II Rev-148/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Rev 148/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. s p.o. O., protiv tuženika L. s p.o. L., koga zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik u R., radi 26.516,03 kn, rješavajući reviziju tuženika izjavljenu protiv pravomoćne presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske u Zagrebu od 21. listopada 1997. godine, br. Pž 176/97-2, kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci od 30. listopada 1996. godine, br. P 3802/95-14, u sjednici održanoj dana 21. rujna 2000. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tužitelja za trošak odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda suda prvog stupnja, kojom je presuđeno:

"Tuženiku se nalaže da tužitelju plati 26.516,03 kn sa zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 04. 08. 1995. godine, pa do isplate po stopama propisanim Uredbama o visini stope zatezne kamate, kao i da tužitelju naknadi parnični trošak odmjeren s 5.747,56 kn, sve to u roku od 8 dana."

Protiv drugostupanjske presude tuženik je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se prihvati reviziju i preinači nižestupanjske presude na način da se tužbeni zahtjev odbije i tužitelja presudi da plati tuženiku parbeni trošak ili podredno da se iste presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje. Tuženik traži trošak revizije u iznosu od 862,00 kn.

U odgovoru na reviziju tužitelj pobija navode revizije i predlaže da se reviziju odbije kao neosnovanu, te traži trošak odgovora na reviziju u iznosu od 1.375,40 kn.

II Rev 148/00-2

Revizija nije osnovana.

Sud drugog stupnja prihvatio je utvrđenje suda prvog stupnja, da je tužitelj isporučio tuženiku raznu robu za koju mu je izdao račun i da je tuženik primio istu robu, te ostao dužan na ime kupoprodajne cijene te robe utuženi iznos.

S obzirom na navedeno utvrđenje, sud drugog stupnja prihvatio je ocjenu suda prvog stupnja, da se radi o dugovanju iz ugovora o prodaji (čl. 454. st. 1. Zakona o obveznim odnosima), a ne iz ugovora o komisionu (čl. 771. st. 1. Zakona o obveznim odnosima - "Narodne novine", broj 53 i 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99).

Drugostupanjski sud je pravilno primijenio odredbu čl. 496.a) st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92 i 112/99, u daljnjem tekstu: ZPP), kada je ocijenio da prijedlog tuženika za izvođenjem dokaza saslušanjem ovlaštenih predstavnika stranaka nije novi dokaz, jer se iz stanja u spisu vidi, da je tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, predlagao izvođenje istog dokaza bez navođenja činjenica na koje bi trebali biti saslušani.

Iz navedenih razloga, a kako nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ovaj revizijski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 386. ZPP), valjalo je reviziju odbiti kao neosnovanu (čl. 393. ZPP).

Tužitelju nije dosuđen trošak odgovora na reviziju, jer odgovor nije bio potreban (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu, 21. rujna 2000. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.