Rev-887/2000-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 887/00-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E SUDA

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Tome Gložinića i Ljubice Munić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. K. i M. T., obojice iz P., koje zastupa M. M.-P., odvjetnica u P., protiv tuženika A. d.d. iz O., koga zastupa S. B., radi isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Požegi od 12. veljače 1999. godine, br. Gž 83/99-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi od 30. studena 1998. godine, br. P 784/98-8, u sjednici održanoj dana 18. siječnja 2001. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tuženika kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvoga stupnja obvezan je tuženik platiti tužiteljima plaću za razdoblje od 1. srpnja 1994. godine do 26. veljače 1998. godine u iznosima pobliže označenim u toč. I. izreke te presude, te im naknaditi parnični trošak.

Sud drugog stupnja potvrdio je presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, s prijedlogom da ovaj sud ukine presude obaju sudova nižega stupnja i tužbu odbaci. Traži trošak postupka revizije.

Tužitelji nisu odgovorili na reviziju, a ni državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Nije osnovan prigovor u reviziji da je pobijana presuda donijeta temeljem tužiteljeve tužbe na utvrđenje, na koju da ovaj nije imao pravo, jer da ne postoje pretpostavke predviđene u čl. 187. Zakona o parničnom postupku. Ovo stoga, što su tužitelji zahtjevom svoje tužbe u konkretnom sporu zatražili činidbu, tj. isplatu naknade plaće, pa su u skladu s tim donijete i odluke nižestupanjskih sudova. Okolnost što sudovi u razlozima svoje presude navode da je predmet konkretnog spora bio najprije utvrđenje visine plaće na koju tužitelji imaju pravo ne čini njihovu tužbu tužbom na utvrđenje.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je pravomoćnom presudom br. P 698/94-11 od 23. listopada 1997. godine poništena odluka tuženika, te da je utvrđeno da tužiteljima nije prestao radni odnos, pa je dalje naloženo tuženiku da tužiteljima uspostavi sva prava iz radnog odnosa počevši od 30. lipnja 1994. godine, da im u skladu s tim naknadi plaće, te da tuženik nije postupio po prije navedenoj odluci, a ni u ovršnom postupku da nije izvršio isplatio navedene plaće.

Također je taj sud utvrdio da navedenom presudom nije utvrđena i visina potraživanja tužitelja.

Tužitelji su u ovoj parnici tražili temeljem navedenog pravnog osnova iznose navedene u toč. I. izreke presude suda prvoga stupnja.

Taj sud je utvrdio visinu potraživanja tužitelja temeljem podataka koje je dostavio tuženik. Iz navedenih razloga su sudovi nižega stupnja i materijalno pravo pravilno primijenili (čl. 49. st. 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa), pa je stoga reviziju kao neosnovanu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 18. siječnja 2001. godine

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.