Pn-140/2024-17 · Općinski građanski sud u Zagrebu

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-140/2024-17

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Mariji Šipek, u pravnoj stvari 1. tužiteljice AJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice maloljetne ZJ, [adresa], zastupane po zakonskoj zastupnici AJ (majci), obje zastupane po punomoćniku Krešimiru Sušiloviću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva ulica 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Lui, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. svibnja 2025. u prisutnosti punomoćnika 1. i 2. tužiteljica te punomoćnika tuženika, 10. srpnja 2025.

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku isplatiti 1. tužiteljici iznos od 1.810,00 eura sa zateznim kamatama na iznos od:

-1.730,00 eura od 11. prosinca 2023. do isplate

-80,00 eura od 16. siječnja 2025. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje od 11. prosinca 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

II Odbija se zahtjev 1. tužiteljice za isplatu zateznih kamata na iznos od 80,00 eura od 11. prosinca 2023. do 15. siječnja 2025.

III Nalaže se tuženiku isplatiti 2. tužiteljici iznos od 800,00 eura od 11. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se za razdoblje od 11. prosinca 2023. do 29. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku naknaditi 1. tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.228,61 eura sa zateznim kamatama od 10. srpnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

V Nalaže se tuženiku naknaditi 2. tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 654,82 eura sa zateznim kamatama od 10. srpnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. 1.i 2. tužiteljice u tužbi podnesenoj 18. siječnja 2024. navode da su u prometnoj nezgodi koja se dogodila 6. travnja 2023., u kojoj je 1. tužiteljica sudjelovala kao vozač, a 2. tužiteljica kao putnik, zadobile tjelesne ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Navode da je za štetni događaj odgovorna ŽJ koja je upravljala neosiguranim vozilom pa da je stoga pasivno legitimiran tuženik. Ističu da su u štetnom događaju pretrpjele neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje. 1. tužiteljica dodatno ističe da je pretrpjela imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege. Također navode da su se obratile tuženiku s odštetnim zahtjevom 10. prosinca 2023. te da je tuženik 1. tužiteljici isplatio u mirnom postupku iznos od 1.000,00 eura. Tužbenim zahtjevom iz tužbe 1. tužiteljica traži isplatu iznosa od 2.600,00 eura po osnovi neimovinske štete te isplatu 130,00 eura po osnovi tuđe pomoći i njege, što umanjeno za isplaćenih 1.000,00 eura iznosi 1.730,00 eura, sve sa zateznim kamatama od 11. prosinca 2023. do isplate. Tužbenim zahtjevom iz tužbe 2. tužiteljica traži isplatu iznosa od 800,00 eura sa zateznim kamatama od 11. prosinca 2023. do isplate. Traži i naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik nespornim nastanak štetnog događaja i svoju odgovornost za štetu. Smatra da je time što je 1. tužiteljici isplatio iznos od 1.000,00 eura u cijelosti naknadio štetu koju je pretrpjela. Osporava da bi 2. tužiteljica zadobila ozljede koje opravdavaju dosudu pravične novčane naknade. Prigovara i zatraženom tijeku zateznih kamata. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate.

3. U podnesku od 16. siječnja 2025. 1. tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev na način da traži isplatu ukupnog iznosa od 1.610,00 eura sa zateznim kamatama od 11. prosinca 2023. do isplate (po osnovi neimovinske štete 2.400,00 eura te po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 210,00 eura što umanjeno za isplaćenih 1.000,00 eura iznosi 1.610,00 eura), sve sa zateznim kamatama od 11. prosinca 2023. do isplate. U podnesku od 16. siječnja 2025. 2. tužiteljica uređuje tužbeni zahtjev na način da traži isplatu iznosa od 700,00 eura po osnovi neimovinske štete sa zateznim kamatama od 11. prosinca 2023. do isplate.

4. U podnesku od 24. siječnja 2025. tuženik se usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe iz podneska od 16. siječnja 2025.

