo pogrešno primijenjeno, što ne stoji.

Nema, naime, bitnih povreda na koje tuženici ukazuju u reviziji, jer je obrazloženje jasno i potpuno, a sve odlučne činjenice su utvrđene i o tome dani odgovarajući valjani razlozi.

Sud, naime, nije trebao utvrđivati iz kojih razloga su tuženici napustili stan, a ako su postojali opravdani razlozi za nekorištenje tuženici su ih trebali istaći i dokazati, što je u datom slučaju izostalo. Nije bilo razloga ni za prekid postupka. Tuženici su stan napustili i nisu ostavili adresu, tako da se smatraju otsutnima i nepoznata boravišta, pa im je zakonito postavljen staratelj koji ih u ovom sporu zastupa.

Slijedom izloženog, a jer je i materijalno pravo pravilno primijenjeno kad je tužbeni zahtjev prihvaćen, valjalo je reviziju kao neosnovanu odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", br. 53/91).

U Zagrebu, 12. lipnja 1997.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.