5. 1. tužiteljica je u podnesku od 16. siječnja 2025., nakon što je izveden dokaz medicinskim vještačenjem, preinačila tužbu u dijelu kojim po osnovi tuđe pomoći i njege ističe zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 80,00 eura. Sukladno čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP) tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave, ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka. Kako je 1. tužiteljica preinačila tužbu nakon što je izveden dokaz medicinskim vještačenjem (koji dokaz je izveden nakon zaključenja prethodnog postupka), zaključak je ovog suda da 1. tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka. Stoga se radi o dopuštenoj preinaci, kojoj se niti tuženik nije usprotivio nego se upustio u raspravljanje po preinačenoj tužbi na ročištu 26. svibnja 2025. Stoga se smatra da je tuženik pristao na opisanu preinaku sukladno čl. 190. st. 4. ZPP.

6. Vezano uz protivljenje tuženika djelomičnom povlačenju tužbe treba reći da je smanjenje tužbenog zahtjeva djelomično povlačenje tužbe (takav stav izražen je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda od 26. travnja 2021.). Kako se tuženik istom protivio, nije bilo mjesta primjeni čl. 193. ZPP.

7. Slijedom svega navedenog, sud je ovom presudom odlučio o tužbenim zahtjevima 1. i 2. tužiteljica iz tužbe, kao i o zahtjevu 1. tužiteljice iz podneska od 16. siječnja 2025. za isplatu daljnjeg iznosa od 80,00 eura (kako je to obrazloženo u toč. 5. obrazloženja).

8. Sud je izveo dokaz čitanjem pisane dokumentacije koja se nalazi u spisu te dokaz medicinskim vještačenjem.

9. Tužbeni zahtjevi 1. tužiteljice je djelomično osnovan, a tužbeni zahtjev 2. tužiteljice je u cijelosti osnovan.

10. Između stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja niti odgovornost tuženika za štetu. Sporna je visina pretrpljene neimovinske štete te štete po osnovi tuđe pomoći i njege koju je pretrpjela 1. tužiteljica. Sporno je opravdava li šteta koju je pretrpjela 2. tužiteljica dosudu pravične novčane naknade. Sporan je zahtijevani tijek zateznih kamata.

11. Radi utvrđenja relevantnih činjenica (jesu li tužiteljice pretrpjele fizičke bolove i strah, jesu li trajne posljedice njihovih ozljeda umanjile njihovu životnu aktivnost, a koje činjenice predstavljaju kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu naknade) kao i radi utvrđenja činjenice je li tužiteljici i u kojem opsegu bila potrebna tuđa pomoć i njega sud je izveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Augustu Mijiću.

12. Na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka od 1. siječnja 2025. (list 185-188 spisa), koje je sud prihvatio kao istinito jer je jasno i obrazloženo, a niti stranke nisu istom prigovarale, sud nalazi utvrđenim:

- da je 1. tužiteljica u štetnom događaju zadobila trzajnu ozljedu vratne kralježnice

- da je 1. tužiteljica zbog pretrpljene ozljede trpjela primarni strah jakog intenziteta i kratkog trajanja, sekundarni stran jakog intenziteta u trajanju od 2 dana, srednjeg intenziteta 3 dana te manjeg intenziteta 7 dana kao i da je pretrpjela kasni strah koji je trajao 30 dana i koji se manifestirao zabrinutošću u situacijama prometa

- da je 1. tužiteljica trpjela fizičke boli jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg oko 7 dana i manjeg oko 20 dana

- da je životna aktivnost 1. tužiteljice umanjena za 3%

- da je 1. tužiteljici trebala tuđa pomoć i njega kroz 30 dana po 2 sata dnevno

13. Na temelju izvedenih dokaza sud nalazi utvrđenim da je 1. tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na tjelesno i duševno zdravlje, sukladno odredbi čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 38/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO.

14. U ovoj pravnoj stvari došlo je do kumulacije nekoliko povreda prava osobnosti (prava na tjelesno i duševno zdravlje), a s obzirom na činjenicu povezanosti (isprepletenosti) oblika tih povreda sud smatra da je opravdano dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve povrede. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

15.1. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti, Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izmijenjene 2020. godine te stopu inflacije koja je u međuvremenu nastupila. Po ocjeni ovog suda, 1. tužiteljici pripada pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti u ukupnom iznosu od 2.600,00 eura.

15.2. 1.tužiteljici je trebala tuđa pomoć i njega u trajanju od ukupno 60 sati. Sud nalazi da primjerena cijena sata tuđe pomoći i njege iznosi 3,50 eura (čl. 223. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 55/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 155/23, dalje ZPP). Između stranaka nije sporno da su tuđu pomoć i njegu 1. tužiteljici pružali ukućani (ročište održano 4. rujna 2024., list 64 spisa). 1. tužiteljici po ovoj osnovi, na temelju čl. 1089. st. 1. ZOO, pripada od 210,00 eura.

15.3. Slijedom navedenog, 1. tužiteljici pripada pravo na naknadu štete u ukupnom iznosu od 2.810,00 eura, što umanjeno za nesporno isplaćeni iznos od 1.000,00 eura iznosi 1.810,00 eura. Stoga je prihvaćen zahtjev za isplatu tog iznosa (dio toč. I izreke).

16. 1. tužiteljici sukladno čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14) pripadaju zatezne kamate na iznos naknade štete koju je tražila tužbenim zahtjevom iz tužbe od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Tuženik nije osporio da odštetni zahtjev podnesen 10. prosinca 2023. Stoga je prihvaćen zahtjev 1. tužiteljice na isplatu zateznih kamata na iznos od 1.730,00 eura od 11. prosinca 2023. do isplate pa je odlučeno kao u toč. I izreke.

17. Što se pak tiče zahtjeva 1. tužiteljice koji je po prvi put istaknut u podnesku od 16. siječnja 2025. (kada je tužba preinačena) za isplatu daljnjeg iznosa od 80,00 eura, 1. tužiteljici pripadaju zatezne kamate od podnošenja odgovarajućeg zahtjeva (16. siječnja 2025.) do isplate, a ne od podnošenja odštetnog zahtjeva (ovakvo pravno shvaćanje izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-50/2022 od 24. siječnja 2023.). Stoga je o tijeku kamata na taj iznos odlučeno kao pod toč. I i II izreke.

18. Nadalje, na temelju nalaza i mišljenja medicinskog vještaka od 1. siječnja 2025. (list 185-188 spisa), koje je sud prihvatio kao istinito jer je jasno i obrazloženo, a niti stranke nisu istom prigovarale, sud nalazi utvrđenim da je 2. tužiteljica (koja je u vrijeme štetnog događaja imala pet godina) zbog prometne nesreće u kojoj je sudjelovala pretrpjela:

- primarni strah koji se javlja za vrijeme neposredne životne ugroženosti jakog intenziteta i kratkog trajanja

- strah u vidu akutnog stresnog poremećaja koji se javlja u situacijama koje nadilaze uobičajeno životno iskustvo koji se manifestirao kao tjeskoba, zabrinutost, strah od separacije od roditelja jačeg trajanja 3 dana i manjeg 30 dana

19. Iako 2. tužiteljica u predmetnoj prometnoj nesreći nije zadobila tjelesne ozljede, treba uzeti u obzir da je kao petogodišnje dijete sudjelovala u predmetnoj prometnoj nesreći koja nadilazi uobičajeno životno iskustvo i da je zbog štetnog događaja trpjela strah trajanja i intenziteta opisanog u toč. 18. obrazloženja. Po ocjeni ovog suda ne radi se o zanemarivoj povredi prava osobnosti kako to sugerira tuženik. Stoga sud nalazi utvrđenim da je 2. tužiteljici u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti, i to pravo na duševno zdravlje sukladno odredbi čl. 19. st. 2. ZOO čime joj je prouzročena neimovinska šteta iz čl. 1046. ZOO, a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade sukladno odredbi čl. 1100. st. 1. ZOO. Prilikom odlučivanja sud je vodio računa i o cilju kojem ta naknada služi te o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Odlučujući o visini pravične novčane naknade sud je uzeo u obzir gore navedene i obrazložene kvalifikatorne okolnosti, Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade za neimovinsku štetu Vrhovnog suda Republike Hrvatske izmijenjene 2020. godine te stopu inflacije koja je u međuvremenu nastupila. Po ocjeni ovog suda 2. tužiteljici pripada pravična novčana naknada u iznosu od 800,00 eura. Također, 2. tužiteljici sukladno čl. 12. st. 4. ZOOP pripadaju zatezne kamate na pretrpljenu štetu od podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate. Tuženik nije osporio da odštetni zahtjev podnesen 10. prosinca 2023. Stoga je prihvaćen zahtjev 2. tužiteljice na isplatu zateznih kamata na iznos od 800,00 eura od 11. prosinca 2023. do isplate. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u toč. III izreke.

20. O kamatnoj stopi odlučeno je na temelju odredbe čl. 29. st. 2. ZOO.

21. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP jer 1. tužiteljica nije uspjela samo u razmjerno neznatnom dijelu svog sporednog zahtjeva (u dijelu tijeka zateznih kamata) u vezi kojeg nisu nastali posebni troškovi, dok je 2. tužiteljica uspjela u cijelosti. Nadalje, o troškovima je odlučeno na temelju važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje Tarifa), priloženom troškovniku te vrijednosti predmeta spora koja se kod subjektivne kumulacije utvrđuje zbrajanjem vrijednosti zahtjeva svih tužitelja (u konkretnom slučaju 2.610,00 eura). Naime, postojanje udjela suparničara u predmetu spora u smislu čl. 161. st. 2. ZPP podrazumijeva da ti udjeli predstavljaju vrijednosti pojedinih zahtjeva (ovakvo shvaćanje izraženo je u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, primjerice Rev-2752/2011-2 od 22. rujna 2015., Rev-486/2021-2 od 3. siječnja 2023.).

22. Tako je 1. i 2. tužiteljicama priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu 100 bodova (Tbr. 28.), trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7/1), trošak sastava podneska od 16.01.2025. u iznosu po 100 bodova (Tbr. 8/1) te trošak pristupa na ročišta 04.09.2024. i 26.05.2025. za svako po 100 bodova (Tbr. 9/1) Navedeno sveukupno iznosi 500 bodova što pomnoženo sa vrijednošću jednog boda u iznosu od 2,00 eura, uvećano za 10% (Tbr. 36/1) te uvećano za 25% na ime PDV iznosi 1.375,00 eura. Nadalje, priznat im trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 35,88 eura te na presudu u iznosu od 72,55 eura. Navedeni troškovi ukupno iznose 1.483,43 eura. Sukladno udjelu 1. tužiteljice u predmetu spora (69,34%), opisani troškovi odmjereni su joj u iznosu 1.028,61 eura, a sukladno udjelu 2. tužiteljice u predmetu spora (30,66%), opisani troškovi odmjereni su joj u iznosu 454,82 eura (čl. 161. st. 2. ZPP). Nadalje, svakoj tužiteljici priznat je trošak medicinskog vještačenja u iznosu od 200,00 eura. Dakle, ukupni troškovi 1. tužiteljice iznose 1.228,61 eura, dok ukupni troškovi 2. tužiteljice iznose 654,82 eura. Prihvaćen je i zahtjev 1. i 2. tužiteljica za isplatu zateznih kamata na troškove postupka od dana donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP) po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO.

23. Tužiteljicama nije priznat trošak sastava podneska od 12.04.2024. jer nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. ZPP.

U Zagrebu 10. srpnja 2025.

Sutkinja:

Marija Šipek

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda županijskom sudu.